Uzimanje uzorka sluznice endometrija za citološku I patološkohistološku obradu – “endometrial sampling”

Uzorak se može uzeti četkicom za citološku obradu ( cytobrush, taobrush), može se uzeti biopsija posebnim instrumentom ili se može obaviti frakcionirana abrazija materišta I endocerviksa.

Žene u reprodukcijskoj dobi

Kod svih žena koje nenormalno krvare u reprodukcijskoj dobi (imaju menstruacijske cikluse) prvo je potrebno isključiti patološku trudnoću.

Endometrial “sampling”- treba obaviti u svih žena s nenormalnim krvarenjem iz maternice koje imaju povišeni rizik za nastanak karcinoma endometrija. Prilikom donošenja odluke raditi “sampling” ili ne u odredjene žene najvažnija je dob. Razloga za to je stoga što žene mladje od 45 godina imaju daleko manji rizik nastanka raka endometrija od onih starijih. Npr. rizik je 3 puta manji npr u onih u dobi 35-44 godina, nego u onih u dobi 45-54 godina života.

Žene starije od 45 godina: “sampling” je potrebno učiniti u koliko imaju cikluse kraće od 21 dan ili dulje od 38 dana, krvare dulje od 8 dana, krvare je izuzetno obilno, ili je iregularnost ciklusa veća od 7-9 dana. U koliko se pojavi nepravilno krvarenje, uzorak je potrebno učiniti prilikom prvog pregleda.

Žene mladje od 45 godina: kod mladjih žena “sampling” se mora učiniti kod nepravilnih krvarenja koje traje dulje od 6 mjeseci ili ne prestaje nakon  medikamentoznog liječenja, posebice ako žena ima povišen rizik od nastanka raka endometrija, boluju od sindroma policističnih jajnika  (kronične anovulacije) ili debljine.

Drugi razlog za uzimanje uzorka endometrija može biti I sumnja na endometritis, upalu sluznice endometrija. Tim postupkom naime, može se, nerijetko, ustanoviti postojanje neprepoznate trudnoće.

Uzorak za citološku ili patološkohistološke pretragu moguće je uzeti ambulantno. Frakcioniranu kiretažu pak, kao potpuniju I precizniju ptretragu, potrebno je učiniti u koliko se simptomi nastave ,a nalaz biopsije je bio negativan .

Kako i kada je najlakše zanijeti?

Što je normalna sposobnost zanošenja?

Unutar 12 mjeseci redovitih spolnih odnosa zanijet će ukupno 85% parova, od toga oko 30% tijekom prvog mjeseca. Tijekom idućih će 36 mjeseci uspjeti zanijeti još oko polovine od preostalih 15%. Nakon toga izgledi su značajno smanjeni

Imam li izgleda zanijeti nakon 2 godine pokušavanja?

Nakon 48 mjeseci od početka redovitih spolnih odnosa zanijet će polovina od 15 % do tada neplodnih parova.  Ostali parovi mogu zanijeti uz pomoć neke od metoda potpomognutog zanošenja. Minimalni broj njih možda zanese nakon promjene životnih navika koje otežavaju zanošenje.

Koja je mogućnost zanošenja tijekom ciklusa?

Mogućnost zanošenja ovisi o postojanju ovulacije i postojanju i kvaliteti sjemena. Zanosi se  tijekom 5 dana prije ovulacije do same ovulacije, najčešće tijekom jednog do dva dana prije ovulacije. Nakon ovulacije mogućnosti za zanošenje više nema.

Mijenja li se oplodna kvaliteta sjemena tijekom vremena?

Kvaliteta sjemena mijenja se s razdobljem apstinencije.  Pokretnost, morfologija i broj spermija najveći je nakon apstinencije koja traje 2-3 dana. Dulja apstinencija smanjuje oplodnu sposobnost spermija. Zbog toga najveće izglede za zanošenje imaju zdravi parovi koji imaju odnose svaki drugi dan.

Može li žena prepoznati ovulaciju?

Žene  mogu prepoznati ovulaciju praćenjem izgleda i količine cervikalne sluzi ili odredjivanjem prisutnost hormona luteinizacije u mokraći. U vrijeme ovulacije cervikalna je sluz potpuno prozirna i rijetka gotovo poput vode.

