Slabokrvnost nije razlog za neplodnost….

ETIOLOŠKI se bračna neplodnost može podijeliti na skupine:

1. manja vrijednost sperme ( oplodna sposobnost muškarca u prvom redu ovisi o broju i kvaliteti spermija u jednom ejakulatu )

                                                           – volumen ejakulata minimalno l ml, fiziološki    2,5-3 ml

                                                           – normospermia (minimalno 20000000/ml ejakulata, minimalno 60% pokretnih, odnosno 4o% u grupi a. i b.)

                                                           – oligospermia ( broj spermija manji od 2ooooooo/ml ejakulata uz 60% pokretnih) – blaža i teža

                                                           – azoospermia ( potpuni nedostatak spermija)

                                                           – asthenospermia ( smanjena pokretljivost bez obzira na broj spermija)

                                               – necrospermia (potpuna nepokretnost sp.                                                       – teratospermia (povećan broj abnormalnih oblika spermija)  #Uglavnom prisutne kombinacije npr “oligoasthenospermia”

                        * uzroci smanjene oplodne sposobnosti muškarca mogu biti:

            – nasljedni kromosomski poremećaji (Klinefelterov sy.)

            – infekcije (orhitis kao kompl. epidem. parotitisa)

            – metabolički poremećaji (dijabetes)

            – neurološki popremećaji (paraplegija,…)

            – vaskularni poremećaji (varicocoela,…)

            – faktori okoline(hipertermija,ionizirajuće zračenje…)

            – zapreke u izlučivanju sperme (stenoze, tumori, upale,…)

            – hormonski poremećaji(hipot.-hipof. por.,…)

2. 2. izostanak ovulacije
3. zapreke u prodiranju spermija k jajašcu (konglutinacija cerviksa, opstrukcija tuba)
4. smetnje u nidaciji oplodjenog jajašca

                        * najčešći uzroci ženskog steriliteta su

            – infekcije koje dovode do oštećenja i neprohodnosti jajovoda

            – ovarijski ili hormonalni poremećaji

            – endometrioza

            – idiopatski sterilitet

            – imunološka nepodnošljivost

.

Infekcija onkogenim tipovima HPV virusa vrlo je česta. Osjetljivi testovi kojima se može dokazati svježa ali i ranija infekcija virusima pokazuju dodir s  HPV virusom tipa 16 u 19% muškaraca i čak 30% žena!!!! Aktualnu infekciju onkogenim HPV virusom ima oko 10% zdravih žena (uredna citologija vrata maternice) svih dobnih skupina, najviša učestalost nadjena je u Africi; tamo čak 22%  zdravih žena ima infekciju onkogenim HPV virusom. Infekcija je najčešća u žena u dobi od 20-24 godine. Medju spolno aktivnim adolescenticama (prosječna dob 16 godina), koje su imale odnose prosječno 2 godine s 4 spolna partnera nadjeno je njih 64% inficiranih onkogenim HPV virusom. Medju studenticama jednog koleđa nadjeno je 26% infekcija HPV virusom na početku studiranja,  medju incijalno negativnim, tijekom 3 godine praćenja, HPV infekciju dobilo je dodatnih 43%.  Drži se da će do čak 80% osoba ostvariti infekciju nekim  do tipova HPV virusa do 40. godine života.  Na sreću, infekcija je najčešće prolazna i postaje trajnom samo u 4-5% žena.  Nakon 30. godine života učestalost zaraženih opada. Mnoge spolno aktivne žene imaju povremene infekcije raznim tipovima virusa, one su najčešće prolazne, ali mogu ostaviti jednako tako prolazne promjene na stanicama sluznice zaraženog organa.

Infekcija, tj dokaz agensa je jedno, a citološka ili patološkohistološka promjena je nešto sasvim drugo….Dok god su stanice tkiva normalne, ne treba se uzrujavati jer je “virus-agens” izoliran. Taj nalaz se brzo i lako može negativizirati, a da nikakovih drugih promjena na tkivu ne nastane!!!

Treba li vam nalaz hormona ili ne odlučuje doktor nakon pregleda….Kontracepciju smiju uzimti sve djevojke koje imaju ciklus, pa to je smisao kontracepcije….

Sindrom policističnih jajnika je bolest kod koje, najvjerojatnmije radi bolkade sustava nadzora funkcije jajnika nekom metaboličkom poremetnjom, ovulacije izostaju.Ciklus je poremećen, najčešće su krvarenja rijetka, kod nekih djevojaka samo nekoliko puta godišnje i obično nisu posljedica ovulacije. Tada mogu biti obilna i dugotrajna. Uz to djevojke su nerijetko adipozne, s naglašenom dlakvošću oko bradavica, na licu, nogama, nerijetko imaju akne koje je teško liječiti. Trudnoće su rijetke , pa je neplodnost vrlo česta, ili pak, trudnoće ne uspijevaju i završavaju spontanim pobačajem. Liječenje može biti različito; ovisi o tomu što pacijentica želi. U koliko je najveći problem neredoviti ciklusi i dlakavost, najjednostavnije je dati oralnu kontracepciju, npr. Diane ili sl. preparat čija gestagena komponenta ima učinak suprotan muškim spolnim horminima, pa se kroz mjesece može smanjiti dlakavost, a krvarenje postaju regularna. U koliko je problem neplodnost, oralna kontracepcija naravno ne dolazi u obzir. Cilj je posve drugačiji i tada valja pokušato potaknuti ovulacije na jedan od pouzdanih načina. I to nerijetko uspijeva. Uspje je moguće postići i kirurški-tzv.”drilingom”jajnika. Metaboličku poremetnju koja pravi PCOS može se pokušati pronaći obradom. U koliko se nadje neka poremetnja, moguće ju je pokušati otkloniti i u tim se situacijama nakon nekog vremena čak mogu postići spontane ovulacije. Ovaj put je najteži, nadulji i neizvjestan, no katkad dovodi do rezultata. Prema mojem iskustvu to je zaista uspješno u pacijentica koje razumiju da uspjeh nije moguće postići “preko noći” i da katkad do uspjeha možemo doći samo nakon dugotrajnog liječenja.