Peroralna kontracepcija u pravilu je neškodljiva i vrlo djelotvorna. Medjutim, kod nekih žena javljaju se neke nuspojave koje mogu signalizirti ozbiljan problem; npr. glavobolje i tada je potrebno odmah prestati s uzimanjem i javiti se doktoru radi evtl. obrade. Inače , OC ima brojne povoljne učinke na zdravlje….

Hormonska kontracepcija-povoljni učinci

U sprečavanju trudnoće koriste se peroralni pripravci estrogena i gestagena, kombinirani pripravci oba hormona ili sami gestageni u obliku intramuskularnih injekcija i implantati gestagena. Najčašći pripravci su brojne monofazične ili trifazičke kombinacije s 20ucg etinilestradiola (niskodozažni), 35 ucg etinilestradiola (srednje dozažni) i 50 ucg etinilestradiola (visokodozažni) s raznim gestagenima: derivatima testosterona ili medroksiprogesterona (starije generacije), levonorgestrelom (srednje generacije) ili s desogestrelom, gestodenom ili norgestimatom (gestagenima treće generacije). Danas se rabe već i gestageni četvrte generacije. Kombinirani pripravci nalaze se nadalje i u jednomjesečnim injekcijama sačinjenim od 25mg medroksiprogesteronacetata (MPA) i 5mg estradiol cipionata (E2C). Injekcije s 150 mg MPA djelotvorne sprečavaju zanošenje prosječno 3 mjeseca. Implanti koji se rabe u novije vrijeme sadrže samo gestagene: levonorgestrel, a djelotvorni su prosječno 5 godina, etonorgestrel , pripravak djelotvoran 3 godine ili nomegestrol , djelotvoran 12 mjeseci. Hormonski kontraceptivi, posebice pripravci za peroralnu primjenu, vjerojatno su najtemeljitije istraženi lijekovi, pa ipak, pravi učinak pojedinih formula još je daleko od detaljnog poznavanja. Sigurno je kako je korist koju mogu polučiti veća no moguće komplikacije, ali precizno je poznavanje učinka svakog pojedinog pripravka neophodno kako bi se izbjegle moguće nepovoljne posljedice.

Zapanjujuće je da nakon desetljeća korištenja hormonske kontracepcije većina žena ne prepoznaje nekontracepcijsku korist kombiniranih kontracepcijskih pripravaka, a velik broj ih se neopravdano boji uzimanja ovih sredstava. Istraživanje sa Sveučilišta Yale iz 1991. pokazalo je da osim spoznaje o smanjenju učestalosti bolnih menstruacija tijekom uzimanja preparata i izostanka neželjenih zanošenja, većina ispitanica nije ni pomišljala na potencijalne koristi koju medikacija može pružiti. Što više, više no trećina ispitanica iz jedne novije studije iskazala je ozbiljnu zabrinutost za svoje zdravlje strahujući neopravdano od «pilulom» uzrokovanog raka vrata maternice ili dojke. Neovisno o obrazovanju, čak 42% ispitanica iz istraživanja provedenog 1994. godine vjeruje kako je jedina korist hormonske kontracepcije sprečavanje trudnoće, 30% strahuje od karcinoma uzrokovanog «pilulom», a samo 6% je čulo kako ovi pripravci mogu zaštititi od nekih vrsta zloćudnih oboljenja. Nakon završetka brojnih dugotrajnih studija koje su, pored analize kontracepcijske djelotvornosti, imale za cilj istražiti učinak kontracepcijskih pripravaka na zdravlje žena, naša je nedvojbena zadaća pokazati kako su ovi strahovi većinom neopravdani, a kontracepcija kombiniranim pripravcima steroida sigurno smanjuje učestalost brojnih teških bolesti, posebice karcinoma genitalnog sustava. Što više, povoljan učinak, posebice pripravaka s višom sadržinom estrogena (najčešće 35 ucg ili višom), na pojedine bolesti danas je siguran.

Povoljni učinci hormonske kontracepcije
Općenito, povoljne posljedice kontracepcijskog učinka su relativno dobro poznate, no, realno, na njih se u svakodnevnom poslu malo misli. Smanjenjem učestalosti neželjenih trudnoća i, stoga, namjernih pobačaja, smenjena je:
1. potreba za kirurškom sterilizacijom
2. smrtnost žena
3. učestalost upalne bolesti u zdjelici
4. potreba i trošak bolničkog liječenja zbog smanjenja učestalosti komplikacija nakon namjernog pobačaja, sterilizacija, zbog upala itd…
Posebno značajna korist proizlazi od izrazitog smanjenja učestalost ektopične trudnoće u žena koje uzimaju hormosku kontracepciju.

