Zašto HPV infekcija može uzrokovati nastanak raka

Infekcija HPV virusim najčašće je prolazna i tijekom prve godine nakon infekcije umnažanje virusa spontano prestaje u više od 50% osoba, da bi samo u njih 4- 5% prisutnost virusa mogla biti dokazanom i 4 godine nakon infekcije. Infekcija onkogenim virusom koja ne prolazi postaje trajnom i može, nakon niza godina, uzrokovati rak tkiva domaćina. Uz onkogene HPV viruse to je najčešće rak vrata maternice, ali i anusa, grla, rodnice itd….. Virus koji trajno boravi u stanici umnaža se na dva načina: u episomima izvan kromozoma domaćina ili unutar samih kromozoma kao njihov sastavni dio. Virus čiji je genetski materijal dio kromozoma domaćina bitno mijenja ponašanje stanica domaćina. Oni mijenjaju funkciju regulatora rasta tih stanica, onemogućuju djelovanje tvari koje u zdravom tkivu sprečavaju malignu pretvorbu. Pod utjecajem virusnih onkogena ne prekida se umnažanje stanica koje su pretrpjele oštećenje DNK i onemogućuje se njihova programirana smrt. Promijenjene i oštećene stanice umnažaju se bez nadzora, postaju besmrtne, proces oštećenja DNK se trajno nastavlja i stanica trajno sve više mijenja, postaje zloćudna. Koja je medjutim veza izmedju besmrtnosti stanica i zloćudne transformacije još uvijek nije poznato. Taj proces vjerojatno ovisi o genetskoj strukturi pojedinca ali i brojnim unutarstaničnim i medjustaničnim mehanizmima koji se moraju poremetiti da bi besmrtne stanice na kraju zaista postale zloćudne.

U trenutku kada virus postane sastavni dio genoma stanice, kada promijeni normalan izgled i ponašanje stanica, citološkim se pregledom može uočiti da stanice više nisu normalne, nego su promijenjene. Kažemo da su postale displastične. Citološka pretraga stanica vrata maternice (Pap test) prestaje biti normalnom. Ukoliko promijenjene, displastične stanice postoje samo u donjoj trećini pločastog epitela vrata maternice govorimo o CIN-u I. To je najblaži stupanj displazije. Ako su promjenjene stanice donje dvije trećine epitela vrata maternice govorimo o CIN-u II, a ako su promijenjene stanice svih slojeva debljine epitela vrata maternice govorimo o CIN- u III i CIS-u (carcinoma in situ). Danas je uobičajeno CIN I bilježiti kao displaziju niskog stupnja, a CIN II, CIN III i CIS kao diosplazije visokog stupnja. Virus daleko najčešće invadira stanice zone transformacije, pa je, prilikom uzimanja Pap obriska, posebno važno uzeti obrisak s tog dijela vrata maternice. U žena u reprodukcijskoj dobi zona transformacije najčešće je na površini vanjskog dijela vrata maternice. U žena u poslijemenopauzi zone transformacija pomiče se u unutrašnjost cervikalnog kanala.

U koliko je umnožen dovoljan broj promijenjenih stanica, promjena postaje vidljivom, najprije uz povećanje mikroskopom, a kasnije, ako se ne prepozna i ne liječi  postaje vidljiva golim okom. U žena s pozitivnim citološkim obriskom vrata maternice, posebice u koliko je dokazana prisutnost onkogenog tipa HPV virusa, promjene koje još nisu vidljive golim okom možemo pokušati naći pretragom koju zovemo kolposkopija.

Što je normalna menstruacija

Menstruacija je krvarenje izmaternice koje nastaje nakon naglog pada vrijednosti progesterone I estrogena a nakon involucije žutog tijela stvorenog ovulacijom.

Menstruacije se javljaju s učestalošću od 24-38 dana, izmedju ciklusa varijacija smije biti do 9 dana, trajanje do 8 dana. Menstruacijski ciklus računa se kao razmak izmedju prvih dana krvarenja. Menstruacije su normalne, ako su redovite I onda kada krvarenja traju kraće od 4 dana.

