Ovarijska rezerva

To je sposobnost jajnika I pokazuje broj I kvalitetu preostalnih jajnih stanica u jajniku. Smanjena rezerva jajnika upućuje da žena koja je u reprodukcijskoj dobi I ima normalne menstruacije, otežano zanaša u ciklusu ili njeni jajnici reagiraju na stimulaciju ovulacije smanjenim stvaranjem folikula. Prema nema jedinstvenih kriterija, ovarijska se rezerva obično iskazuje visinom antimilerovog hormona (AMH), vrijednostima hormona koji stimulira folikule (FSH) ili vrijednostima inhibina B, brojem antralnih folikula ( AFC) , a može se ispitati testom s klomifenom.

Ove vrijednosti pokazuju sposobnost jajnika odgovoriti na poticanje ovulacije, no ne koreliraju sa sposobnošću spontano zanijeti ili roditi živo dijete.

Žene koje imaju lošu ovarijsku rezervu obično su starije od 40 godina, u prethodnom ciklusu izvatjelesne oplodnje dobiveno je 3 ili manje jajnih stanica I imaju niske vrijednosti AMH ili folikula u jajniku. Utjecaj dobi  je presudan. Čak I uz normalne vrijednosti AFC ili AMH, žene starije od 40 godina  imaju velike probleme zanijeti ili iznijeti dijete do vijabiliteta. Suprotno tomu, mlade žene lakše zanose I uz umanjenu ovarijsku rezervu.

Hormonsko nadomjesno liječenje u perimenopauzi

Prema preporukama većine svjetskih urdužena za ginekologiju I opstetriciju ,hormonsko nadomjesno liječenje (HRT) daleko nadmašuje rizike u žena koje su zdrave, unuatr su 10 godina od menopause I mladje su od 60 godina. Osnovne kontraindikacije za HRT su preboljeli rak dojke, aktivna bolest jetre, preboljela tromboza ili trombotički incident, koronarna I cerebrovaskularna bolest (“moždani udar”).

Kod žena koje imaju maternicu, uz estrogen koji će ublažiti većinu simptoma I spriječiti većinu posljedica prestanka funkcije jajnika, obezatno je dodati gestagene. U žena koje nemaju jajnika, estrogen je opravdano dati kao jedini lijek.

Estrogen se može dati na razne načine: najčešće se daje na usta, peroralno, ali se može primjeniti preko kože I preko rodnice. Za to postoje razne emulzije, kreme, flasteri , gelovi, u obliku spreja ili vaginalni pripravci. Za žene koje žele riješiti probleme propadanja tkiva vanjskog spolovila I sustava za mokrenje mogu uzimati samo lokalne pripravke. Žene koje imaju sistemske tegoba, trebaju lijek koji se resorbira u krvotok.

Lijekova koji imaju učinak estrogena ima nekoliko: oni koji sadržavaju estrogen (pretežito estron) izdvojeni i z mokraće trudnih kobila, estradiol koji je sintetiziran I biološki je potpuno identičan prirodnom estradiolu (izvor je soja I druge biljke), esterificirani estrogen, etinil estradiol (sadrže ga kontracepcijske pilule) itd….Najniža doza u preparatu koji je dostupan na tržištu trebala bi biti dostatnom spriječiti koštane promjene I napadaje vrućine u većine žena. Medjutim, dozu je uvijek potrebno prilagoditi svakoj pojedinoj pacijentici sukladno njenim osobitostima. U tu svrhu razni pripravci estrogena pripremljeni su različitim dozama. Optimalnu individualnu dozu katkad je potrebno prilagoditi za odredjenu pacijenticu nakon odredjivanja vrijednosti estradiola u krvi.

Kod žena u kojih je korisno estrogenima popraviti sintezu  proteina u jetri ili nemaju povišene vrijednosti kolesterola u krvi, savjetuje se davanje estrogena na usta. U žena u kojih pak želimo sniziti vrijednosti kolesterola ili poboljšanje sinteze nekih proteina u jetri za njih nije korisno ili je čak štetno, savjetuje se primjena pripravaka koji se apliciraju na kožu. Vjerujemo da se davanjem estrogena preko kože smanjuje rizik tromboembolija I inzulta u mozgu. Za očuvanje kostiju primjena estrogena preko kože jednako je učinkovita onoj preko usta.

