Blizanci se razvijaju iz dvije odvojene ili jedne zajedničke jajne stanice. Oko 70% blizanca potječe od dviju jajnih stanica; to su fraternalni ili dvojajčani blizanci. Jedna trećina blizanca potječu od jedne oplodjene jajne stanice koja se podijelila u dvije odvojene cjeline s mogućnošću razviti se u dvije jednike; to su jednojajčani, monozigotni ili identični blizanci. Premda jako rijetko, istim načinom, diobom jedne ishodišnje oplodjenje jajne stanice, mogu nastati i trudnoće s većim brojem plodova: četvorci i čak petorci.

Dvojajčani blizanci potječu od dviju jajnih stanica koje su odvojeno dozrijevale i bile odvojeno oplodjene. Djeca u genetski različita. Učestalost dvojajčanih blizanaca je različita, oni mogu biti istog ili različitog spola, oba se razvijaju u vlastitom korionu i amnionu, a posteljice nakon poroda mogu biti potpuno odvojena ili su spojene, no oba koriona i oba amiona uvijek se mogu naći. Oplodnjom više različitih jajnih stanica mogu nastati višejajčani trojci, četvorci, petorci ili trudnoće i s većim brojem plodova.

Premda po definiciji identični, jadnojajčani blizanci nerijetko nisu jednaki, pa čak ni slični. U dijela njih dioba završava raznolikim udjelom protoplazme pa strukturne malformacije i poremetnje rasta ovih blizanaca nastupaju relativno često. Danas se vjeruje kako dioba oplodjene jajne stanice na dvije ili više jedinki može uslijediti zbog usporenog prolaza kroz jajovode, odgodjene implantacije ili oštećenja oocite prilikom manipulacija u postupcima izvatjelesne oplodnje. Dioba oplodjene oocite posljedica je poremetnje u normalnom slijedu dogadjanja prilikom najranijeg razvoja ploda.

Ishod dijeljenja ovisi o tomu kada se dogadja dijeljenje.

Poremetnje višeplodnih trudnoća ovise o zigotnosti plodova.

Dizigotni, bikorijalni / biamnijski blizanci nemaju medjublizanačke krvožilne anastomoze. Oko 40-50% trudnoća završava prijevremenim radjanjem , intrauterina restrikcija rasta javlja se u njih 25-40%.

U monokorijalnih, a posebice monoamnijskih blizanaca sve te poremetnje daleko su češće, a mortalitet je značajno viši.  Drži se kako  u 10-15% monokorijalnih blizanaca postoje medjublizanačke krvožilne anastomoze koje mogu biti uzrokom teških poremetnji trudnoća. Pravilno prepoznavanje monokorijalnih i monoamnijskih blizanaca tijekom rane trudnoće omogućuje pravodobnu ocjenu kasnijeg rizika i omogućuje pravodobno započinjanje postupaka koji za cilj imaju spriječiti prijevremeno radjanje i mogu pospješiti rast djece. Redovito praćenje stanja djece omogućuju pak donošenje pravodobne odluku o dovršenju trudnoće s ciljem unaprijediti perinatalni ishod.

U svrhu ocjene zigotnosti ultrazvučna dijagnostika od velikog je značenja. Ultrazvukom možemo procijeniti radi li se o monoamnijskim ili monokorijalnim blizancima. U koliko su blizanci bikorijalni, zigotnost se ne može ustanoviti sa sigurnošću; bikorijalni i biamnijski blizanci mogu biti monozigotni i dizigotni.