Drage moje, osim uz korištenje oralne kontracepcije ili uz IUD, dakle, bez zaštite UVIJEK MOŽETE ZANIJETI. Računjanje plodnih dana nesigurno je i vodila sam brojne trudnoće koje su nastupile nakon odnosa u „sigurne „ dane. Osim toga, uz opise tipa : radili smo to i to, tada i tada, ovako i onako, morala bih biti vidovnjak pa pogoditi jeste li trudna ili ne. Zato je najbolje uozbiljiti se i shvatiti da vam je najednostavnije i najmanje „bolno“ obaviti pregled i započeti sigurnu kontracepciju. Tako sigurno neće biti problema koji Vas muče, vjerojatno svaki ili svaki drugi mjesec….

Uvijek ima drugih načina, pogotovo s 50 godina, jer ste blizu meniopauze, a tada će krvarenja prestati, a miom se smanjiti….Od nekog oblika kombiniranog lijećčenja hormonima ili sličnim lijekovimaa, do Mirene…Najvažnije je napraviti obradu endometrija kako bi se isključilo maligno oboljenje, a kd je to isključeno, može se probati neki oblik liječenja.  Naravno, redovite povremene kontrole su neophodne, posebno praćenje veličine i konzistencije čvorova. Operacija je zadnji izbor i vjerojatno vam ne treba…..VP

Utjecaj dobi na sposobnost zanošenja

Ako imaju odnos u vrijeme najveće plodnosti tijekom jednog ciklusa zanijet će 50% žena u dobi od 10-26 godina, 40% žena u dobi od 27-34 godina i 30% žena u dobi od 35-39 godina, pod uvjetom da su im i partneri iste dobi.

Ako su partneri samo 5 godina stariji  učestalost zanošenja past će na 45% za žene do 27 godina, na 35 % ako su u dobi od 27-34 godine i na samo 15 % ako su u dobi od 35-39 godina.

Učestalost  zanoženja žena nakon 40.te godine vrlo je niska i još dodatno s dobi jako opada, tako da je spontana trudnoća nakon 45.te godine života žene samo sporadična.

Kako i kada je najlakše zanijeti?

Što je normalna sposobnost zanošenja?

Unutar 12 mjeseci redovitih spolnih odnosa zanijet će ukupno 85% parova, od toga oko 30% tijekom prvog mjeseca. Tijekom idućih će 36 mjeseci uspjeti zanijeti još oko polovine od preostalih 15%. Nakon toga izgledi su značajno smanjeni

Imam li izgleda zanijeti nakon 2 godine pokušavanja?

Nakon 48 mjeseci od početka redovitih spolnih odnosa zanijet će polovina od 15 % do tada neplodnih parova.  Ostali parovi mogu zanijeti uz pomoć neke od metoda potpomognutog zanošenja. Minimalni broj njih možda zanese nakon promjene životnih navika koje otežavaju zanošenje.

Koja je mogućnost zanošenja tijekom ciklusa?

Mogućnost zanošenja ovisi o postojanju ovulacije i postojanju i kvaliteti sjemena. Zanosi se  tijekom 5 dana prije ovulacije do same ovulacije, najčešće tijekom jednog do dva dana prije ovulacije. Nakon ovulacije mogućnosti za zanošenje više nema.

Mijenja li se oplodna kvaliteta sjemena tijekom vremena?

Kvaliteta sjemena mijenja se s razdobljem apstinencije.  Pokretnost, morfologija i broj spermija najveći je nakon apstinencije koja traje 2-3 dana. Dulja apstinencija smanjuje oplodnu sposobnost spermija. Zbog toga najveće izglede za zanošenje imaju zdravi parovi koji imaju odnose svaki drugi dan.

Može li žena prepoznati ovulaciju?

Žene  mogu prepoznati ovulaciju praćenjem izgleda i količine cervikalne sluzi ili odredjivanjem prisutnost hormona luteinizacije u mokraći. U vrijeme ovulacije cervikalna je sluz potpuno prozirna i rijetka gotovo poput vode.

Tegobe u perimenopauzi

U vrijeme postepenog popuštanja funkcije jajnika, katkad čak I nekoliko godina prije menopauze, žena može imati brojne tegobe: navale vrućine, promjene raspoloženja, poremetnje spavanja, probleme u seksualnoj funkciji, zaboravljivost, smetnje koncentracije, neredovita krvarenja, promjene u funciji drugih endokrinih žlijeza…Sve su to posljedice promjene u količini I medjuomjeru hormona koje luči jajnik,a koje mogu uzrokovati probleme koje žena osjeća. Osim što ove smetnje jako remete kvalitetu života, neki od njih, posebice promjene na kostima ili patološko zadebljanje sluznice maternice, mogu uzrokovati ozbiljne probleme, neposredno, ali I kasnije u životu. Premda sve žene imaju iste ili slične hormonalne promjene, odgovor ciljnih organa na njih je različit, u nekih 80% osjeća se neugoda, ali samo u oko 30% smetnje su toliko izražene da se žene obraćaju doktoru za pomoć.

