Imam jak ebolove kod odnosa, oduvijek…posljednjih mjeseci sve mi je teže. Čitala sam da kod ovakvih tegoba može pomoći uklanjanje otrova iz tijela…..
Imate li problem koji ne uspijevate riješiti?
Možda će pomoći SCIO uredjaj
Uredjaj koji kombinira prepoznavanje informacijskog polja zdravih i bolesnih stanica, kompjutorsku obradu stvorenog zapisa i šalje ispravljene frekvencije iscjeljenja.
Štetne frekvencije su pohranjene u stanicama, katkad samo u malom dijelu stanica nekog organa i to može ostati skriveno godinama prije nego se manifestira kao bolest.
Metoda je potpuno neinvazivna, bezbolna, nema kontraindikacija ni štetnih posljedica. Inicijaln dijagnostika traje oko 2 sata, a kasniji tretmani do 90 minuta.
OpširnijeDa li prije pocetka uzimanja kontracepcijskih pilula, malde i zdrave osobe, potrebno odraditi neke labaratorijske nalaze.
Danas je to napušteno kao nepotrebno, no pametno je ipak odrediti jetrene probe i šećer u krvi…..Osim toga, porazgovarjte s doktorom o bolestima u obitelji, kod nekih je dobro napraviti pretrage i upozoriti na oprez…..
OpširnijePozdrav, Imam nekoliko upita. Prvi upit je vezan za nezaštićeni spolni odnos koji sam imala jučer. Nije došlo do ejakulacije u rodnicu. Partner je izvadio 10ak sekundi prije nego li je trebao svršiti. 2 sata nakon odnosa sam popila pilulu za dan poslije. Spolni odnos je bio na moj 10. dan ciklusa, inače mi ciklusi traju 31 do 32 dana. Jesam li ispravno postupila i mogu li još nešto napraviti kako ne bi došlo do neželjene trudnoće? Drugi upit je vezan za kontracepcijske pilule. Dugo sam već u vezi s dečkom i željela bih početi konzumirati kontracepcijske pilule, ali problem je što imam jako nezgodnu situaciju sa svojim ginekologom, ne mogu otići od njega kao pacijent, a nema govora o tome da s njega to tražim. Zanima me možete li mi malo pojasniti na kojem principu točno rade kontracepcijske pilule i je li moguće dobiti ih ako bi otišla kod privatnog ginekologa, može li mi ih on propisati? Ako može, ima li moj ginekolog uvid u to? Također bi Vas zamolila za maksimalnu diskreciju oko ovog maila.
Hormonska kontracepcija-povoljni učinci
U sprečavanju trudnoće koriste se peroralni pripravci estrogena i gestagena, kombinirani pripravci oba hormona ili sami gestageni u obliku intramuskularnih injekcija i implantati gestagena. Najčašći pripravci su brojne monofazične ili trifazičke kombinacije s 20ucg etinilestradiola (niskodozažni), 35 ucg etinilestradiola (srednje dozažni) i 50 ucg etinilestradiola (visokodozažni) s raznim gestagenima: derivatima testosterona ili medroksiprogesterona (starije generacije), levonorgestrelom (srednje generacije) ili s desogestrelom, gestodenom ili norgestimatom (gestagenima treće generacije). Danas se rabe već i gestageni četvrte generacije. Kombinirani pripravci nalaze se nadalje i u jednomjesečnim injekcijama sačinjenim od 25mg medroksiprogesteronacetata (MPA) i 5mg estradiol cipionata (E2C). Injekcije s 150 mg MPA djelotvorne sprečavaju zanošenje prosječno 3 mjeseca. Implanti koji se rabe u novije vrijeme sadrže samo gestagene: levonorgestrel, a djelotvorni su prosječno 5 godina, etonorgestrel , pripravak djelotvoran 3 godine ili nomegestrol , djelotvoran 12 mjeseci. Hormonski kontraceptivi, posebice pripravci za peroralnu primjenu, vjerojatno su najtemeljitije istraženi lijekovi, pa ipak, pravi učinak pojedinih formula još je daleko od detaljnog poznavanja. Sigurno je kako je korist koju mogu polučiti veća no moguće komplikacije, ali precizno je poznavanje učinka svakog pojedinog pripravka neophodno kako bi se izbjegle moguće nepovoljne posljedice.
