Zastoj rasta djeteta
Vecina plodova s antenatalno postavljenom dijagnozom intrauterine ratardacije rasta (70%) u potpunosti su normalni. U slijedecih je 20 – 25% restrikcija rasta uzrokovana patološkim procesom koji može biti majčinski, plodov, placentarni ili kombinacija istih. U toj skupini, u 80% fetusa uzrok je nedostatna funkcija posteljice, i upravo je ta skupina perinatalno najviše ugrožena I mora biti prepoznata kliničkim I ultrazvučnim mjerenjima. U ostalih, (oko 10%), restrikcija rasta uzrokovana je poremećajima u GPRI koje mogu biti uzrokovane trisomijama (Down-ov te Edwards-ov sindrom), poremećajima razvoja organa (kao sto je renalna ageneza) ili poremećajima razvoja (npr. mikromelija) ili su rezultat vanjskog utjecaja koji smanjuje GPRI (rubela, različit toksični faktori okoline i sl.). U toj skupini prognoza je već određena u vrijeme postavljene dijagnoze i naša je zadaća odrediti etiološki činitelj kako bi se u nastavku trudnoće mogle donositi pravilne odluke

Antenatalna dijagnoza restrikcije rasta ploda

Učestalost restrikcije rasta u općoj populaciji trudnoća relativno je niska, oko 10%, ali je prepoznavanje rizičnih trudnoća vrlo korisno prilikom planiranja antenatalne skrbi. Visokorizične trudnice valja podvrgnuti pažljivom antenatalnom nadzoru. Dvije trećine trudnica u kojih će se javiti intrauterina restrikcija rasta djeteta potiču iz populacije koja ima bar neki od rizičnih činitelja . U čak 83% trudnoća poremećenih restrikcijom rasta susrećemo dva ili više činitelja rizika.
Na intrauterine restrikciju rasta može se posumnjati kliničkim, biokemijskim i ultrazvučnim mjerenjima. U dijagnostici oonajprije treba odrediti točno trajanje trudnoće. Ukoliko se računica očekivanog dana poroda i trajanja trudnoće osniva isključivo na danu poslijednje menstruacije, uočeno je da će svega 5% trudnica zaista roditi na taj dan. Također se zna da kod 20% trudnica koje su “sigurne” u prvi dan poslijednje menstruacije, taj datum ipak nije točan. Biokemijska mjerenja su gotovo u potpunosti napuštena, pa najviše uoptrebljavamo kliničko mjerenje (mjerenje udaljenosti fundusa i simfize) I ultrazvučnu biometriju. Kliničke metode nisu najpouzdanije. Osjetljivost mjerenja udaljenosti fundusa maternice i simfize je 60-85%, a pozitivna prediktivna vrijednost u dijagnostici restrikcije rasta izmedju 20-80%. Ultrazvučna biometrija, posebito kada je obavljena u ranoj trudnoći, najpreciznija je metoda za određivanje gestacijske dobi. Za razliku od ostalih metoda, ultrazvuk direktno prikazuje pojedine fetalne strukture i omogućuje nihovo mjerenje. Formule za izračunavanje težine ploda pod utjecajem su brojnih parametara podložnih pogreškama mjerenja i dosta su komplicirane (24-26). One su osnovane na relativno malenom broju analiziranih slučajeva i uključuju relativno dugačak interval od poslijednjeg biometrijskog mjerenja do trenutka poroda kada je točno izmjerena težina ploda. U početcima, biparijetalni promjer (BPD) upotrebljavao se za ocjenu fetalne težine i zastoja rasta ploda. On se vrlo lako mjeri, bio je dostupan mjerenjima i prije uvođenja aparata sa sivom skalom u realnom vremenu, te se vrlo jasno određuje i aparatima niske rezolucije . Nažalost, BPD nikako nije idealan parametar za dijagnostiku IUZR. Poznato je da glava ploda sudjeluje sa samo 20% u ukupnoj tjelesnoj težini ploda i nije iznenađujuće da mjerenje njezinog promjera nije reprezentativno za ocjenu tjelesne težine. U slučajevima zastoja rasta, promjer glavice ploda jedan je od poslijednjih ultrazvučnih biometrijskih parametara koji će biti smanjen. Fiziološke varijacije veličine glavice