O ostalim prepratima, onima koji sadrže razne I neprovjerene količine hormona I nestandardizirani su (liječenje tzv “bioidentičnim” hormonima, fitoestrogenima,bazedofiksenom, tibolonom itd) pisala sam u blogu o simptomima perimenopause, pa molim to pročitati više tamo. Ponovno upozoravam da ta sredstva nisu provjerena, da osim pozitivnih učinaka sadrže I tvari koje mogu “obrnuti” učinak aktivnog sredstva I da se doze aktivne suspstance od pripravka do pripravka istog sredstva jako razlikuju. Kako je individualno doziranje estrgena izuzetno važno, nemogućnost pravilnog doziranja ostavlja mogućnost hipodoziranja ili hiperdoziranja, što onda učinak sredstva čini neizvjesnim. Medjutim, mnoge žene su ovim pripravcima izuzetno zadovoljne.

Pretjerano zadebljanje sluznice endometrija I čak rak endometrija mogu se javiti već 6 mjeseci nakon davanja samih estrogena. Zbog toga, u svih žena koje imaju maternicu, uz estrogen valja davati neki od gestagena koji će te promjene spriječiti. Daju se trajno, ciklički ili jednom svakih 6 mjeseci, ovisno o dozi estrogena u preparatu I primijećenom učinku na endometrij. Na tržištu postoje brojni gestageni: medroksiprogesteron acetat, prirodni progesterone-didrogesteron, itd. Prirodni progesterone je najbolji jer ima jako protektivno djelovanje na maternicu, a popratni metabolički učinci su blagi ili ih nema.

Krvarenje koje sliči na regularne cikluse može se susresti u dijela žena tijekom prvih mjeseci kombinirane estrgensko-progesteronske terapije.  U koliko se krvarenje nastavi I nakon duljeg razdoblja ili se pojača, može se razmotriti učiniti biopsiju endometrija. Kod žena koje nepravilno krvare prije započinjanja kombiniranog liječenja , biopsija endometrija prije počletka liječenja je obvezna. U većine žena koje su tijekom prvih mjeseci liječenja kombiniranim pripravcima krvarile , krvarenje će posve prestati, najkasnije do 3 godine nakon početka ove terapije. Medjutim, svako ponovno krvarenje razlog je za biopsiju endometrija. Utrazvuk endometrija može biti koristan, ali mjerenjem debljine endometrija ili promatranje izgleda endometrija ne može precizno razlučiti dobroćudne od zloćudnih promjena. Koja debljina endometrija je sigurna nije poznato.

Ima puno žena koje nikad nemaju uredne cikluse, normalno su plodne,  zanašaju i radjaju bez problema. VP!

Koji je utjecaj navika i načina života na mogućnost zanošenja?

Pušenje

Pušenje je široko rasprostranjeno i u razvijenim zemljama drži se da puši nekih 18-20% žena u fertilnoj dobi. U njih 13% pušenje se smatra glavnim razlogom smanjene sposobnosti zanijeti.  Drži se da pušenje ima nepovoljan učinak ako žena puši više od 10 cigareta dnevno. Razlog za smanjenje plodnosti pušačica nije precizno utvrdjen, ali nepovoljan utjecaj vjerojatno imaju brojni otrovi iz duhanskog dima na  djelotvornost sluznice jajovoda, kakvoću cervikalne sluzi i kvalitetu jajnih stanica. Nepovoljan učinak dim duhana ima i na sposobnost implantacije zametka u ranoj fazi trudnoće pa su kod žena koje puše učestaliji rani spontani pobačaji. Danas se sumnja da dim duhana uzrokuje prijevremeno starenje jajnih stanica koje kao takve postaju manje sposobne biti oplodjene i stvoriti kvalitetan plod. Pušene značajno smanjuje ne samo broj žena koje uspješno zanose već i produljuje razdoblje potrebno za postizanje trudnoće. Ono što dodatno brine je i podatak da je u žena koje puše umanjena djelotvornost i metoda potpomognutog zanošenja. To znači da će, u usporedbi sa zenama koje ne puše, u žena koje puše metode potpomognute oplodnje češće zakazati.

