HCG i UZV u početnoj trudnoći

Sitne dimenzije oplodjene jajne stanice i ranog embrija onemogućuju vizulizaciju rane trudnoće do trenutka kada dosegnu granice razlučivosti danas dostupnih metoda slikovne dijagnostike. Medjutim, postojanje rane trudnoće može se nedvojbeno dokazati odredjivanjem glikoproteina trofoblasta. Korionski gonadotropin ( HCG) stvara se u stanicama trofoblasta, prodire u majčinu krv trenutkom implantacije i osjetljivim ga se testovima može dokazati u krvi žene već 8 dana nakon oplodnje. U normalnim intrauterinim trudnoćama, vrijednost HCG-a svakih se 48 sati povećava za 53-100% . Medjutim, normalno povećavanje vrijednosti HCG-a susreće se i uz ektopičnu trudnoću sa živim plodom, pa normalna dinamika rasta HCG-a ne isključuje mogućnost postojanja ektopične trudnoće.

slikovno, korištenjem ultrazvuka, trudnoća se može dokazati tek nakon što vrijednosti HCG-a dosegnu odredjenu granicu ( a tada embrij odredjenu veličinu). Ta se vrijednost naziva diskriminatorna granica. Korištenjem modernih ultrazvučnih uredjaja, uz vrijednosti HCG-a od 1000 mIU/ml u krvi majke,  u materištu se mora vidjeti normalna intrauterina trudnoća. I tu postoje izuzetci: normalnu ranu trudnoće može biti teško ili nemoguće vizualizirati kod izrazito debelih žena, uz miomatoznoj maternici, uz ožiljke i kod višelpodnih trudnoća, premda su vrijednosti HCG-a dosegnule i čak prešle diskriminatornu granicu.

Trudnoća u žene s povećanom djelotvornošću štitnjače – hipertireoza u trudnoći

Za svaku ženu koja boluje od hipertireoze vrijedi jedinstveno pravilo: bolest štitnjače mora biti prepoznata i dobro kontrolirana, a vrijednosti hormona prije trudnoće dovedene u okvire normalnih vrijednosti. Tada su izgledi da žena normalno zanese i iznese trudnoću optimalni. U koliko bolest nije dobro kontrolirana, a vrijednosti hormona visoke, mogu se očekivati brojne poremetnje: spontani pobačaj, prijevremeni porod, porod djeteta porodjajne težine značajno niže od očekivane, dijete može umrijeti tijekom trudnoće, a majka oboljeti od teških oblika preeklampsije i nedostatnosti srčane funkcije ( srčana insuficijencija). Posebno je teško stanje tzv. tireotoksična oluja, kada je, zbog vrlo visokih vrijednosti slobodnih hormona štitnjače u krvi, ozbiljno ugrožen i život trudnice. Ovo je stanje koje se obično razvije u porodu ili prati neku  popratnu tešku komplikaciju tijekom trudnoće, u trudnice u koje hipertireoza koja postoji od prije trudnoće ili se razvila tijekom nje nije prepoznata i koja nije liječena.

Dijagnoza bolesti postavlja se odredjivanje hormona, posebice vrijednosti TSH i tiroksina. Radiološke pretrage koje se rabe izvan trudnoće i koje su vrlo korisne kako bi dijagnoza bila preciznija, u trudnoći se ne smiju raditi. Zbog toga je za pravilnu procjenu dobivenog nalaza potrebno veliko iskustvo liječnika, a liječnje provode porodničari uz konzultaciju s endokrinologom. Bolest se uspješno liječi lijekovima koji umiruju štitnjaču, tzv. tireostaticima. Zbog opasnosti za dijete dozu je potrebno odrediti vrlo pažljivo. Vrijednosti hormona štitnjače preporuča se odredjivati jednom mjesečno i njima stalno prilagodjavati dozu lijeka.

Trudnoća u žene sa smanjenom djelotvornošću štitnjače-hipotireoza u trudnoći

Trudnoća u žene s težim oblikom nedostatne djelotvornosti štitnjače je rijetka. Takve žene najčešće teško zanose, a ako zanesu česti su spontani pobačaji. Blaži oblici slabljenja djelotvornosti štitnjače, medjutim, relativno su česti, a kako te bolesnice nerijetko imaju vrlo blage tegobe, pametno je u ranoj trudnoći provjeriti djelotvornost štitnjače odredjivanjem TSH. Istraživanja su, naime, pokazala, da djeca žena s latentnom hipotireozom mogu pokazivati odredjene poremetnje u intelektualnom razvoju, razvoju osjetila i uopće u normalnom neurološkom razvoju. Probir latente hipotiroeze i korekcija manjka hormona, važan je ,dakle, korak u poboljšavanju izgleda djeteta za normalan neurološki razvoj.

