Ima dosta lokalnih pripravaka koji će privremeno pomoći, no trajni izlaz je potpuni prestanak unošenja šećera u bilo kojem obliku….

Šećer je hrana gčljivicama i ako ga ima one neometano rastu. Uz to uz prehranu bogatu šećerom tijelo postaje “kiselo” što je podloga ne samo rastu gljivica već i razvoju drugih ozbiljnih bolesti.

Osim lokalnih problema, vaginitisa, gljivice nerijetko naseljavaju i druge organe u tijelu, posebice tnko crijevo gdje ih je teško dijagnosticirati, a jošđ teže ukloniti. U novije vrijeme, umjesto korištenja lijekova gljivice je moguće ukloniti metodama kvantne medicine.

Neke dijagnoze su zakašnjele, a liječenje neuspješno….Može li pomoći kvantna medicina?

Premda je, tehnološki gledano, moderna alopatska medicina u posljednje vrijeme zabilježila značajne iskorake, svjesni smo da su neke dijagnoze vrlo teško dohvatljive ili zakašnjele, ili je pak liječenje slabo djelotvorno ili prolazno ili ne koristi uopće….Na sreću, pored ponovnog sve češćeg korištenja pripravaka iz prirode koji su bili godinama zapostavljeni, sve više se koriste i metode tzv. Tesline znanosti, koje, koristeći kvantnu fiziku, omogućuju dijagnostiku i liječenje na staničnom nivou. Te metode registracije eletromagnetskog zračenja stanica omogućuju dijagnostiku promjena frekvencije bolesnih u usporedbi s frekvencijama zdravih stanica i to omogućuje prepoznavanje  vrlo ranih oštećenja i odstupanja od normale, prije no što je proces uznapredovao do kliničke manifestacije bolesti. Istodobno, uredjajem se može korigirati poremećana frekvencija i postići izliječenje. Uz to, osim dijagnostike poremetnji u području jednog organa ili sustava organa, što je predmet brige pojedinih grana medicine, ovaj postupak omogućuje prepoznavanja funkcioniranja tijela kao cjeline je i dijagnostiku poremetnji drugih organa čija bolest može izravno ili neizravno utjecati na funkciju ciljnog sustava.  Npr. sve više vjerujemo da je svaka ozbiljna bolest jednog organa zapravo bolest cijelog tijela i da su psihičke poremetnje, intoksikacije, infekcije, manjak ili suvišak nekih vitalno važnih tvari ili stres u osnovi bolesti koja remeti homeostazu cijelog tijela, a ispoljava se na organu koji je najosjetljiviji. Odatle vjerovanje da se korekcijom blagih poremetnji suviška ili manjka nekih tvari, korekcijom posljedica stresa, eliminacijom otrova, bakterijskih ili parazitskih toksina itd. mogu ukloniti etiološki činitelji bolesti u samom začetku.  Možemo prepoznati manjak vitamina, minerala, postojanje toksičkih supstanci…Možemo procijeniti koja tvar i koji lijek će pomoći odredjenoj osobi, a koji neće….

Najveći broj žena s tumorom jajnika nemaju simptoma. Tvorba se obično otkrije tijekom rutinskog fizikalnog pregleda, tijekom ultrazvučnog pregleda ili u vrijeme druge pretrage trbuha. One žene koje pak imaju tegobe najčešće se žale na akutnu ili kroničnu bol u trbuhu ili druge probleme poput rastućeg abdominalnog obujma ili ascites.
Tumori manji od 5 centimetara vidljivi ultrazvukom, ispunjene prozirnom tekućinom i bez odebljanja stijenke , papila ili solidnih dijelova unutar tvorbe, najvjerojatnije su funkcionalne luteinske ciste ili druge ciste koje se vremenom ne mijenjaju ili koje običnopuknu i nestaju . Vrijednosti buljega kjojsi se najčešće radi su niske ili granične.Tvorbe adneksa veće od 5 centimetara, bilateralne, rastuće ili one koje ne nestaju, one koje se ultrazvukom projiciraju kao papilarne tvorbe sa solidnim, multicističnim ili septiranim odjeljcima zahtijevaju pomno praćenje i daljnje pretrage. Maligne tvorbe obično prate i povišenje vrijednosti tumorskih biljega. Svaku sumnjivu tvorbu na jajniku valja patološkohistološki obraditi. Oko 80 % tvorbi koje su se ultrazvukom doimale dobroćudnima bile su dobroćudne i nakon patološkohistološke obrade. Ultrazvuk je, međutim, manje točan u dijagnosticiranju zloćudnih promjena. Od 14 od 131 promjene koje su ultrazvučno okarakterizirane kao vjerojatno zloćudne, samo je jedna od njih (7%) bio zaista rak jajnika. MRI je usporediva s ultrazvukom u ocijenjivanju prirode adneksalnih tumora i korisna je u daljnjoj identifikaciji tvorbi koje se ultrazvukom ne mogu lako svrstati u jasno dobroćudne ili sumljive. Može se koristiti i CT. Konačna dijagnoza postavlja se ipak uvijek patološkohistološkom pretragom, pa je stoga najpametnije operirati svaku ženu u koje se nekom od metoda slikovne dijagnostike posumnja na zloćudni tumor jajnika.

Sindrom policističnih jajnika je bolest kod koje, najvjerojatnmije radi bolkade sustava nadzora funkcije jajnika nekom metaboličkom poremetnjom, ovulacije izostaju.Ciklus je poremećen, najčešće su krvarenja rijetka, kod nekih djevojaka samo nekoliko puta godišnje i obično nisu posljedica ovulacije. Tada mogu biti obilna i dugotrajna. Uz to djevojke su nerijetko adipozne, s naglašenom dlakvošću oko bradavica, na licu, nogama, nerijetko imaju akne koje je teško liječiti. Trudnoće su rijetke , pa je neplodnost vrlo česta, ili pak, trudnoće ne uspijevaju i završavaju spontanim pobačajem. Liječenje može biti različito; ovisi o tomu što pacijentica želi. U koliko je najveći problem neredoviti ciklusi i dlakavost, najjednostavnije je dati oralnu kontracepciju, npr. Diane ili sl. preparat čija gestagena komponenta ima učinak suprotan muškim spolnim horminima, pa se kroz mjesece može smanjiti dlakavost, a krvarenje postaju regularna. U koliko je problem neplodnost, oralna kontracepcija naravno ne dolazi u obzir. Cilj je posve drugačiji i tada valja pokušato potaknuti ovulacije na jedan od pouzdanih načina. I to nerijetko uspijeva. Uspje je moguće postići i kirurški-tzv.”drilingom”jajnika. Metaboličku poremetnju koja pravi PCOS može se pokušati pronaći obradom. U koliko se nadje neka poremetnja, moguće ju je pokušati otkloniti i u tim se situacijama nakon nekog vremena čak mogu postići spontane ovulacije. Ovaj put je najteži, nadulji i neizvjestan, no katkad dovodi do rezultata. Prema mojem iskustvu to je zaista uspješno u pacijentica koje razumiju da uspjeh nije moguće postići “preko noći” i da katkad do uspjeha možemo doći samo nakon dugotrajnog liječenja.

Gle, bolovi ukazuju na problem…..Ako traju 3 dana, najpametnije je  javiti se doktoru. VP!