Koju metodu kontracepcije izabrati u babinju?

Nakon poroda uspostavlja se lučenje mlijeka, laktacija. Tijekom laktacije dešavaju se
hormonalne promjene koje onemugućuju sazrijevanje jajne stanice u jajniku i ovulaciju. Menstruacije tada nema. Zato je većina žena zaštićena tijekom dojenja od nove trudnoće i nije joj potrebna druga vrsta kontracepcije. Medjutim, ta zaštita je potpuna samo u koliko se dijete hrani samo majčinim mlijekom-tada kažemo da je dojenje potpuno.
Kod potpunog dojenja dodatne hrane ne smije biti više od 10% i dojenje treba provodi stalno, tijekom čitavih 24 sata. Noću treba dojiti svakih 6 sati i danju svaka 4 sata, i to u pravilnim razmacima. Potpuno dojenje jednako je djelotvorno kao i uzimanje peroralne kontracepcije („pilule“) . Potpuno dojenje obično se provodi tijekom prvih 6 mjeseci života djeteta. Medjutim, u žena koje nastavljaju potpuno dojiti na jednak način i tijekom daljih 6 mjeseci, kontracepcijski učinak dojenja vrlo je visok: oko 94%.

U žena koje od prvih dana babinja doje, ali odmah nadoknadjuju manjak količine mlijeka nadomjesnim, ili doje u rjedjim razmacima, povratak menstruacije nemoguće je predvidjeti. U žena koje ne doje uopće, menstruacija će najčešće nastupiti već nakon nekoliko tjedana. Za njih je, u koliko ne žele dalje radjati ili to ne žele učiniti odmah, najbolje razmisliti o nekoj pouzdanoj metodi kontracepcije. Odluku kako se zaštititi najbolje je donijeti u razgovoru s ginekologom. Najpopularnije su i dalje peroralna ili intrauterina kontracepcija, a što odabrati ovisi o brojnim paramaterima, ali i preferencijama žene. Sa kontracepcijom se tada može započeti odmah nakon poroda.

Zašto tijekom dojenja nema ovulacije?

Tijekom akta dojenja povećava se lučenje hormona prolaktina koji prekida količinu i pulzatilnost sekrecije hormona koji potiče lučenje gonadotropina /hormona žlijezde hipofize koji nadziru jajnik/. Bez gonadotropina LH i FSH koji potiču sazrijevanja folikula u jajniku, nema ovulacije ni trudnoće. Zato se tijekom dojenja javlja tzv. laktacijska amenoreja.

Prvi nesigurni znakovi trudnoće mogu biti napetost u dojkama, mučnine, nelagoda u donjem trbuhu….Sve ukazuje na mogućnost trudnoće; napravite pregled……

Rast djeteta i zastoj u rastu djeteta

Uvod

Normalan rast djeteta posljedica je ekspresije genetskog potencijala za rast naslijedjenog od roditelja modificiranog dostupnosšću potpore za rast, tj. kisika, glukoze i ostalih esencijalnih tvari. Genetski potencijal upravlja ne samo dobivanjem na težini, već i rastom u duljinu, proporcijama tijela i dozrijevanjem. Rast jednike i konačnu dimenziju tijela najvećim dijelom odredjuju genetska poruka naslijedjena od majke i genom fetusa. Utjecaj isključivo očevog genoma, bar u ljudi, u ovom je smislu zanemariv. Zanimljivo je da je utjecaj fetalnih hormona štitnjače, kortikosteroida ili spolnih hormona na fetalni rast vrlo mali. Utjecaj na rast, premda indirektan, pripisuje se inzulinu i inzulinu sličnim činiteljima rasta, možda humanom placentarnom laktogenu. Definirati intrauterini zastoj rasta vrlo je teško jer apsolutni potencijal za rast jednike nije moguće ustanoviti. Do uvodjenja ultrazvuka u rutinski klinički rad porodničarima je procjena rasta djeteta u pojedinim razodobljima gestacije bila samo indirektno dostupna, ocjenom porasta maternice i mjerenjem udaljenosti njenog dna od simfize. Nakon poroda, postojala je mogućnost grube procjene uhranjenosti odredjivanjem porodne težine i svrstavanjem djeteta u skupine primjereno uhranjenih, pothranjenih i preuhranjenih za gestacijsku dob. Uvodjenje ultrazvuka omogućilo je točnu procjenu trajanja trudnoće i procjenju vremena kada se usporenje rasta pojavi, ali i uočavanje mogućnosti vraćanja na ishodišnju krivulju rasta spontano ili zahvaljujući nekim postupcima liječenja. Fetus tako može biti zaostao u rastu i onda kada ne pripada skupini djece “porodne težine ispod 10.te percentile”. Smrtnost fetusa i djece porodne težine ispod 10. te percentile i onih u kojih se tijekom trudnoće uočava odstupanje od normlne krivulje rasta, kao i pobol, povišeni su u usporedbi s djecom urednog rasta i normalne težine za trajanje gestacije. U posljednje vrijeme posebno je ističe opasnost kroničnih odstupanja u intelektualnom razvoju i drugih najrazličitijih neuroloških posljedica u djece zaostale u rastu.