Žene s nedostatnom djelotvornošću štitnjače mogu tijekom trudnoće oboljeti od težeg oblika preeklampsije, a djeca mogu umrijeti tijekom trudnoće, roditi se prijevremeno, pokazivati znakove smanjene dopreme kisika posteljicom, biti pothranjena i sklona umiranju u razdoblju neposredno nakon poroda. Uz to, opisana je sklonost preranom ljuštenju posteljice i obilnim krvarenjima nakon poroda.

Dijagnoza bolesti postavlja se odedjivanjem  hormona štitnjače, TSH i vrijednosti slobodnog tiroksina. Žene koje planiraju zanijeti, a boluju od hipotireoze, moraju pokušati liječenjem nadoknaditi nedostatno lučenje žlijezde. Dijagnoza hipotireoze tijekom trudnoće najpreciznije se postavlja odredjivanjem vrijednosti TSH. Nadoknada hormona štitnjače preporuča se već i trudnicama u kojih su vrijednosti TSH 4,5 i više (  neki se zalažu da granica bude i niža).

Liječenje se provodi nadoknadom tiroksina. U koliko je doza pravilno odabrana, vrijednosti TSH se snižavaju ispod gornje granice normale. S obzirom da štitnjača trudnice ne može povećati stvaranje hormona ni uz visoke vrijednosti TSH, tijekom trudnoće, doze hormona potrebnih za liječenje hipotireoidne žene u pravilu su više ( i za 50%) no doze potrebne izvan trudnoće. Dozu valja povisiti već početkom trudnoće, i, praćenjem vrijednosti TSH, provoditi korekcije. U žene s predgraviditetnom hipotireozom, preporuča se odrediti TSH bar jednom tijekom svakog tromjesečja trudnoće, odnosno obvezatno 4_6 tjedana nakon svake korekcije doze tiroksina.

Prvi dan ciklusa  u koliko je to zaista menstruacija, a ne krvrenje iz nekog drugog razloga) ovulacija bi trebala biti još daleko, jer se normalno dešava oko 13-14 dana ciklusa…Dodatno, s 51 godinu izgledi spontanog zanošenja samo su teoretski jer su jajne stanice , ako još postoje, “stare”……Dob je inače najvažnija odrednica mogućnosti zanošenja, pa su izgledi za trudnoću u eksponencijalnom padu nakon 35. godine života…..

Kondilome, šiljate bradavice vanjskog spolovila, rodnice ili vrata maternice uzrokuju tipovi 6 i 11. To su dobroćudne lezije. Najčešće se nadju u osoba od 17 do 33 godine starosti, a procjenjuje se da zaraženo može biti 1-10% populacije. Zaraza je spolni kontakt, a rizik se povećava s brojem seksualnih partnera.  Liječe se lokalnom aplikacijom staničnih otrova ili antimetabolita (vrsta citostatika) kod kuće, ambulantno ili se odstranjuju ledom, strujom ili standardnim kirurškim tehnikama.

Infekciju sluznice uzrokuju brojni tipovi HPV virusa od kojih su neki povezani s nastankom raka. Zovemo ih onkogenim tipovima virusa. Postoji opsežni i vrlo uvjerljivi dokazi kako su neki tipovi HPV virusa uzročnici raka vrata maternice, ali sve više dokaza kako mogu uzrokovati i rak rodnice, vanjskog spolovila, anusa, penisa i grla. Najopasniji je tip 16 koji je nadjen u više od 60% žena s invazivnim rakom vrata maternice, tip 18 nadjen je u oko 10% takovih žena. S rakom vrata maternice nedvojbeno su povezani i tipovi 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59, 68 73  i 82. HPV infekcija povezuje se i s rakom anusa i malignim tumorima glave i vrata.

Obrada je nerijetko dugotrajna, kao i liječenje, zato je važno započeti što ranije. Medjutim, katkad se uzrok brzo nadje i može se liječiti pa se uspjeh postigne i prije no što se nadamo……

STERILNOST ( neplodnost) je pojava kad bračni par  ne uspije postići trudnoću tijekom dvije godine urednog spolnog života bez kontracepcije.

Sterilnost (neplodnost) je BOLEST. S obzirom da je osnovno ljudsko pravo i pravo na zdravlje,  tako prema definiciji neplodnosti kao bolesti zakon omogućava takvim parovima da se postupak umjetne prokreacije financira iz zdravstvenog fonda.

INFERTILNOST je nemogućnost radjanja žive i za život sposobne djece          ( spontrani pobačaji, mrtvorodjena djeca, mrtva djeca post partum).

STERILITET može biti:

1. PRIMARNI – ako žena nikad nije zanijela

                                               2.SEKUNDARNI  – ako žena ne može zanijeti nakon prethodnih trudnoća, bez obzira na njihov ishod.