i njezina oblika bitno su utjecale na preciznost mjerenja. Kako bi se izbjegao utjecaj oblika glavice na točnost mjerenja u uporabu je uvedeno mjerenje opsega glavice (HC). Taj parametar nije uvjetovan oblikom glavice I daje bolju ocjenu gestacijske dobi i rasta ploda poosebice uz dolikocefaliju ili brahicefaliju. Nažalost, elementi koji smanjuju osjetljivost i pozitivnu i negativnu prediktivnu vrijednost mjerenja BPD-a, prisutni su i u mjerenjima opsega glavice pa biometrijska mjerenja glavice ne zadovoljavaju kriterijima potrebnim za ocjenu težine ploda i shodno tome ne mogu poslužiti za precizno praćenje rast. Pozitivnu i negativnu prediktivnu vrijednost mjerenja glavice pokušalo se poboljšati njezinim odnosom sa opsegom fetalnog abdomena (AC) (21). To je ujedno bio i jedan od prvih odnosa mjerenja uoptrijebljenih u ocjeni poremetnji rasta. Nije se pokazao idealnim jer je 20% fetusa kod kojih je odnos upotrebljen za izracunavanje tjelesne težine imalo razlike izračunate i prave tjelesne težine više od 10% . Hadlock i suradnici uključili su mjerenje femura (FL) u kombinaciju sa opsegom glave i abdomena I postavili granice pogreske na +/- 15% (kao dvije standardne devijacije) . Samo mjerenje abdomena povezeno je sa istim granicama pogreške, a eliminacijom dodatnih mjerenja (BPD, Fl, HC) smanjena je multiplikacija pogreške pojedinačnog mjerenja te se time zapravo poboljšala točnost. Što se tiče mjerenja AC, pokazano je kako valja ozbiljno sumnjati u intrauterinu restrikciju rasta kada se ultrazvučnim mjerenjem dijagnosticira vrijednost AC ispod 10-te centile za dob trudnoće . Najtočnije vrijednosti mjerenja opsega abdomena su najmanje mjerene vrijednosti na nivou hepatične vene uočene između pokreta fetalnog disanja . U slučajevima simetričnog zastoja u rastu , opseg abdomena biti će proporcionalno smanjen kao i promjer glavice, dok će u skupini asimetričnog zastoja u rastu , unatoč smanjenom opsegu abdomena, mjerene vrijednosti promjera ili opsega glavice biti u granicama normale ili tek nešto smanjene. U dijagnostici preporuča se uvijek mjerenja ponavljati. Serijska mjerenja bolja su od pojedinačnih glede njihove pozitivne i negativne prediktivne vrijednosti I pomažu nam u postavljanju točnije dijagnoze, a u nekim slučajevima mogu biti od pomoći kod prepoznavanja etiološkog činitelja . Samo razdoblje između dva mjerenja nije uniformno, ovisno je o stadiju trudnoće, suspektnom etiološkom činitelju, stanju ploda i stanju majke. Ukoliko je ultrazvučnim mjerenjima postavljana sumnja na zastoj rasta i sa sigurnošću određeno trajanje trudnoće, a nije postignuta zrelost ploda, uz nadzor stanja ploda preporuča se ponoviti mjerenja u jednotjednom intervalu. Zbog pogreški koje proizlaze iz nepreciznosti ultrazvučnih mjerenja unatoč novijim aparatima visoke rezolucije i ljudskog faktora, nema potrebe mjerenja ponavljati češće. Tu posebno treba napomenuti da genetski postoje djeca koja su “tanka” i “dugačka” a unatoč smanjenim vrijednostima opsega abdomena imaju normalnu porođajnu težinu. Oni se mogu prepoznati isključivo serijskim mjerenjima opsega abdomena, što još jednom govori u prilog ekspektativnom postupku, naravno dok su testovi ocjene fetalnog stanja i dinamike normalni. Interveniramo u slučajevima trajno odsutnog porasta vrijednosti opsega abdomena ili kod pogoršanja stanja djeteta. Jedan od biljega koji se upotrebljava za preciznu ocjenu rasta djeteta i odstupanja u rastu je dijametar poprečnog presjeka malog mozga. Poznato je da veličina malog mozga korelira gestacijskoj starosti ploda , te se mjerenjima može posumnjati na restrikciju rasta .