Nadalje, kombinirana kontracepcija, ali i kontracepcija injektabilnim gestagenima ili implanti, ublažava menstrualne probleme, posebice gubitak krvi i dismenoreju, smanjuje učestalost hipokromnih anemija, djeluje pozitivno u žena s endometriozom, i u tih se problema hormonska kontracepcija rabi kao dokazano djelotvoran lijek.

STERILNOST ( neplodnost) je pojava kad bračni par ne uspije postići trudnoću tijekom dvije godine urednog spolnog života bez kontracepcije.

Sterilnost (neplodnost) je BOLEST. S obzirom da je osnovno ljudsko pravo i pravo na zdravlje, tako prema definiciji neplodnosti kao bolesti zakon omogućava takvim parovima da se postupak umjetne prokreacije financira iz zdravstvenog fonda.

INFERTILNOST je nemogućnost radjanja žive i za život sposobne djece ( spontrani pobačaji, mrtvorodjena djeca, mrtva djeca post partum).

STERILITET može biti:
l. PRIMARNI – ako žena nikad nije zanijela
2.SEKUNDARNI – ako žena ne može zanijeti nakon prethodnih trudnoća, bez obzira na njihov ishod.

12% bračnih parova NEPLODNO bez svoje želje.

Može se govoriti o MUŠKOJ STERILNOSTI I ŽENSKOJ STERILNOSTI.
Muškarci su uzrokom neplodnosti para u oko 3o% slučajeva, takodjer i žene, dok su ostali kombinirani. Upravo se zbog toga se problem neplodnosti promatra kao problem PARA U CJELINI.

ETIOLOŠKI se bračna neplodnost može podijeliti na skupine:

1. manja vrijednost sperme ( oplodna sposobnost muškarca u prvom redu ovisi o broju i kvaliteti spermija u jednom ejakulatu )

– volumen ejakulata minimalno l ml, fiziološki 2,5-3 ml
– normospermia (minimalno 20000000/ml ejakulata, minimalno 60% pokretnih, odnosno 4o% u grupi a. i b.)
– oligospermia ( broj spermija manji od 2ooooooo/ml ejakulata uz 60% pokretnih) – blaža i teža
– azoospermia ( potpuni nedostatak spermija)
– asthenospermia ( smanjena pokretljivost bez obzira na broj spermija)

– necrospermia (potpuna nepokretnost sp. – teratospermia (povećan broj abnormalnih oblika spermija) #Uglavnom prisutne kombinacije npr “oligoasthenospermia”

* uzroci smanjene oplodne sposobnosti muškarca mogu biti:
– nasljedni kromosomski poremećaji (Klinefelterov sy.)
– infekcije (orhitis kao kompl. epidem. parotitisa)
– metabolički poremećaji (dijabetes)
– neurološki popremećaji (paraplegija,…)
– vaskularni poremećaji (varicocoela,…)
– faktori okoline(hipertermija,ionizirajuće zračenje…)
– zapreke u izlučivanju sperme (stenoze, tumori, upale,…)
– hormonski poremećaji(hipot.-hipof. por.,…)

2. izostanak ovulacije
3. zapreke u prodiranju spermija k jajašcu (konglutinacija cerviksa, opstrukcija tuba)
4. smetnje u nidaciji oplodjenog jajašca

* najčešći uzroci ženskog steriliteta su

– infekcije koje dovode do oštećenja i neprohodnosti jajovoda
– ovarijski ili hormonalni poremećaji
– endometrioza
– idiopatski sterilitet
– imunološka nepodnošljivost

METODE ASISTIRANE REPRODUKCIJE (MAR)

1. IUI (intrauterina insemination)
2. GIFT ( gamete intrafallopian transfer)
3. ZIFT (zygote intrafallopian transfer)
4. TET (tubal embryo transfer)
5. ICZI (intracytoplasmatic sperm injection)
6. SUZI (subzonal insertion of sperm by microinjection)

7. IVF ( IN VITRO FERTILIZATION )

– 1978 g. prvo uspješno začeće i rodjenje Luise Brown
– prva i najuobičajenija procedura MAR
– uspješnost metode IVF-a ovisi o velikom broju faktora
– dob ( 3 puta niža uspješnost kod >36 godina)
– razina FSH, estradiola
– broj i kvaliteta aspiriranih jajnih stanica
– broj i kvaliteta zametaka
– prijemčivost endometrija za implantaciju …….

