Babinje

Definicija:

Babinje je razdoblje koje počinje završetkom četvrtog doba poroda i traje 6-8 tjedana. Tijekom tog razdoblja nestaje najveći dio promjena koje su obilježavale prilagodbu genitalnih i ekstragenitalnih organa u trudnoći.

Involucija tijela maternice

Nakon završenog III doba poroda maternica je čvrsto kontrahirana i svojim dnom dosiže do sredine izmedju pupka i simfize. Nakon 24 sata ona se, zbog vraćanja tonusa mišića dna zdjelice, svojim dnom uspinje do pupka. Tijekom idućih dana, zahvaljujući brzoj involuciji mišićnog tkiva, dno maternice spušta se dnevno za 2-3 poprečna prsta, pa je maternica koncem drugog tjedna babinja ponovno čitava u maloj zdjelici. Nakon 6-8 tjedana svojom je veličinom tek nešto veća no maternica prije trudnoće

Nakon ljuštenja posteljice, u maternici ostaje bazalna decidua koja se dijeli u dva sloja. Površinski se tijekom babinja ljušti i izbacuje, a iz dubokog se obnavlja endometrij. Sekret koji maternica izbacuje nakon poroda zove se lohija. U prvih nekoliko dana lohija su crvena-crveno-smedja (lohija rubra), potom postaju vodenasto-ružićasta (lohija serosa), da bi nakon 3 tjedna postala oskudna i žućkasta (lohija alba). Lohija se sastoje od seroznog eksudata, eitrocita, leukocita, decidue, epitelnih stanica i bakterija.

Novi endometrij oblaže materničnu šupljinu do početka trećeg tjedna babinja.

Vrat maternice

Neposredno nakon poroda posteljice vrat maternice je mlohav i ranjav s brojnim laceracijama iz kojih oskudno krvari. Idućih nekoliko dana polako se steže i oblikuje no u koncem prvog tjedna babinja prohodan je za 2- 3 cm. U drugom tjednu babinja cervikalni kanal prohodan je za prst do u materište. U pravilu, unutrašnje ušće vrata maternice zatvoreno je koncem drugog tjedna babinja.
Vanjsko ušće vrata maternice žene koja je rodila ostaje poprečno lacerirano i jasno se razlikuje o vanjskog ušća vrata maternice nulipare koje je okruglo, točkasto i centrirano.

Rodnica i vulva

Nakon poroda, rodnica je prostrana i rastezljiva. Tijekom prvih tjedana babinja mišići dna zdjelice poprimaju svoj tonus, nestaje otok i novostvorene krvne žile i volumen rodnice vraća se u predgraviditetne okvire.

Trbušna stijenka

Tijekom nekoliko tjedana nakon poroda gotovo se u potpunosti vraća tonus trbušnih mišića. Koža, medjutim, ostaje rastezljivija, posebice u koliko je tijekom trudnoće postojalo značajnije razaranje elastičnih vlakana.

Koža i kosa

Nakon kratkotrajnog gubitka kose, najjače izraženog tijekom prvih 1-5 mjeseci nakon poroda, obnavljanje i rast kose nastavljaju se normalno. Strije mijenjaju boju iz ružičaste u blijedu, ali nikada ne nestaju u potpunosti. Različitim intenzitetom i brzinom nestaje kloazma i hiperpigmentacije nevusa i linee albe.

Gubitak tjelesne težine

Prosječan gubitak težine u porodu djeteta, posteljice i istjecanju plodove vode je oko 6 kg. Tijekom daljeg babinja gubi se zadržana tekućina, a tjelesna težina smanjuje i involucijom maternice- sve skupa za dodatnih 2-8 kg.

Promjene vrijednosti gonadotropina, spolnih hormona i HCG-a

Vrijednosti HCG-a postaju negativne 2-4 tjedna nakon poroda. Vrijednosti gonadotropina i spolnih hormona su vrlo niske tijekom prvih 2-3 tjedna babinja. Ako žena ne doji ovulacija se javlja prosječno 45 dana nakon poroda, a prva menstruacija nakon 7-9 tjedana. Ako žena doji, zbog inhibicije pulzatilnog izlučivanja gonadotropina prolaktinom, povratak ovulacije i menstruacija je neizvjestan.

Tijekom razdoblja nakon poroda, ali različitim intenzitetom, nestaju promjene ostalih organa i organskih sustava babinjače.

Menstruačlna krv treba istjecati iz tijela, a ne biti zadržavana u rodnici….

