Što je hijaluronska kiselina?

Hijaluronska kiselina je tvar snažne biološke aktivnosti koju proizvodi ljudsko tijelo. Odgovorna je za elastičnost i potpornu funkciju kože i potkožnog tkiva.  Slikovito se kaže da djeluje poput „malene spužve“ koja uvlači vodu kako bi ugasila žeđ kože, sluznica i veziva uopće.  Jedan gram hijaluronske kiseline veže čak 6 litara vode. Najviše je ima u oku i zglobovima, vezivnom, epitelnom i živčanom tkivu. Pomaže u očuvanju kolagena, povećanju vlage, elastičnosti i fleksibilnosti. Gomilajući se izmedju stanica u tkivu hijaluronska kiselina stvara potreban razmak između stanica i osigurava njihovu veću pokretljivost i bolju prehranu. To je vrlo važno u osiguravanju glavne uloge veziva u procesu obnavljanja tkiva jer se tako osigurava pravilna opskrba hranjivima tvarima i kisikom u tkivima i tim putem zdravlje tijela.

Tkivo koje sadrži dovoljno hijaluronske kiseline čvršće je i manje podložno stlačivanju, ozljedama iiritacijama. Bolje podnosi pritisak. Intervertebralni diskovi npr. koji sadrže dovoljno ove tvari mogu podnijeti veći dio tjelesne mase od onih koji je sadrže manje, elastičniji su i gibljivost kralježnice bitno je veća. Stanjena i oštećena stijenka rodnice će, nakon aplikacije hijaluronske kiseline postati otpornija na iritaciju, zadebljana je, bolje prehranjena i dobro hidrirana. Takva, otporna je na prodor bakterija ili invazivnost virulentinih sojeva…..

Kako koristimo preparate s hijaluronskom kiselinom?

Peroralna i lokalna primjena danas je naširoko prihvaćena u kozmetologiji, bolestima kože, ortopediji, okulistici, a sve više ima izvješća o uspješnoj primjeni u ginekologiji i to u različitim indikacijama, ne samo radi tzv.“ podmladjivanja“ . Topička primjena pripravaka koji sadrže cijele molekule ostvaruju samo učinak hidratacije. Razlog je veličina cijele molekule koja vrlo teško ulazi u kožu izvana, pa jedva uspijeva doći i do površinskih slojeva epidermisa. Blagi učinci poboljšanja izgleda kože mogu se postići i peroralnom primjenom pripravaka.Najbolji i najtrajniji učinci, medjutim, postižu se izravnim injiciranjem pripravaka u ciljna tkiva posebno pripremljenim preparatima. Ako dakle primjetimo neželjenje promjene „starosti“, ova se kiselina može aplicirati lokalno ili injektirati izravno u područje velikih i malih usana ili u stijenke rodnice kako bi se vratio njihov nekadašnji volumen i izgled. Biorevitalizacijski kompleks hijaluronske kiseline i raznih aminokiselina, osim postizanja volumena, ostvaruje intenzivnu hidrataciju i dodatno pomaže pri obnovi i izgradnji kolagena. Dobna granica za postupak ne postoji i može se primijeniti prema indikaciji ili želji u žena svih dobnih skupina.

Hitna kontracepcija

Kome je potrebna?

Kandidati su žene koje su imale nezaštićeni spolni odnos ili se može pretpostaviti da su metode kontracepcije koje inače rabi zakazale ( npr. pukao prezervativ)

Postoje li kontraindikacije za hitnu kontracepciju?

Hormonalni preparati koji se rabe nemaju kontraindikacije. Hitna intrauterina kontracepcija ne smije se primijeniti u koliko je moguća trudnoća, pa ju je prije postavljanja uloška potrebno isključiti.

Prije primjene nije potreban ginekološki pregled ni laboratorijske pretrage.

Od nuspojava najčešće je mučnina i povraćanje. U koliko se povraća unutar 3 sata od uzimanja preparata, najbolje je propisati neki lijek protiv povraćanja i ponoviti medikaciju.

Kada se mora primjeniti da bi bila djelotvorna?

Hitnu kontracepciju najbolje je primijeniti što ranije, no neki preparati učinkoviti su i unutar 120 sati od nezaštićenog odnosa (ulipristal). Može se dati bilo kojeg dana menstruacijskog ciklusa.

Pap test je pozitivan- što dalje?

U više od 90% pacijentica s displazijom ili rakom vrata maternice dokazana je infekcija onkogenim HPV virusom. Zato HPV tipizacija u pacijentica s takovim nalazom nije obvezatna. Uputno ju je učiniti u žena čiji citološki obrisak nije jasan ili je dvojben ( postoje atipične stanice, tzv. ASC-US).