Možete zanijeti nakon RTG snimnja bilo kojeg dijela tijela…..Tijelo je izloženo iradijaciji samo tijekom snimanja, nakon završenog snimanja više nema zračenja….

Trombofilija i trudnoća

Definicija

To su nasljedne bolesti ili stečena stanja koja povećavaju opasnost tromboembolijskih komplikacija. Kod nasljednih trombofilija neki geni koji kodiraju stvaranje činitelja uključenih u proces zgrušavanja krvi su promijenjeni, pa se njihovi produkti stvaraju u manjku ili su nedjelotvorni, a kod stečenih, kao dio bolesnog procesa stvaraju se protutijela koja pokreću proces zgrušavanja..

Jesu li trombofilije opasne?

U stanjima kada postoji pojačana sklonost zgrušavanju krvi, postojanje trombofilije može olakšati nastanak tromboze ili embolije. Tijekom trudnoće, tijekom dugotrajnog mirovanje ili za vrijeme ili nakon velikih operacija sklonost zgrušavanju krvi je općenito povećana. U tim stanjima trombofilija može dodatno povisiti opasnost duboke venske tromboze. Tromboze u arterijama su rijetke. Sve trombofilije nisu jednako opasne: problem su najčešće osobe kod kojih su oba gena (naslijedjena i od majke i od oca) promijenjena za stvaranje faktora II i V ili imaju po jedan mutirani gen za stvaranje faktora II i jedan za faktor V. To su tzv.homozigoti za f.II, i f.V ,odnosno dvostruki heterozigoti. Opasno je imati i naslijedjeni manjak antitrombina III. Ostale trombofilije ne povećavaju značajno rizik nastanka tromboze i u stanjima kao što je trudnoća. Jednako tako, nekoć se vjerovalo da neke trombofilije imaju utjecaj na nastanak sponatnog pobačaja i još nekih poremetnji trudnoće. Danas se zna da to najvjerojatnije nije tako.

Svako krvarenje u trudnoći je patološki znak koji valja razjasniti. Pored toga što može nastati zbog lokalne upale, traume, raka, varikoziteta, najčešće je najraniji znak prijetećeg pobačaja: ab imminens. Najvažnije je obaviti ginekološki pregled koji omogućuje kliničko razlikovanje prijetećeg od:
– započetog pobačaja, ab incipiens (skraćenje i otvaranja materničnog vrata)
– pobačaja u tijeku, ab in tractu (otvoren vrata maternice, plod ili njegovi dijelovi u cervikalnom kanalu)
– nepotpunog pobačaja, ab incompletus ( uz otvoreni vrat maternice, u materištu postoje zaostali dijelovi ploda ili posteljice
– potpunog pobačaja, ab completus (već zatvoren vrat maternice, prazno materište

Ultrazvučna dijagnostika omogućuje ranije i sigurnije postavljanje dijagnoze. Klinički prijeteći pobačaj i ultrazvučno živ plod čine liječenje smislenim i izglednim u 50% žena. I kod započetog pobačaja uz živ plod liječenje ima i smisla i izgleda. Klinički prijeteći ili započeti pobačaj uz mrtav plod ili prazno jajašće čini svaki pokušaj liječenja besmislenim.