Postupak kod abnormalne citologije vrata maternice u trudnoći

U trudnica s nenormalnom cervikalnom citologijom u trudnoći preporuča se slijediti postupnik iz Bethesde iz 2006 godine:

– U žena mladjih od 20 godina, u kojih je prevalencija HPV infekcije visoka, regresija lezija niskog gradusa koje su u njih i daleko najčešće (LSIL ili ASC-US) preko 90%, a incidencija invazivnog raka ekstremno rijetka, preporuča se samo ponoviti citolološki obrisak nakon poroda . Kolposkopija nije potrebna.

– U žena starijih od 20 godina sa slikama ASCUS i LSIL, postupak je kao i u netrudnih žena, a kolposkopija obavezna 6 tjedana nakon poroda.

– Sve žene s nalazom lezija srednjeg ili visokog gradusa (ASC-H, HSIL) i lezije sa sumnjom na zahvaćenost cilindričnog epitela (AGC),  moraju biti podvrgnute kolposkopiji neovisno o dobi trudnice

– Sve trudne žene s lezijom kolposkopski sumnjivom na CIN 2, CIN 3 ili invazivni rak moraju biti podvrgnute biopsiji

– U koliko kolposkopija opovrgne postojanje lezija sumnjivih na CIN 2, CIN 3 ili invazivni rak obvezatna je postpartalna citologija i kolposkopija, ali tek nakon razdoblja babinja.

Slijedeći ove preporuke, medju 1079 žena s pozitivnim citološkim obriskom vrata maternice tijekom trudnoće, Fader i sur. morali su obaviti biopsiju samo u 7 trudnica, a nisu previdjeli ni jedan slučaj invazivnog raka.

Nakon poroda neophodna je reevaluacija citološkog i kolposkopskog nalaza u svih žena sa pozitivnim Papa nalazom tijekom trudnoće.  Lezije visokog stupnja nisu sklone povlačenju nakon poroda. Perzistentna lezija visokog stupnja nakon poroda susreće se u 30-100% žena s HSIL lezijom u trudnoći, premda se, s vremenom, potpuna negativizacija nalaza može očekivati i u do 50% njih.

Puno se uvijek pričalo o tim “virusima”, a malo ikada dokazalo….Ja radim ginekologiju više od 35 godina , vodila sam tisuće trudnoća i  porodila gomilu djece, a NIKADA  ni jedno nije imalo herpetični encefalitis ili neku drugu posljedicu te navodne infekcije…..Zapravo nikada nismo imali pozitivan TORCH i kasnije neku dokazanu posljedicu po dijete….Tako da mi se s ve više čini da velike novce za to trošimo bezrazložno…..

Mycoplasma hominis i Ureaplasma urealyticum

Urogenitalni uzročnici najčešće povezani s spolno prenosivim bolestima (STD-sexually trasmited diseases), kao što je negonokokni uretritis ili endometritis. Oba uzročnika naseljavaju ženski urogenitalni sustav i uzrokuju chorioamnionitis i infekciju

novorođenčeta. Infekcije s M. hominis i U. urealyticum osam puta povećavaju fetalnu smrtnost i prerani porod. Postoji barem 7 serološki različitih vrsta Mikoplazme hominis i barem 14 Ureaplazma urealyticum. Kod žene se najsnažnije naseljavaju u vagini a manje često na cerviksu, uretri ili endometriju. U muškarca prvenstveno nasele sluznicu uretre.

U 40-90% slučajeva nalazimo M.hominis kod trudnica, a vertikalnu transmisiju kod 25-60% novorođenih od tih žena. Kod novorođenčadi s nižom porođajnom težinom veći je postotak pozitivnih na M. hominis, a najveći postotak pozitivnosti prisustva M.hominis imaju novorođenčad s porođajnom težinom nižom od 1500 g., sa chorioamniitisom i slabijim socijalnim statusom majke. Genitalna mikoplazma stvara kroničnu upalu genitourinarnog sustava i amnijskih ovoja, a Ureaplazma može inficirati amnijsku vreću s klinički tihim kroničnim chorioamniitisom s karakteristično snažnim upalnim odgovorom. Priljubljena za traheju ljudskog fetusa ona uzrokuje smanjenje broja cilija i gubitak epitelnih stanica, zatim stvara posebnu proteazu specifičnu za humani imunoglobulin grupe A1, koja razara imunoglobulin A1 na intaktni Fab i Fc fragmente, za što su potrebna specifična antitijela za pojedine serotipove, a manjak tih serospecifičnih antitijela može dovesti do većeg rizika za bolest prematurusa.

