Tako jaki bolovi nakon operacije ne smiju biti; morat će Vas netko pregledati…..
[contact-form-7 id="1235" title="contact-form_pitaj-doktoricu"]
Zašto je dojenje kontacepcija?
Tijekom akta dojenja jako se povećava lučenje hormona prolaktina. Visoke vrijednosti prolaktina smanjuju količinu i pulzatilnost sekrecije hormona koji potiče lučenje gonadotropina (CRF) u hipotalamusu. Taj hormon normalno potiče hipofizu da luči gonadotropine (LH i FSH), hormone koji potiču jajnik na rast i sazrijevanje folikula u kojem raste jajna stanica. BEZ CRF-a nema gonadotropina, sazrijevanja folikula, lučenja estrogena i progesterona i, konačno, nema ni ovulacije ni trudnoće. Zato se tijekom dojenja javlja tzv. laktacijska amenoreja.
Kada je dojenje kontracepcija?
Dojenje može biti djelotvorna kontracepcija tijekom prvih 6 mjeseci babinja, ali samo uz zadovoljenje osnovnih uvjeta: dijete se hrani isključivo majčinim mlijekom (dodatne hrane ne smije biti više od 10%) i dojenje se provodi tijekom čitavih 24 sata: dakle noću svakih 6 sati i danju svaka 4 sata, i to u pravilnim razmacima. Tzv. „potpuno dojenje“ tijekom 6 mjeseci babinja jednako je djelotvorno kao i uzimanje peroralne kontracepcije – oko 98%.
[contact-form-7 id="1235" title="contact-form_pitaj-doktoricu"]
“Upala jajnika” je laički termin za upalu adneksa, ozbiljnu bolest koja, ako se ne liječi dovoljno dugo i kako valja, a nerijetko i uprkos tomu, ostavlja trajne posljedice…..Tegobe koje imate mogu biti posljedica toga, jednako tako najozbiljnija posljedica je trajna neplodnost…..
[contact-form-7 id="1235" title="contact-form_pitaj-doktoricu"]
Uzroci ranog spontanog pobačaja
U jednoj studiji koja je pratila 144 rane izgubljene trudnoće nadjeno je da je u 70% postojala abnormalnost kromozoma (64% trisomije, 9% poliploidije, 7% monosomije). Trisomije su posljedica pogrešaka gametogeneze, a poliploidije ili mozaicizam prve diobe zigote. Ni jedna od ovih abnormalnosti genoma nema sklonost repetitivnom pojavljivanju. Pobačaji se ponavljaju samo u parova nositelja balansirane translokacije i inverzije u kariogramima. Neki istraživači stoga preporučuju da se u svih parova obavi kariotipizacija pobačenog ploda. Identifikacija kromozomske aberacije bila bi siguran dokaz uzroka pobačaja, a činjenica da se kromozomopatija ne ponavlja činila bi dalju obradu para nepotrebnom. Identifikacija urednog kariograma pobačenog ploda bila bi indikacija za obradu i traženje postojanja nekog od mogućih uzroka pobačaja.
Medju uzrocima ostalih 30% ranih pobačaja najčešće se spominju:
– imunološke poremetnje prepoznavanja i tolerancije antigeno stranog fetalnog tkiva
Vjerojatno su češće no što se do sada vjerovalo. Mogu biti uzrokovane izostankom normalne adaptacije majčinog imunosnog sustava u trudnoći, izostankom u trudnoći normalne ekspresije HLA-G antigena na stanicama cito i sinciciotrofoblasta, odnosno gubitkom imunološke barijere sijalomucinom i sličnim tvarima. Najnovije studije pokazuju značajno učešće T-h1 reakcije, tj. aktivacije decidualnih T pomoćničkih stanica žena specifičnog HLA haplotipa skupine II (HLA DR1 i HLA DR3) koji, stvarajući inhibitore rasta trofoblasta interleukin 2 i interferon gama onemogućuju implantaciju. Pretpostavlja se da na imunološke uzročne čimbenike otpada preko 80% inače nerazjašnjenih slučajeva habitualnih pobačaja. Dva su poznata modela kojima se tumači nastanak imunogenih habitualnih pobačaja: autoimuni i aloimuni.