Sindrom policističnih jajnika je bolest kod koje, najvjerojatnmije radi bolkade sustava nadzora funkcije jajnika nekom metaboličkom poremetnjom, ovulacije izostaju.Ciklus je poremećen, najčešće su krvarenja rijetka, kod nekih djevojaka samo nekoliko puta godišnje i obično nisu posljedica ovulacije. Tada mogu biti obilna i dugotrajna. Uz to djevojke su nerijetko adipozne, s naglašenom dlakvošću oko bradavica, na licu, nogama, nerijetko imaju akne koje je teško liječiti. Trudnoće su rijetke , pa je neplodnost vrlo česta, ili pak, trudnoće ne uspijevaju i završavaju spontanim pobačajem. Liječenje može biti različito; ovisi o tomu što pacijentica želi. U koliko je najveći problem neredoviti ciklusi i dlakavost, najjednostavnije je dati oralnu kontracepciju, npr. Diane ili sl. preparat čija gestagena komponenta ima učinak suprotan muškim spolnim horminima, pa se kroz mjesece može smanjiti dlakavost, a krvarenje postaju regularna. U koliko je problem neplodnost, oralna kontracepcija naravno ne dolazi u obzir. Cilj je posve drugačiji i tada valja pokušato potaknuti ovulacije na jedan od pouzdanih načina. I to nerijetko uspijeva. Uspje je moguće postići i kirurški-tzv.”drilingom”jajnika. Metaboličku poremetnju koja pravi PCOS može se pokušati pronaći obradom. U koliko se nadje neka poremetnja, moguće ju je pokušati otkloniti i u tim se situacijama nakon nekog vremena čak mogu postići spontane ovulacije. Ovaj put je najteži, nadulji i neizvjestan, no katkad dovodi do rezultata. Prema mojem iskustvu to je zaista uspješno u pacijentica koje razumiju da uspjeh nije moguće postići “preko noći” i da katkad do uspjeha možemo doći samo nakon dugotrajnog liječenja.

Preinvazivni rak.

Napredovanje preinvazivnog u invazivni rak dugotrajan je proces, pa je procjena da se to tijekom trudnoće dogadja u manje od 0,5% žena . Osim toga uvijek valja računati na mogućnost regresije bolesti koja se, ovisno o stupnju uznapredovalosti citoloških i kolposkopskih promjena, dogadja i u do 70% babinjača . Ako smo sigurni da je citološka promjena preinvazivna, konačno se liječenje odgadja do nakon završenog babinja.
Vaginalni porod možda pogoduje postporodnoj regresiji pretkliničkog raka vrata maternice .

Asimptomatska bakteriurija

Trudnice se često žale na simptome dizurije, nikturije, urgencije, same ili u kombinaciji, a sigurno je da ovi simptomi sami po sebi nisu dokaz uroinfekcije. Još češće uroinfekcija postoji, a kliničkih simptoma nema ili su potpuno atipični. Zbog učestalosti uroinfekciju valja tražiti. Nalaz sedimenta urina dvojbene je vrijednosti u trudnoći. Neophodna je stoga uvijek bakteriološka obrada urina. Zbog anatomskih razloga i dvojbi u vjerodostojnost bakteriološkog nalaza kulture urina, godinama je postojala dvojba kako definirati i kada dijagnosticirati uroinfekciju tijekom trudnoće. Držalo se da više od 100 000 bakterija u ml urina dobivenog kultivacijom srednjeg mlaza urina predstavlja znaćčan broj koji upućuje na asimptomatsku infekciju parenhima urotrakta. Bilo koja koncentracija bakterija dobivena suprapubičnom punkcijom smatrana je patolo{šom. Danas, nakon propisno uzetog uzorka, navode se dokazi o dijagnostičkoj vjerodostojnosti i ni`ih koncentracije, posebice u trudnica s nekom kroničnom, odnosno konkurentnom bolešću. Postoje dvojbe koju metodu probira upotrijebiti, kada je provoditi, je li potrebno ponavljati u negativnih trudnica, itd, no u svih trudnica s kroničnom preegzistentnom bolešću bubrega, hipertoni~črki i dijabetičarki urinokulturu valja učiniti {što je ranije moguće.
Najčešć uzročnik uroinfekcije svakako je E. coli, bakterija koja je rezistentna prema kiselosti rodnice, lako adherira na rodnički epitel, stvara tvari koje inhibiraju fagocitozu i dodatno samnjuju peristaltiku uretera. Od ostalih patogena tu su klepsiella, proteus, koagulaza negativni stafilokoki i pseudomonas.
Vjeruje se da izmedju 2-10% `ena ima povremenu asimptomatsku bakteriuriju, proporcija nije viša u trudnoći. Medjutim, tijekom trudnoće 40% takvih žena dobit će simptomatsku infekciju: cistitis ili pijelonefritis. Još je vž`nije da asimptomatska uroinfekcija može biti uzrokom zastoju u rastu djeteta, pobačaju ili prijevremenom porodu, anemiji majke.
Svaku dakle asimptomatsku uroinfekciju valja liječiti. Naravno, antibiotik se odabire prema antibiogramu, a liječenje sprovodi tijekom 14 dana. Na žalost, oko 30% liječenih imat će recidiv tijekom iste trudnoće, a oko 15-20% ponovnu bakteriuriju nakon dva ciklusa liječenja. Drži se da će do 60% “izlije~enih” tijekom trudno}e
imati ponovnu značajnu bakteriuriju nakon završene trudnoće i kasnije u životu. Asimptomatska bakteriurija tijekom trudnoće nije vezana uz značajne anatomske defekte urinarnog sustava, pa se ni u slučajevima relapsa ili recidiva ne preporučuju invazivne metode pretrage ni nakon, a posebice ne tijekom aktualne trudnoće.