12% bračnih parova NEPLODNO bez svoje želje.

Može se govoriti o MUŠKOJ  STERILNOSTI  I  ŽENSKOJ STERILNOSTI.

Muškarci su uzrokom neplodnosti para u oko 3o% slučajeva, takodjer i žene, dok su  ostali kombinirani. Upravo se zbog toga  se problem neplodnosti promatra kao problem PARA U CJELINI.

ETIOLOŠKI se bračna neplodnost može podijeliti na skupine:

1. manja vrijednost sperme ( oplodna sposobnost muškarca u prvom redu ovisi o broju i kvaliteti spermija u jednom ejakulatu )

                                                           – volumen ejakulata minimalno l ml, fiziološki    2,5-3 ml

                                                           – normospermia (minimalno 20000000/ml ejakulata, minimalno 60% pokretnih, odnosno 4o% u grupi a. i b.)

                                                           – oligospermia ( broj spermija manji od 2ooooooo/ml ejakulata uz 60% pokretnih) – blaža i teža

                                                           – azoospermia ( potpuni nedostatak spermija)

                                                           – asthenospermia ( smanjena pokretljivost bez obzira na broj spermija)

                                               – necrospermia (potpuna nepokretnost sp.                                                     – teratospermia (povećan broj abnormalnih oblika spermija)  #Uglavnom prisutne kombinacije npr “oligoasthenospermia”

                        * uzroci smanjene oplodne sposobnosti muškarca mogu biti:

            – nasljedni kromosomski poremećaji (Klinefelterov sy.)

            – infekcije (orhitis kao kompl. epidem. parotitisa)

            – metabolički poremećaji (dijabetes)

            – neurološki popremećaji (paraplegija,…)

            – vaskularni poremećaji (varicocoela,…)

            – faktori okoline(hipertermija,ionizirajuće zračenje…)

            – zapreke u izlučivanju sperme (stenoze, tumori, upale,…)

            – hormonski poremećaji(hipot.-hipof. por.,…)

2. 2. izostanak ovulacije
3. zapreke u prodiranju spermija k jajašcu (konglutinacija cerviksa, opstrukcija tuba)
4. smetnje u nidaciji oplodjenog jajašca

                        * najčešći uzroci ženskog steriliteta su

            – infekcije koje dovode do oštećenja i neprohodnosti jajovoda

            – ovarijski ili hormonalni poremećaji

            – endometrioza

            – idiopatski sterilitet

            – imunološka nepodnošljivost

Uzimanje uzorka sluznice endometrija za citološku I patološkohistološku obradu – “endometrial sampling”

Uzorak se može uzeti četkicom za citološku obradu ( cytobrush, taobrush), može se uzeti biopsija posebnim instrumentom ili se može obaviti frakcionirana abrazija materišta I endocerviksa.

Žene u reprodukcijskoj dobi

Kod svih žena koje nenormalno krvare u reprodukcijskoj dobi (imaju menstruacijske cikluse) prvo je potrebno isključiti patološku trudnoću.

Endometrial “sampling”- treba obaviti u svih žena s nenormalnim krvarenjem iz maternice koje imaju povišeni rizik za nastanak karcinoma endometrija. Prilikom donošenja odluke raditi “sampling” ili ne u odredjene žene najvažnija je dob. Razloga za to je stoga što žene mladje od 45 godina imaju daleko manji rizik nastanka raka endometrija od onih starijih. Npr. rizik je 3 puta manji npr u onih u dobi 35-44 godina, nego u onih u dobi 45-54 godina života.

Žene starije od 45 godina: “sampling” je potrebno učiniti u koliko imaju cikluse kraće od 21 dan ili dulje od 38 dana, krvare dulje od 8 dana, krvare je izuzetno obilno, ili je iregularnost ciklusa veća od 7-9 dana. U koliko se pojavi nepravilno krvarenje, uzorak je potrebno učiniti prilikom prvog pregleda.

Žene mladje od 45 godina: kod mladjih žena “sampling” se mora učiniti kod nepravilnih krvarenja koje traje dulje od 6 mjeseci ili ne prestaje nakon  medikamentoznog liječenja, posebice ako žena ima povišen rizik od nastanka raka endometrija, boluju od sindroma policističnih jajnika  (kronične anovulacije) ili debljine.

Drugi razlog za uzimanje uzorka endometrija može biti I sumnja na endometritis, upalu sluznice endometrija. Tim postupkom naime, može se, nerijetko, ustanoviti postojanje neprepoznate trudnoće.

Uzorak za citološku ili patološkohistološke pretragu moguće je uzeti ambulantno. Frakcioniranu kiretažu pak, kao potpuniju I precizniju ptretragu, potrebno je učiniti u koliko se simptomi nastave ,a nalaz biopsije je bio negativan .