– endokrinopatije: šećerna bolest, bolesti štitnjače, manjkavost žutog tijela, sindrom policističnih jajnika, hiperprolaktinemija
Nepravilno liječena, neliječena ili nedostatno regulirana šećerna bolest uvijek je dovodjena u svezu s otežanim zanošenjem i gubitkom trudnoća. Jednako tako, žene s neliječenim pojačanim ili nedostatnim lučenjem štitnjače sklone su obim poremetnjama. Danas je pravilna regulacija dijabetesa i pravilno liječenje bolesti štitnjače problem pobačaja gurnulo u drugi plan. Jednako tako, promijenjen je stav o manjkavosti žutog tijela kao uzroku gubitka velikog broja ranih trudnoća. Upitno je naime, postoji li uopće manjak funkcije žutog tijela i je li on u svezi s gubitkom trudnoće, a ako postoji kakva mu je zapravo posljedica. Žene s biopsijom endometrija i patološkohistološki dokazanom insuficijencijom žutog tijela normalno zanose i iznose trudnoću, vrijednosti serumskog progesterona ne predskazuju ishod trudnoće, a nije dokazano ni da nadoknada egzogenim progesteronom može spriječiti rani pobačak. Vjerojatnije je da je u većine žena s tzv. insuficijencijom žutog tijela za gubitak trudnoće odgovorna nepravilna folikulogeneza ( hiperandrogenemija, visoke vrijednosti LH) i stoga manje vrijedna oocita i posljedično manje vrijedan plod. Slično se objašanja i sklonost spontanom pobačaju u žena sa sindromom policističnih jajnika i hiperprolaktinemijom
– bolesti majke ili ploda
Prije svega misli se na kronične bolesti koje prati insuficijencija pojedinih organa (srca, bubrega, jetre…), koagulopatije, kolagenoze ili kronična sistemska ili lokalna infekcija majke koja se prenosi na deciduu, ovoje, maternicu ili plod ili uzrokuje maternične kontrakcije zbog febrilnog stanja. Posljednjih godina sumnja se da nasljedne i stečene trombifilije mogu jako remetiti trudnoću, no čini se da ne postoji značajnija povezanost s ranim habitualnim pobačajem.
– anomalije maternice, polipi, miomi
Premda je trudnoću moguće zanijeti, nositi i iznijeti bez većih poteškoća i u abnormalno gradjenoj maternici, sve je više dokaza da neke “minor” anomalije mogu jako remetiti ili čak onemogućiti zanošenje ili iznošenje. U tijeku su studije koje prate ishod trudnoće u žena koje zanose nakon korektivnih zahvata na maternici, a koje su ranije izgubile jednu ili više trudnoća. Začudjujuće je da najveće i najčešće poremetnje čine manji defekti-npr. uterus subseptus. Medju ženama koje ponovljeno pobacuju, njih oko 40-50% ima neku anomaliju maternice (najčešće pregradu u materištu, adhezije ili dvorogu maternicu), a njenim operacijskim zbrinavanjem povisuju se izgledi za uspješnim završetkom idućih trudnoća. Zanimljivo je, medjutim, kako je u toj populaciji žena, i nakon operacije, učestalost spontanih pobačaja i dalje viša no u zdravih žena ili onih kod koje nisu operirane (8). Nepovoljan učinak submukoznih mioma na reprodukciju smatra se dokazanim, dok je onaj polipa, intramuralnih ili subseroznih mioma dvojben. Još uvijek nema kvalitetnih studija koje bi dokazale kako se povoljniji ishod idućih trudnoća može pripisati operacijama otklanjanja polipa, submukoznih ili intramuralnih mioma.
[contact-form-7 id="1235" title="contact-form_pitaj-doktoricu"]
Predlažem da prestanete s “kemijom” i predjete na prirodne preparate, npr. kupke u kamilici….U koliko to ne pomogne, napravite pregled jer se iza ovakovih tegoba mogu kriti i ozbiljnije bolesti…..