– u početku se postupak IVF primjenjivao samo kod žena sa oštećenim jajovodima, medjutim kako je metoda s vremenom bila sve uspješnija počela se primjenjivati i kod drugih indikacija (endometrioza, idiopatska neplodnost, loša kvaliteta sperme, ,…..)

– u idealnim in vivo uvjetima za oplodnju od 100 jajnih stanica 16 ih se uopće ne oplodi, 15 ih se oplodi ali se ne implantira endometrij, a od 69 koje se implantiraju rodi se samo 31 dijete. IDEALNI UVJETI U PRIRODNOM CIKLUSU mogu uzrokovati maksimalno 30% uspješnih trudnoća.

– oko 25% žena zatrudni nakon stimulacije ciklusa i izvantjelesne oplodnje
– visok broj pobačaja (2o-25% subklinički)
– 30% višeplodnih trudnoća (25% blizanci, ostalo trojci)
– 5% vanmateričnih trudnoća
– 1-3oooo heterotopična trudnoća

* kumulativno trudnoća po 1 ciklus – 13,5%
2 ciklusa – 25,3%
3 ciklusa – 38,5%
4 ciklusa – 47%
5 ciklusa – 49%
6 ciklusa – 57,8%
* 45% ŽENA MLADJIH OD 36 GODINA IMA ŠANSU IZNIJETI TRUDNOĆU U 5 CIKLUSA IVF POSTUPKA

– postupak izvantjelesne oplodnje sastoji se iz nekoliko zahvata

– hormonska stimulacija folikulogeneze
– predvidjanje ovulacije (horm. -estradiol i UZV)
– aspiracija jajnih stanica
– obrada jajnih stanica i sperme
– kultivacija i oplodnja
– evaluacija kvalitete zametaka (ES,CES)
– embriotransfer

U koliko imate problema sa zanošenjem najbolje se javiti na preled i napraviti obradu neplodnosti…..

Uzimanje uzorka sluznice endometrija za citološku I patološkohistološku obradu – “endometrial sampling”
Uzorak se može uzeti četkicom za citološku obradu ( cytobrush, taobrush), može se uzeti biopsija posebnim instrumentom ili se može obaviti frakcionirana abrazija materišta I endocerviksa.

Žene u reprodukcijskoj dobi

Kod svih žena koje nenormalno krvare u reprodukcijskoj dobi (imaju menstruacijske cikluse) prvo je potrebno isključiti patološku trudnoću.
Endometrial “sampling”- treba obaviti u svih žena s nenormalnim krvarenjem iz maternice koje imaju povišeni rizik za nastanak karcinoma endometrija. Prilikom donošenja odluke raditi “sampling” ili ne u odredjene žene najvažnija je dob. Razloga za to je stoga što žene mladje od 45 godina imaju daleko manji rizik nastanka raka endometrija od onih starijih. Npr. rizik je 3 puta manji npr u onih u dobi 35-44 godina, nego u onih u dobi 45-54 godina života.
Žene starije od 45 godina: “sampling” je potrebno učiniti u koliko imaju cikluse kraće od 21 dan ili dulje od 38 dana, krvare dulje od 8 dana, krvare je izuzetno obilno, ili je iregularnost ciklusa veća od 7-9 dana. U koliko se pojavi nepravilno krvarenje, uzorak je potrebno učiniti prilikom prvog pregleda.
Žene mladje od 45 godina: kod mladjih žena “sampling” se mora učiniti kod nepravilnih krvarenja koje traje dulje od 6 mjeseci ili ne prestaje nakon medikamentoznog liječenja, posebice ako žena ima povišen rizik od nastanka raka endometrija, boluju od sindroma policističnih jajnika (kronične anovulacije) ili debljine.
Drugi razlog za uzimanje uzorka endometrija može biti I sumnja na endometritis, upalu sluznice endometrija. Tim postupkom naime, može se, nerijetko, ustanoviti postojanje neprepoznate trudnoće.
Uzorak za citološku ili patološkohistološke pretragu moguće je uzeti ambulantno. Frakcioniranu kiretažu pak, kao potpuniju I precizniju ptretragu, potrebno je učiniti u koliko se simptomi nastave ,a nalaz biopsije je bio negativan .