Fiziološke promjene u tijelu trudnice – prilagodba na trudnoću

Tijekom trudnoće buduća majka doživljava niz psiholoških i fizioloških promjena koje omogućuju prilagodbu njenog organizma trudnoći, rast i razvoj djeteta, pripremu za porod i odvijanje poroda i dojenje. Većina ovih promjena zamjetljiva je već tijekom prvih tjedana nakon začeća, dakle puno ranije no što majčin ili fetalni organizam zaista trebaju tako preinačenu funkciju. Sve prilagodbe daleko premašuju potrebe i gotovo su sve reverzibilne i prolaze tijekom babinja ne ostavljajući posljedica. Većinu možemo objasniti promjenama djelotvornosti žlijezda  ili su jednostavna posljedica fizičke prilagodbe majčinih organa na rast djeteta. Neke promjene su vidljive i mijenjaju izgled i dimenzije tijela (npr.zadebljanje usana, dulji nos, mrlje i pjege na licu, porast dojki, “otečeni zglobovi”…), a zbog nekih se mijenjaju normalni nalazi fizikalnih pretraga organa (npr. srca). Referentni raspon brojnih laboratorijskih pretraga tijekom trudnoće nerijetko sasvim je drugačiji no u žena koje nisu trudne (npr. vrijednost hemoglobina u krvi normalno je puno niža, a vrijednost klirensa kreatinina puno viša no u netrudnih žena). Ovo valja znati i upozoriti trudnicu kako promjene koje se javljaju i koje su sasvim normalne i prolazne ne bi bile uzrokom strahu, nepotrebnim pretragama, pa čak i zahvatima.

Prvo tromjesečje

Uobičajeni prvi znak trudnoće je izostanak menstruacije. Oskudna sukrvica nije rijetkost u vrijeme očekivane menstruacije i povezuje se s implantacijom. Već nakon 4-6 tjedana javlja se osjetno povećanje dojki zbog rasta sekretornih kanalića i porasta broja I proširenja krvnih žila i osjetljivost i nabreklost dojki, posebice bradavica. Oko 12. tjedna može se istisnuti kolostrum, a nabrekle lojnice ističu se na areoli. U to vrijeme nisu rijetke jutarnje mučnine i povraćanja, učestali nagon na mokrenje, jaki umor i pospanost. Većina poremetnji su blage i uvjetovane naglom promjenom hormonske ravnoteže. Vrat maternice i rodnica smekšavaju se, iscjedak iz rodnice obilniji je. Oko 10. tjedna već je moguće uporabom doplera čuti kucajeve čedinjeg srca. Maternica se povećava do veličine muške šake i ispunja malu zdjelicu. Prilagodba kardiocirkulacijskog, bubrežnog i dišnog sustava u punom je jeku.

Prvi jasni znak postojanje trudnoće u maternici je postojanje gestacijskog  mjehura. Gestacijski mjehur je ultrazvučni, a ne anatomski termin. Gestacijski mjehur je sitno razrjedjenje unutar debelog endometrija ( decidue) i vidi se lateralno od središnje linije materišta.

U normalnoj trudnoći, gestacijski mjehur raste brzinom od 1 mm/dan. Daljim rastom, unutar gestacijskog mjehura, pojavljuje se najprije žumanjčana vreća ( s 5 tjedana menstruacijske dobi) , a potom i plod . Diskriminatorna veličina gestacijskog mjehura za vizualizaciju žumanjčane vreće transvaginalnim ultrazvukom je 5-13 mm, ovisno o frekvenciji korištene ultrazvučne sonde. Embrij postoji  od 9. tog dana nakon oplodnje,a najranije se vidi transvaginalnim ultrazvukom kao zadebljanje žumanjčane vreće. Srčana aktivnost mora se vidjeti u plodova duljine 4 mm.

Do duljine ploda od 18 mm ne vide se ni tjeme ni trtica ploda, već se zapravo mjeri najveća duljina ploda. Tada se  zatvara gornja neuropora i  iz nje razvija mozak i glava, a iz stražnje produljuje se rep. Jasno se ističu pulzacije srca i one se vide prije no što se plod može jasno razgraničiti od žumanjčane vreće. Nadalje, rep nestaje i stvaraju se izbočenja ruku i nogu sa stvaranjem stopala i postranično ruku. Udaljenost tjeme – trtica  mjeri se nakon što dimenzije ploda narastu do 17-22 mm. S 10 tjedana gestacije plod poprima obilježja čovjeka i od tog se vermena zove fetusom . Dakle, fetalno doba započinje s 70 dana gestacije.