U 50% dojenčadi s manje od 34 tjedana  gestacije nađe se u traheji, krvi, likvoru ili biopsiji pluća U. urealyticum. Smatra se da je česti uzročnik kod bronhopulmonalne displazije ili kronične bolesti pluća. Također je izolirana u likvoru prematurusa i nekih na termin rođenih, ali je primjećena negativizacija pleocitoze u likvoru i bez terapije. Ureaplazma urealyticum meningitis je povezan s intraventrikulskim krvarenjem i hidrocefalusom, dok meningitis koji uzrokuje M. hominis može biti benigan. Ova dva uzročnika uzrokuju novorođenački konjunktivitis, limfadenitis, faringitis, pneumonitis, osteomijelitis i apscese oglavka.

Antibiotik izbora su tetraciklini (doksaciklin). Treba liječiti urogenitalni sustav supružnika, kao i anemiju i infekcije drugih sustava što neizravno i izravno stvara mogućnost za novu infekciju s drugom vrstom M. hominis ili U. urealyticum u slijedećoj trudnoći.

S obzirom da je dob najznačajniji faktor koji uvjetuje mogućnost zanošenja i iznošenja trudnoće, kod žena nakon 35.godine života mogućnosti su eksponencijalno slabije no kod mladjih žena i rapidno opadaju s daljim godinama. Zato de s obradom i liječenjem valja početi što ranije….

Simptomi u perimenopauzi

Glavne promjene koje prate godine prije posljednje mjesečnice uzrokovane su postepenim padom lučenja progesterone I estrogena iz jajnika I promjenama u njihovom medjuomjeru. Pad lučenja progesterone najavljuje postepeni prestanak ovulacija. Obično ga slijedi postupni pad lučenja estrogena, koje, nakon nekoliko godina, može potpuno prestati. Procjenom vrijednosti estradiola, (E2) , hormona koji stimulira folikule (FSH) , antimilerovog hormona (AMH) I nekih drugih hormona koje luči jajnik, indeksa tjelesne mase (BMI) I navike pušenja, može se, donekle, procijeniti kada će menstruacije posve prestati.Medjutim, promjene u tijelu koje mogu uzrokovati ozbiljne probleme javljaju se I mogu se pratiti I nekoliko godina prije menopause.

Ciklus obično postaje sve kraći, dakle žena koja je imala ranije ciklus na 28-30 dana prvo će primijetiti da menstruacije postaju učestalije. U jednom trenutku će posve prestati. Ta zadnja menstruacija je menopauza. Nakon toga, svako krvarenje , neovisno o količini može ukazati na problem I mora biti razjašnjeno.

Je li trajanje trudnoće moguće utvrditi sa sigurnošću:
Trajanje trudnoće odredjuje se zbirom rezultata praćenja rasta maternice i praćenja rasta djeteta ultrazvučnom feto i biometrijom usporedjujući te nalaze s podacima o datumu posljednje redovite menstruacije i datumu koncepcije, u koliko je poznat. Vrijedan je i podatak o prvom micanju djeteta.. Da bi se procjena obavila što točnije potrebno je da menstruacijski ciklusi budu pravilni, da se s nadzorom trudnoće započme već u prvom trimestru i da sva mjerenja budu obavljena što je moguće točnije. S iskustvom porodničara točnost mjerenja se povećava. Jednako tako, precizniji UZV uredjaji daju preciznija mjerenja. Pribiližavajući se terminu poroda, ovisno o otvorenosti cervikalnog kanala trajanje trudnoće i zrelost djeteta moguće je provjeriti pregledom izgleda i sastava plodove vode. To se odredjuje dvama metodama: amnioskopijom i amniocentezom.
U koliko menstrucijski ciklusi nisu redoviti i pravilni ili podatak nije poznt ili nije točan, točno trajanje trudnoće odredjuje s kombinacijom rasta maternice, UZV mjerenja, i, po potrebi nalaza amnioskopije i amniocenteze-. Podatak o datumu moguće koncepcijew i prvom micanju djeteta takodjer mogu pomoći Ovdje je iskustvo porodničara, kvaliteta UZV uredjaja i kvaliteta svih nalaz prikupljenih tijekom rane trudnoće još važnija. Procjena je obično polovično točna, “istina” o pravom trajanju trudnoće negdje je izmedju nalaza rasta maternice, biometrije i ostlih pretraga.

Jedino sigurno je dokazivanje očinstva genetskom pretragom, pa, ako to svakako želite znati najbolje je napraviti upravo to…..