Zapanjujuće je da nakon desetljeća korištenja hormonske kontracepcije većina žena ne prepoznaje nekontracepcijsku korist kombiniranih kontracepcijskih pripravaka, a velik broj ih se neopravdano boji uzimanja ovih sredstava. Istraživanje sa Sveučilišta Yale iz 1991. pokazalo je da osim spoznaje o smanjenju učestalosti bolnih menstruacija tijekom uzimanja preparata i izostanka neželjenih zanošenja, većina ispitanica nije ni pomišljala na potencijalne koristi koju medikacija može pružiti. Što više, više no trećina ispitanica iz jedne novije studije iskazala je ozbiljnu zabrinutost za svoje zdravlje strahujući neopravdano od «pilulom» uzrokovanog raka vrata maternice ili dojke. Neovisno o obrazovanju, čak 42% ispitanica iz istraživanja provedenog 1994. godine vjeruje kako je jedina korist hormonske kontracepcije sprečavanje trudnoće, 30% strahuje od karcinoma uzrokovanog «pilulom», a samo 6% je čulo kako ovi pripravci mogu zaštititi od nekih vrsta zloćudnih oboljenja. Nakon završetka brojnih dugotrajnih studija koje su, pored analize kontracepcijske djelotvornosti, imale za cilj istražiti učinak kontracepcijskih pripravaka na zdravlje žena, naša je nedvojbena zadaća pokazati kako su ovi strahovi većinom neopravdani, a kontracepcija kombiniranim pripravcima steroida sigurno smanjuje učestalost brojnih teških bolesti, posebice karcinoma genitalnog sustava. Što više, povoljan učinak, posebice pripravaka s višom sadržinom estrogena (najčešće 35 ucg ili višom), na pojedine bolesti danas je siguran.
Povoljni učinci hormonske kontracepcije
Općenito, povoljne posljedice kontracepcijskog učinka su relativno dobro poznate, no, realno, na njih se u svakodnevnom poslu malo misli. Smanjenjem učestalosti neželjenih trudnoća i, stoga, namjernih pobačaja, smenjena je:
- potreba za kirurškom sterilizacijom
- smrtnost žena
- učestalost upalne bolesti u zdjelici
- potreba i trošak bolničkog liječenja zbog smanjenja učestalosti komplikacija nakon namjernog pobačaja, sterilizacija, zbog upala itd…
Posebno značajna korist proizlazi od izrazitog smanjenja učestalost ektopične trudnoće u žena koje uzimaju hormosku kontracepciju.
Nadalje, kombinirana kontracepcija, ali i kontracepcija injektabilnim gestagenima ili implanti, ublažava menstrualne probleme, posebice gubitak krvi i dismenoreju, smanjuje učestalost hipokromnih anemija, djeluje pozitivno u žena s endometriozom, i u tih se problema hormonska kontracepcija rabi kao dokazano djelotvoran lijek.
Učinak na miome
Uzimanje kombiniranih kontraceptiva smanjuje učestalost i dimenzije mioma, a kontracepcija gestagenima u obliku injekcija smanjuje potrebu za operacijskim zahvatima jer pozitivno djeluje na dimenzije mioma, ali još više i na smanjenje gubitka krvi kod menstruacija. Premda ima studija koje nisu mogle poglede utvrditi zaštitni učinak hormonske kontracepcije glede mioma, velike studije pokazale su kako je, nakon 7-10 godina uzimanja, rizik za nastanak mioma smanjen za 30-50%.