Hormonska kontracepcija – umanjena učestalost nekih oblika raka

Rak jajnika

Premda su žene koje su ikad uzele pripravak hormonskog kontraceptiva zaštićenije od žena koje nikada nisu uzimale ove pripravke, peroralna kontracepcija sigurno štiti od nastanka raka jajnika već nakon 3-6 mjeseci uzimanja. Nakon 10 i više godina uzimanja rizik se smanjuje za nevjerojatnih 70-80%. Kohortne i studije usporedbe oboljelih i poredbenih žena, one provedene unutar bolnica i unutar raznih populacija, brojne i sveobuhvatne, uzimajući u obzir populacije žena raznih rasa, sredina i porijekla jedinstveno pokazuju smanjenje rizika nastanka raka jajnika u onih koje su uzimale peroralnu kontracepciju. Vjeruje se kako je opća tendencija smanjenja incidencije raka jajnika nakon 20.tih godina 20. stoljeća posljedica upravo započinjanja medikacije ovim pripravcima.  Visokodozažna i niskodozažna pilula jednako je učinkovita. Nakon 5 godina rizik nastanka raka jajnika u nulipara jednak je onomu u multipara, nakon 10 godina rizik uz pozitivnu obiteljsku anamnezu jednak je riziku u žena neopterećene anamneze. Hormonska kontracepcija sprečava nastanak svih četiriju najčešćih histoloških tipova ovarijskog raka: seroznog, endometrioidnog, mucinoznog i raka svjetlih stanica. Posebno je zanimljvo kako je rizik nastanka ovarijskog raka smanjen na 40% u nositeljica BRCA1 i BRCA2 mutacija, posebice u koliko su uzimale pilule s većom sadržinom estrogena i dulje od 6 godina. Zaštitni učinak traje najmanje 15 godina nakon prestanka uzimanja preparata. U žena s rizikom, peroralna kontracepcija kombiniranim pripravcima trebala bi biti shvaćena primarnom indikacijom za medikaciju.

Rak endometrija

Zbog učinka gestagena koji koče endometrijsku mitotičku aktivnost kombinirana kontracepcija djelotvorna je zaštita od nastanka raka endometrija. Peroralna kontracpecija smanujuje rizik nastanka svih triju najučestalijih tipova raka endometrija, i to za 50-70%, učinak se pojačava s trajanjem medikacije, a nastavlja i 5-20 godina nakon prekida liječenja. Rizik je smanjen za 20% nakon jednogodišnjeg uzimanja, za 40% nakon dvogodišnjeg uzimanja i za 60% i više nakon 4 godine uzimanja ili kada se kontracepcija uzima dulje. Zanimljiv je zaštitni učinak i kod polipa, premalignih i malignih promjena debelog crijeva. Pripravci s višim dozama estrogena smanjuju rizik nastanka kolorektalnog raka za 20% u žena koje su ikad uzimale pripravke, taj rizik je smanjen za 40% nakon 96 i više mjeseci medikacije.

Ciste jajnika

Visokodozažne monofazične pilule, one s 50 ucg estrogena, djelotvorno smanjuju opasnost nastanka i ubrzavaju nestanak ovarijskih cisti. Kontraceptivi s nižim dozama estrogena, ili višefazički pripravci s rastućim dozama estrogena nemaju takav učinak i  ne zmanjuju rizik nastanka funkcionalnih cisti jajnika. Zahvaljujući estrogenima uz smanjivanje lučenja LH, kontraceptivi prekidaju stvaranje androgena u stromi jajnika i povisuju koncentracije veznog proteina za spolne hormone, koji, vezujući androgene, njihovu koncentraciju u krvi dodatno smanjuje. Ovo omogućuje povoljan učinak u žena sa sindromom policističkih jajnika.

Morate napraviti pregled, potom se možda može reći sto učiniti i kako to riješiti…..Medjutim,ima mnogo žena koje nikada nemaju sasvim redovite cikluse, ali su zdrave, normalno zanašaju i radjaju….