Citološka dijagnoza cervikalne intraepitelijalne neoplazije (CIN) je dijagnoza postojanja displastičkih pločastih stanica sluznice vrata maternice koje su strogo ograničene na područje epitela. Nema prodora kroz bazalnu membranu. Premda nije moguće ustanoviti kada će uslijediti prodor malignih stanica u stromu, pod kojim uvjetima i kod kojih žena, poznato je da je to vrlo spor i dugotrajan proces. Zato postupak u žena s dijagnozom CIN-a može biti aktivan , ali i ekspektativan. U žena s CIN-I rizik razvitka malignoma je malen, a velika je vjerojatnost spontane regresije i normalizacije nalaza. Samo u 10% njih unutar 1 godine uočava se progresija nalaza. U onih s CINIII vjerojatnost regresije postoji, ali je ona bitno manja no u žena s CIN I, a rizik napredovanja prema invazivnom raku značajno je viši. U svih je medjutim pacijentica s dijagnozom CIN-a najvažniji cilj liječenja spriječiti nastanak invazivnog raka, a istodobno ne izložiti pacijenticu prevelikim zahvatima. Odabir postupka prvenstveno ovisi o citološkom i kolposkopskom nalazu, rezultatu biopsije, ali i dobi, želji za potomstvom i suradljivosti žene. U koliko žena razumije postupak i ocijenimo da će ozbiljno slijediti upute liječnika, posebice u nižih oblika CIN-a, može se čekati spontana regresija bolesti. U žena koje nisu suradljive, pametnije je odlučiti se za aktivan postupak. Ipak, prema mišljenju većine, CIN I koji traje nekoliko godina pametno je aktivno liječiti

Liječenje u medicini uspješno je samo u koliko se može ukloniti uzrok bolesti. Uzrok CIN_a je onkogeni HPV virus, ali lijek koji će sa sigurnošću ukloniti virus ne postoji. Preporučaju se mnoga sredstva, no nema dokaza da zaista djeluju. U koliko tijelo samo ne ukloni virus, ono što možemo učiniti je ukloniti morfološke posljedice infekcije. Ako je citološki i kolposkopski nalaz pozitivan, najprije valja učiniti ciljanu biopsiju i dobiti konačnu patološko-histološku dijagnozu. U koliko je promjena ograničena na mjesto biopsije, i sasvim malena, početna, izuzetno je moguće da i sama biopsija dovede do izliječenja. U koliko je citološki nalaz 6 tjedana nakon biopsije ponovno pozitivan, pametno je ukloniti čitavu transformacijsku zonu nekom od uobičajenih kirurških tehnika: ledom, ekscizijom električnom omčom, laserom ili nožem. Odluka o tome koju metodu izabrati najvažnija je u žena koje nisu radjale ili još namjeravaju radjati. U onih koje planiraju radjati, u kojih je  citološka dijagnoza CIN III ili manja, a kolposkopski nalaz sa sigurnošću isključuje mogući invazivni rak potrebno je primijeniti poštedne kirurške metode: led ili eskciziju električnom omčom ili laserom (LEEP, LLETZ). Ekscizija električnom omčom ili laserom je metoda izbora jer se odstranjuje tanak sloj tkiva (nekoliko milimetara) kojeg je moguće patološkohistološki obraditi i dobiti konačnu dijagnozu. Liječenje ledom je takodjer poštedno, ali se odstranjeno tkivo ne može kvalitetno patološko-histološki pregledati. Nakon poštednih operacija vrat maternice ostaje praktički neoštećen i njegova je funkcija prilikom zanošenja (cervikalni faktor) i u trudnoći (intaktnost unutrašnjeg ušća, očuvana duljina) zadržana. U žena koje ne planiraju više radjati može se napraviti konizacija ( klinasta ekscizija vrata maternice kirurškim nožem prilikom koje se odstranjuje veći dio vrata maternice i može smanjiti njegova duljina i oštetiti unutrašnje ušće). Konizacija je obvezna u žena u kojih se sa sigurnošću ne može isključiti invazivni rak vrata maternice.

S obzirom da navedenim tehnikama ne uklanjamo virus, pametno je prilikom slijedećih kontrolnih pregleda ponoviti izolaciju virusa. Zadržavanje virusa upućuje na trajnu mogućnost ponovne pojave bolesti i zahtijeva dalji trajni pažljiv nadzor pacijentice.