[contact-form-7 id="1235" title="contact-form_pitaj-doktoricu"]
Činitelji koji imaju utjecaj na učestalost upalne bolesti u zdjelici u žena s intrauterinim uloškom su brojni:
Odavno je poznato kako je učestalost upala najveća unutar prvog mjeseca od postavljanja uloška-učestalost se smanjuje za 6 i više puta nakon prvih 20-30 dana od insercije i nakon tog se razdoblja više ne povećava. U koliko se prilikom postavljanja intrauterinog uloška poštuju preporuke o sprečavanju infekcija (liječenje infekcije vrata maternice prije postavljanja uloška, objašnjavanje simptoma akutne upale ženama koje primaju uložak radi pravodobnog liječenja), učestalost upalne bolesti u zdjelici se ne povećava u usporedbi za ženama koje nisu primile uložak.
Jedini uložak koji je nedvojbeno značajno povećavao sklonost upalnoj bolesti u zdjelici bio je Dalkon Shield . Uz ovaj uložak kojeg već godinama nema na tržištu opisane su nedvojbeno povišene učestalosti neplodnosti zbog kronične upale adneksa, a učestalost manifestacija upala povećava se s godinama nošenja, a bilježene su i teške sepse i smrti trudnica i rodilja vezano uz zanošenja uz uložak. Za ostale tipove uloška nema jasnih saznanja nosi li koja vrsta posebno povišen rizik. Najnovije studije pokazuju kako je opasnost upalne bolesti u zdjelice podjednaka, neovisno nose li žene uložak s bakrom, nemedicinirane uloške ili uloške s levonorgestrelom , odnosno, tek je nešto viša u onih koje nose nemedicinirane u usporedbi s bakrom mediciniranim ulošcima . Najnovije vrste uložaka mediciniranih levonorgestrelom imaju vrlo prihvatljivu incidenciju od 1,2% upalnih bolesti u zdjelici tijekom prve godine nošenja .
Osim u vrijeme postavljanja, najveći dodatni rizik za nastanak upalne bolesti u zdjelici nosi izloženost spolno prenosivim bolestima. Ona je, u žena sklonih mijenjanju seksualnih partnera, uvijek visoka i to neovisno o kontracepciji uloškom. Jednako tako, izloženost žene s uloškom ponavljanim upalama povećava se s brojem seksualnih partnera njenog partnera. U monogamnim zajednicama izloženost spolno prenosivim bolestima se ne mijenja s vremenom i ne povećava s godinama nošenja. Nije medjutim poznato koja je razlika učestalosti upalne bolesti u zdjelici u žena s jednakim rizikom za dobivanje spolno prenosive bolesti koje nose, od onih koje ne nose uložak. Studija Beerthuizena iz 1996 negira povećanu incidenciju upalne bolesti u zdjelici u nulipara koje nose intrauterini uložak a ne mijenjaju spolne partnere, u usporedbi s nuliparama koje ne nose uložak .
Žene mladje od 25 godina sklonije su upalama u zdjelici od onih starijih. Rizik je povišen za 2-3 puta, a povezuje se s mijenjanjem seksualnih partnera, a ne s nošenjem uloška ili s njegovom vrstom .
Opasnost oboljenja od upalne bolesti u zdjelici s trajanjem nošenja uloška ne povećava se ili se čak smanjuje s godinama nošenja . Ipak, dvije studije pokazale su kako je rizik osobito teških upala povećan s godinama nošenja. Opasnost prosudbe komu vjerovati krije se u uključivanju u studije velikih skupina žena koje su možda dugotrajno ili odredjeno vrijeme nosile Dalkon Sield uložak, različite vrste uložaka, odnosno u promjeni rizika za infekciju s promjenom izloženosti spolno prenosivim uzročnicima. U pokusu s 200 žena koje su nosile uloške nove generacije tijekom 36 mjeseci, upalna bolest u zdjelici nije dijagnosticirana ni jednom, a bakteriološka obrada uloška nakon odstranjenja nije dokazala postojanje najčešćih uzročnika spolno prenosivih bolesti: gonokoka i klamidije trahomatis. Najčešće izolirane bakterije bile su E. coli, enterokok i stafilokok , dakle vrlo slično istraživanju provedenom u nas.
[contact-form-7 id="1235" title="contact-form_pitaj-doktoricu"]