Učinak na upalne bolesti u zdjelici
Hormonska kontracepcija, posebice gestagena komponenta, sprečava učestalost i težinu upalne bolesti u zdjelici. Učinak je posljedica stvaranje osobito guste cervikalne sluzi koja otežava ascenziju i stanjenja endometrija koji postaje oskudan medij za kultivaciju mikroba. Zanimljvo je kako učestalost cervicitisa u žena koje uzimanju kontraceptive nije smanjena, no širenje upale na unutarnje genitalne organe nedvojbeno jest. Rizik nastanka upalne bolesti u zdjelici u žena koje uzimaju hormonsku kontracepciju smanjen je na 0,4-0,9, a time je svakako smanjena i učestalost tubarne neplodnosti.
Na ove prednosti valja prvenstveno uputiti mladje žene u kojih je strah od neželjene trudnoće, pobačaja, ektopične trudnoće i posljedičnih upala koje mogu remetiti kasnije željeno zanošenje, primarni cilj uzimanja kontraceptiva. Žene koje se bliže koncu reprodukcijskog razdoblja više će zanimati povoljan učinak kombiniranih kontracepcijskih pripravaka na zadržavanje koštane mase ili smanjenje učestalosti raka jajnika, vrata maternice ili endometrija.
Visoko i niskodozažni peroralni pripravci čuvaju koštanu masu, posebice u mladih amenoroičnih i hipoestrogenih žena (anoreksija ili sportašice), a kod starijih, posebice onih koje nastavljaju medikaciju nakon 40. te godine života, usporavaju gubitak koštane mase i za 25% smanjuju učestalost prijeloma bedrene kosti. Učinak je izrazitiji u žena koje su dulje uzimale peroralne kontraceptive. Nakon 10 godina uzimanja rizik nastanka teže osteopenije smanjen je za 80%. OK koji sadrže antiandrogene imaju povoljan učinak na umanjenje i nestanak akni, no da bi se postigao povoljan učinak lijek je potrebno uzimati više mjeseci…..
Opširnije
Imam dugogodisnjeg partnera,kome sam vjerna. Prosle godine u julu mjesecu,radeci kontrolne briseve-imali smo oboje ureaplazmu i mikoplazmu u velikoj koncentraciji. Ispili smo terapiju (ne znam da li to ima nekog uticaja-ali sam prije nekih 3 godine imala genitalne streptokoke i od tada vise nikada) Od tih bakterija-nismo imali odnose uopste. Sada su brisevi pozitivni njemu-ureaplazma,ja nemam nista. Da li se one prenose samo seksualnim putem ili se mogu dobiti o drugim putem? Molim vas,oslanjam se razumom na strucne odgovore,jer ne bih da gubim vrijeme i ugrozavam svoje zdravlje vec nekoliko puta,jer do ovog partnera nikada nisam imala niti infekcije niti bakterije. Odgovor mi je jako bitan imam 34 godine i planiram IVF (sa ili bez ovog partnera)
Ureaplazma je, ako niste trudna, nevazna i ne treba liječenje. Iz iskustva znam da ima ljudi kod kojih ju je moguće ukloniti nekim lijekom,kod nekog drugog to neće uspjeti, ali i to je nevazno, osim kod trudnica. Najčešće je slučajni nalaz, kao kod vas dvoje i onda doktori koji ne znaju te okolnosti daju lijekove, često lijek, na lijek,bez potrebe. Dodatno, često se vraća jer ju lijek suprimira, ali ne ukloni potpuno..,…VP!
OpširnijePoštovani, Nakon cin 2 i biopsije, konzilij je odlučio da ipak idem na letz. Pošto sam sve to saznala u zadnjim nedavnim nalazima, da li je moguće da je partner zaražen iako nema simptome? Može li se dogoditi da kad ja sad to obavim, on meni to vrati opet nazad? Ili ne? I da li je nakon letz-a ako sve prođe u redu, mjesec dana dovoljno za spolne odnose? Hvala na odgovorima. Inače imam 37 godina, nisam još rađala.