Dodatno, sumnja se da pušenje u trudnoći može oštetiti i jajnike ženskih fetusa kao i testise muških, pa je povećana učestalost neplodnosti potomstva još jedan nepovoljni učinak pušenja u žena.

Pušenje kod muškaraca umanjuje kvalitetu sjemena; jedno istraživanje pokazuje da je broj spermija smanjen za 23%, a njihova pokretnost za 13%.

Debljina

Preuhranjenost je jedna od najčešćih bolesti čovjeka zapadne hemisfere; u većine razvijenih zemalja debelih je oko 30%-50% odraslih. Razlika izmedju preuhranjenih i adipoznih može se iskazati indeksom tjelesne mase ( BMI) kojeg se može odrediti iz raspoloživih nomograma, tablica ili formulom: težina podijeljena kvadratom visine u metrima. Smatra se da su debeli bijelci čiji je BMI 25-29.9 kg/m2, a pretili su oni čiji je BMI iznad 30 kg/m2.

U žena s BMI iznad 27 kg/m2 smanjuje se učestalost ovulacija. Mehanizam anovulacije  u vjerojatno je hiperinzulinemija zbog smanjene mogućnosti korištenja glukoze u tkivima debelih (inzulinska rezistencija) i hiperleptinemija koja dodatno pojačana rezistenciju na inzulin i djeluje nepovoljno na jajne stanice.

Nepovoljan učinak na učestalost ovulacija i djelotvornost jajnika uopće ima i pretjerana mršavost. Kada je BMI niži od 17 kg/m2 remeti se ovulacija i nerijetko nastupa anovulacija (ovulacije prestaju).

Utjecaj debljine ili mršavosti na fertilnost muškaraca još nije detaljnije istražena, ali se pretpostavlja da i ovdje ekstremi remete plodnost jer i debljina i mršavost mijenjaju koncentracija steroidnih hormona uključenih u nadzor spermatogeneze.

Težina optimalna za reprodukciju i ona koja osigurava najmanji zdravstveni rizik je BMI 18.5-25 kg/m2.

Fizička aktivnost

Pretjerano vježbanje može remetiti spontano zanošenje i umanjiti izglede zanošenja u postupcima izvantjelesne oplodnje. Neke epidemiološke sudije pokazale su da se spontana ovulacija ozbiljno remeti u žena koje intenzivno vježbaju više od 7 sati tjedno. U žena koje se podvrgavaju postupcima potpomognutog zanošenja ishod se ozbiljnije remeti već i nakon samo 4 sata vježbanja tjedno.  Uzrok može biti izravno nepovoljno djelovanje vježbanja na stvaranje hormona hipotalamusa, hipofize i jajnika, nepovoljno djelovanje na funkciju žutog tijela ili posljedica smanjene ukupne tjelesne masti. Zanimljivo je da preintenzivno vježbanje s ciljem smanjenja količine masnog tkiva i mršavljenja može dokinuti povoljan učinak smanjenja BMI na ponovnu uspostavu ovulacije u pretilih žena. Zato je, u koliko se želi smršaviti s ciljem poboljšanja fertilne sposobnosti, najbolje kombinirati umjereno vježbanje sa smanjenjim unosom kalorija.

Alkohol

„Jedno piće“ definira se kao uzimanje 350 ml piva, 1.5 dl vina ili 0.3dl žestokog alkohola Premda postoje i drugačija iskustva, smatra se da žene koje piju više od standardizirane količine (više od 4 pića tjedno) risikiraju poteškoće zanošenja.  Umjerena konzumacija alkohola u muškaraca nije pokazala nepovoljan učinak na reprodukciju.

Utjecaj načina prehrane, kofeina, teina, raznih dijeta, zagađivača iz okoline ili droga na zanošenje nije ozbiljnije istražen.