Koja je nabolja dob za trudnoću i radjanje, što je to „vetusta“

Koje je najbolje doba za ženu za radjanje?

Dob izmedju 20. i 25. godine života poznata kao najbolja dob za zanijeti i iznijeti trudnoću. Tada je trudnoća najčešće neporemećena, porod najbrži i najlakši, a oporovak nakon njega brz.

Kada se žena smatra vetustom, tj „starom za radjanje“

Odluka roditi po prvi ili ponovni put odgadja se sve više prema 35.godini i kasnije. Pomak  radjanja prema četrdesetim godinama i čak kasnije, u razdoblje prijemenopauze, posljednjih je godina sve češći.  Danas oko 20% žena radja nakon navršene 35. godine života. U tih žena trudnoća je često rizična i poremećena.

Što je to rizična trudnoća

Žene koje boluju od neke bolesti, npr. šećerne bolesti, bolesti bubrega, srca, pluća , krvožilja imaju umanjene izglede za neporemećenu trudnoću. U njih postoji opasnost za pogoršanje osnovne bolesti tijekom trudnoće, ali i za pojavu poremetnji trudnoće zbog nedostatne prilagodbe bolesnog organa trudnoći. U tih žena kažemo da je trudnoća rizična. Izgledi za rodjenje zdravog, ročnog djeteta u tih su žena umanjeni.

Što je poremećena trudnoća

U koliko zanosi žena koja je potpuno zdrava, najveća je vjerojatnost da će trudnoća u nje proteći bez poremetnji. Medjutim, i u njih moguće je da se tijekom trudnoće pojave bolesti koje su specifične za trudnoću i koje se javljaju samo tijekom trudnoće. Najčešće je to preeklampsija, hipertenzija trudnoće ili kolestaza. U širem smislu to su i stanja vezana za prijeteći pobačaj ili prijevremeni porod. Sve te trudnoće smatramo poremećenim. Izgledi za radjanje zdravog, ročnog djeteta u žena s poremećenom trudnoćom umanjeni su.

Zašto je uveden pojam vetuste?

Za zdravu i mladu ženu trudnoća je fiziološko razdoblje koje se podnosi bez problema. Mlade žene najčešće su zdrave. Medjutim, učestalost se kroničnih bolesti povećava s dobi i raste posebice nakon 35. godine života. U te skupine postoji opasnost i za latentno oslabjelu funkciju organa bez čije je optimalne djelotvornosti trudnoća otežana. Zbog toga su i izgledi za uspješno dovršenje trudnoće i radjanje zdravog djeteta u žena starije dobi umanjeni. U žena te dobi češće su i anomalije i kromozomske aberacije djeteta.

Kako se mogu povećati izgledi za uspješan tijek i završenje rizične, poremećene trudnoće i trudnoće u žene starije dobi ?

Kod rizičnih trudnica:

Kod žena s rizičnom trudnoćom najbolje je obaviti regulaciju osnovne bolesti prije trudnoće. U koliko se postigne remisija i smirenje bolesti izgledi za uspjeh bitno su bolji no kada se zanese u vrijeme aktivne ili pogoršane bolesti. To se može potići prekoncepcijskim savjetovanjem sa specijalistom odgovarajuće grane i subspecijalistom fetalne medicine i opstetricije.

Kod poremećene trudnoće:

Pravodobno prepoznavanje poremetnji u trudnoći u prethodno zdrave trudnice i optimalno liječenje majke i djeteta moguće je samo uz pravilnu antenatalnu skrb. U takovih situacija žena sama najčešće nema simptome koji bi je upozorili na poremenje. Njih može pravodobno prepoznati samo liječnik koji ima iskustva u prepoznavanju tih poremetnji.

Kod žena starije dobi:

U koliko se radi o rizičnoj trudnicu postupak je jednak kao kod svih rizičnih trudnica. U koliko se radi o ženi starije dobi koja nema podataka o kroničnim bolestima, valja uzeti u obzir spoznaje o povećaloj učestalost komplikacija koje su vezane uz latentne poremetnje funkcije organa bitnih za trudnoću i sukladno tomu provoditi vrlo pažljiv nadzor trudnoće kako bi se na vrijeme opazile poremetnje koje su vezane uz navedene okolnosti. Trudnoću vetuste uvijek bi trebao pratiti iskusan opstetričar.