Infekcija virusom humanog papiloma (HPV infekcija)
Humani papiloma virus može zaraziti samo čovjeka. Do danas poznato je više od 100 danas tipova HPV virusa. Neki tipovi virusa inficiraju samo kožu, drugi samo sluznicu. Kožu inficiraju tipovi 1, 2, 3, 4 i 10 , a posljedica infekcije su bradavice na koži dlanova, tabana i prstiju. Najčašća područja koja inficiraju HPV virusi koji napadaju sluznice su penis, skrotum, perineum, rodnica, vanjsko spolovilo žene i vrat maternice. Na vratu maternice HPV virus pokazuje posebnu sklonost infekciji stanica područja zone transformacije- mjesta dodira cilindričnog epitela kanala vrata maternice i pločastog epitela površine vrata maternice. U predjelu genitala infekcija HPV virusima javlja se kao kondilomi ili intrapeitelijalna neoplazija i invazivni rak vrata maternice, rodnice, vanjskog spolovila, anusa i penisa. Hoće li se u inficiranoj sluznici razviti kondilomi ili displazija ovisi o tipu virusa.
Kondilome, šiljate bradavice vanjskog spolovila, rodnice ili vrata maternice uzrokuju tipovi 6 i 11. To su dobroćudne lezije. Najčešće se nadju u osoba od 17 do 33 godine starosti, a procjenjuje se da zaraženo može biti 1-10% populacije. Zaraza je spolni kontakt, a rizik se povećava s brojem seksualnih partnera. Liječe se lokalnom aplikacijom staničnih otrova ili antimetabolita (vrsta citostatika) kod kuće, ambulantno ili se odstranjuju ledom, strujom ili standardnim kirurškim tehnikama.
Infekciju sluznice uzrokuju brojni tipovi HPV virusa od kojih su neki povezani s nastankom raka. Zovemo ih onkogenim tipovima virusa. Postoji opsežni i vrlo uvjerljivi dokazi kako su neki tipovi HPV virusa uzročnici raka vrata maternice, ali sve više dokaza kako mogu uzrokovati i rak rodnice, vanjskog spolovila, anusa, penisa i grla. Najopasniji je tip 16 koji je nadjen u više od 60% žena s invazivnim rakom vrata maternice, tip 18 nadjen je u oko 10% takovih žena. S rakom vrata maternice nedvojbeno su povezani i tipovi 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59, 68 73 i 82. HPV infekcija povezuje se i s rakom anusa i malignim tumorima glave i vrata.
Infekcija onkogenim tipovima HPV virusa vrlo je česta. Osjetljivi testovi kojima se može dokazati svježa ali i ranija infekcija virusima pokazuju dodir s HPV virusom tipa 16 u 19% muškaraca i čak 30% žena!!!! Aktualnu infekciju onkogenim HPV virusom ima oko 10% zdravih žena (uredna citologija vrata maternice) svih dobnih skupina, najviša učestalost nadjena je u Africi; tamo čak 22% zdravih žena ima infekciju onkogenim HPV virusom. Infekcija je najčešća u žena u dobi od 20-24 godine. Medju spolno aktivnim adolescenticama (prosječna dob 16 godina), koje su imale odnose prosječno 2 godine s 4 spolna partnera nadjeno je njih 64% inficiranih onkogenim HPV virusom. Medju studenticama jednog koleđa nadjeno je 26% infekcija HPV virusom na početku studiranja, medju incijalno negativnim, tijekom 3 godine praćenja, HPV infekciju dobilo je dodatnih 43%. Drži se da će do čak 80% osoba ostvariti infekciju nekim do tipova HPV virusa do 40. godine života. Na sreću, infekcija je najčešće prolazna i postaje trajnom samo u 4-5% žena. Nakon 30. godine života učestalost zaraženih opada. Mnoge spolno aktivne žene imaju povremene infekcije raznim tipovima virusa, one su najčešće prolazne, ali mogu ostaviti jednako tako prolazne promjene na stanicama sluznice zaraženog organa.
U europi najčešći tip virusa je tip 16, u Africi tipovi 52 i 51. U Engleskoj najčešći je tip 16, ali većina zaraženih žena uz infekciju tipom 16 ima i infekciju nekim od onkogenih tipova virusa za koji nema mogućnosti cijepljenja.
Opširnije