Ako je posteljica blizu ili preko unutrašnjeg ušća maternice, kažemo da postoji plaacenta previja. U ran oj trudnoći, kad je maternic a mala, a posteljica relativno velika, neki kontakt s u nutrašnjim ušćem maternice vrlo je čest-. Medjutim, kako se maternica naglo povećava napredovanjem trudnoće, posteljica koja relativno sporije raste, zauzima položaj nagdje na prednjoj ili stražnjoj stijenci ili u fundusu i “odmiče” se od unutrašnjeg ušća. Ako se to ne dogodi i posteljica je i dalje uz ili preko ušća, a prošlo je 30 tjedana trudnoće. sigurni smo da se neće pomicati dalje i da će u tom položaju ostati do porode. Naravno, s obzirom da smeta otvaranju ušća i prolazu djeteta, jedini način kako poštedno obaviti porod je napraviti carski rez.
Najopasnija posljedica postojanja placente previje prije termina ili u terminu je krvarenje, bezbolno je i nastupa nenajavljeno. Može biti izuzetno obilno i opasno. Katkad se javlja i prije 30.tpog tjedna, no to je rijetko. Sve je češće što je termin poroda blizu. Oko 20% žena koje i maju placentu previju ne krvare do samog početka poroda.
Dans se dijagnoza postavlja vrlo precizno i dovoljno rano korištenjem UZV uredjaja. ev.dvojbe moguće je razjasniti MR-om…..

Izbjegnuti pobačaj i prazno jajašce

Najveći broj plodova odumire tijekom prvih 8 tjedana trudnoće. Medjutim, klinički simptomi pobačaja, krvarenje, bolovi i sl., obično počinju tek 1-4 tjedna nakon odumiranja tako rane trudnoće. Kada ultrazvučnom pretragom prepoznamo odumrlu ranu trudnoću govorimo o “izbjegnutom” pobačaju, uvriježen je engleski naziv “missed abortion”. U koliko se plod ne razvija, pa postojanje trudnoće pokazuje samo gestacijski mjehur, govorimo o tzv. praznom jajašcu, ili engl. blighted ovumu. U takovim situacijama, kliničkim se pregledom nadje da maternica ne raste očekivano, a na ultrazvučnom pregledu plod koji je prethodno bio živ, to više nije ili, nakon što je plod vizualiziran, izostaje njegov normalan rast i nema pojave otkucaja fetalnog srca.

Ultrazvučni kriteriji za odumrlu ranu trudnoću su:

– nepostojanje žumanjčane vreće u gestacijskom mjehuru dimezija 5-13mm
– embrij =>4 mm bez vidljive arcane akcije
– gestacijski mjehur ili plod ne rastu očekivanim intenzitetom ( 1mm/dan)
– gubitak fetale srcane akcije (koja je prethodno postojala)

Normalan ritam porasta HCG-a pokazuje da je rana trudnoća vjerojatno normalna, a subnormalni porast, nepravilan porast ili pad vrijednosti tijekom prvih nekoliko tjedana upućuje na poremećenu ranu trudnoću, moguću ektopičnu trudnoću i vjerojatni pobačaj. Premda još ispod diskriminatorne granice, normalan ritam porasta HCG-a otklanja sumnju u ektopičnu trudnoću. Kada se ektopična trudnoća isključi sa sigurnošću, vijabilitet trudnoće potvrdjuje se ultrazvukom, a ne više odredjivanjem HCG-a. Uredan porast veličine gestacijskog mjehura i ploda upućuje ne uredan razvoj trudnoće.

Postojanje rane trudnoće može se nedvojbeno dokazati odredjivanjem glikoproteina trofoblasta, HCG-a. Korionski gonadotropin ( HCG) stvara se u stanicama trofoblasta, prodire u majčinu krv trenutkom implantacije i osjetljivim ga se testovima može dokazati u krvi žene već 8 dana nakon oplodnje. U normalnim intrauterinim trudnoćama, vrijednost HCG-a svakih se 48 sati povećava za 53-100% . Medjutim, normalno povećavanje vrijednosti HCG-a susreće se i uz ektopičnu trudnoću sa živim plodom, pa normalna dinamika rasta HCG-a ne isključuje mogućnost postojanja ektopične trudnoće.