Posljedice manjka hormona u poslijemenopauzi

Najčešće se primjećuju na rodnici, koži I kostima, no zapravo mijenja se gradja I funcija čitavog tijela. Koža gubi turgor, postaje suha I naborana, rodnica takodjer, tako da odnosi postaju bolni I otežani. Kosti gube koštanu masu, slabe I postaju lomljive. 

I onda kada nema posebno neugodnih subjektivnih tegoba, krhkost kostiju, povišen kardiovaskularni rizik I promjene sluznice maternice  (posebice oblici hiperplazije koje danas smatramo prekancerozama) razlog su za ozbiljan nadzor svake žene u godinama oko menopauze.

Sekundarna amenoreja

Nakon što su ciklusi manje-više redoviti neko vrijeme, menstruacija može izostati. Tada govorimo o sekundarnoj amenoreji. U koliko su raniji ciklusi bili posve redoviti, sekundarna amenoreja postoji kada menstruacija izostane 3 I više mjeseci. Ako su raniji ciklusi bili neredoviti, sekundarna amenoreja postoji kad mjesečnica izostane 6 ili više mjeseci.

Naravno da je trudnoća najčešći razlog za sekundarnu amenoreju I valja je isključiti u svake pacijentice u koje menstruacija izostane. 

Najčešći razlozi za nastanak sekundarne amenoreje su poremetnje na razini hipotalamusa (oko 50%), najčešće se radi o disfunkciji, puno rjedje o ozbiljnijoj bolesti te regije mozga. Na drugom mjestu su policistični jajnici (20%), ili neki drugi poremećaj u funciji jajnika, potom poremetnje na razini hipofize (npr. mali tumori, mikroadenomi). Puno rjedje sekundarna amenoreja nastaje zbog nekog poremećaja  na razini maternice (najčešće adhezija). Rijetko je sekundarna amenoreja posljedica bolesti nekog drugog organa, npr. bolesti nadbubrežne žlijezde ili štitnjače, ili neke teške sistemske bolesti.

Funkcionalna hipotalamička amenoreja nastaje zbog poremetnji u stvaranju hormona hipotalamusa  (GNRH) koji nadzire lučenje hormona hipofize koji inače direktno kontroliraju proces ovulacije u jajniku. Kada nema hormona hipotalamusa, kada su njegove vrijednosti vrlo niske ili pulzacije nepravilne, lučenje gonadotropina hipofize se remeti, a najvažnije je da se remeti normalno povećanje sekrecije LH hormona u vrijeme ovulacije, pa ovulacije prestaju. Ako ovo stanje traje dugo jako se smanjuje lučenje estrogena iz jajnika. Najopasnija posljedica manjka estrogena je krhkost kostiju I posljedični lomovi kosti, urogenitalna atrofija s dispareunijom, propadanje kože itd….

Funkcionalna hipotalamička amenoreja najčešće se susreće u djevojaka I žena koje naglo omršave (obično se gubi 10% od idealne tjelesne težine), izlažu se ozbiljnim fizičkim naporima (sportašice, balerine…) ili postoji selektivna redukcija unosa masti I uopće jako smanjenje količine masti u tijelu. Može nastupiti I u uvjetima jake emocionalne neravnoteže I stresa. Sklonost nastanku amenoreje u odredjenim uvjetima genetski je uvjetovana. Uz datu genetsku predispoziciju, amenoreja će nastupiti, dok u djevojaka neporemećenog genoma, isti uvjeti neće uzrokovati amenoreju. Obično  s prestankom razloga koji ju je uzrokovao, amenoreja prestaje, ali ne uvijek. Katkad je npr. potreban puno veći dobitak na težini da bi se ciklus regulirao, a katkad uz to moraju biti zadovoljeni I neki drugi uvjeti: npr. smanjenje vrijednosti nekih hormona u tijelu itd….

Drugi po učestalosti razlog za nastanak sekundarne amenoreje su policistični jajnici (sindrom PCOS). Premda je u žena s ovom poremetnjom češća oligomenoreja (rijetke menstruacije), u nekih od njih menstruacije potpuno prestaju. Sindrom policističnih jajnika nije jednostavna bolest jajnika, to je zapravo složeni poremećaj s promjenama funkcije mnogih sustava. U osnovi najčešće postoji povećano lučenje androgena (najčešće testosterona), žene su vrlo često preuhranjene ili jasno pretile, imaju trajno povećane količine estrogena zbog kojih se javlja hiperplazija endometrija, često uz to postoji rezistencija na inzulin ili šećerna bolest. Za razliku od žena s hipotalamičkom amenorejom, u ove skupine žena sa sekundarnom amenorejom nema opasnosti od lomova kostiju, ali postoji ozbiljna opasnost od nastanka tzv.metaboličkog sindroma I brojnih rizika koji ga prati: visoki krvni tlak, povišena razina masti u krvi, koronarna bolest itd…