Kod nekih žena, najčešće radi preuranjenog propadanja žutog tijela, gotovo u svakom ciklusu, prije početka prave menstruacije, javlja se oskudno krvarenje u trajanju od dan, dva. To je predmenstruacijsko krvarenje. Obično je beznačajno.

U nekih se slično oskudno krvarenje javlja nakon završene menstruacije. Zove se postumenstruacijsko krvarenje. Obično je beznačajno.

Neke žene imaju oskudno krvarenje sredinom ciklusa, to je intermenstruacijsko ili ovulacijsko krvarenje. Takodjer je beznačajno, a pripisuje se blagom padu vrijednosti estrogena oko ovulacije.

Infekcija virusom humanog papiloma (HPV infekcija)

Humani papiloma virus može zaraziti samo čovjeka. Do danas poznato je više od 100 danas tipova HPV virusa. Neki tipovi virusa inficiraju samo kožu, drugi samo sluznicu. Kožu inficiraju tipovi 1, 2, 3, 4 i 10 , a posljedica infekcije su bradavice na koži dlanova, tabana i prstiju.  Najčašća područja koja inficiraju HPV virusi koji napadaju sluznice su penis, skrotum, perineum, rodnica, vanjsko spolovilo žene i vrat maternice. Na vratu maternice HPV virus pokazuje posebnu sklonost infekciji stanica područja  zone transformacije- mjesta dodira cilindričnog epitela kanala vrata maternice i pločastog epitela površine vrata maternice. U predjelu genitala infekcija HPV virusima javlja se kao kondilomi ili intrapeitelijalna neoplazija i invazivni rak vrata maternice, rodnice, vanjskog spolovila, anusa i penisa. Hoće li se u inficiranoj sluznici razviti kondilomi ili displazija ovisi o tipu virusa.

Kondilome, šiljate bradavice vanjskog spolovila, rodnice ili vrata maternice uzrokuju tipovi 6 i 11. To su dobroćudne lezije. Najčešće se nadju u osoba od 17 do 33 godine starosti, a procjenjuje se da zaraženo može biti 1-10% populacije. Zaraza je spolni kontakt, a rizik se povećava s brojem seksualnih partnera.  Liječe se lokalnom aplikacijom staničnih otrova ili antimetabolita (vrsta citostatika) kod kuće, ambulantno ili se odstranjuju ledom, strujom ili standardnim kirurškim tehnikama.

Infekciju sluznice uzrokuju brojni tipovi HPV virusa od kojih su neki povezani s nastankom raka. Zovemo ih onkogenim tipovima virusa. Postoji opsežni i vrlo uvjerljivi dokazi kako su neki tipovi HPV virusa uzročnici raka vrata maternice, ali sve više dokaza kako mogu uzrokovati i rak rodnice, vanjskog spolovila, anusa, penisa i grla. Najopasniji je tip 16 koji je nadjen u više od 60% žena s invazivnim rakom vrata maternice, tip 18 nadjen je u oko 10% takovih žena. S rakom vrata maternice nedvojbeno su povezani i tipovi 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59, 68 73  i 82. HPV infekcija povezuje se i s rakom anusa i malignim tumorima glave i vrata.

Kada se očekuje menstruacija nakon hitne kontracepcije ?

Obično dolazi unutar 7 dana od očekivanog početka idućeg ciklusa. U koliko menstruacija zakasni dulje od 3-4 tjedna, javi se nenormalno krvarenje ili bolovi, potrebno je učiniti test na trudnoću.

Žene koje su uzele hitnu kontracepciju, ponovno imaju nezaštićeni odnos, a i dalje ne žele trudnoću, trebaju se ponovno zaštititi. S nekim oblikom kontracepcije koja nije hitna može se započeti odmah nakon uzimanja hitne kontracepcije.

Danas se drži da miomi koji nisu u doticaju s endometrijem, neovisno o njihovoj veličini i broju ne smetaju znošenju i trudnoći.

Moja iskustva su ista. Ne treba ih operirati. Treba povremena kontrola….

Testovi probira raka vrata maternice

Uobičajen je Pap test. Kod tog testa štapićem ili špatulom uzimaju se stanice epitela vrata maternice  koje se razmazuju na staklo, fiksiraju, boje i koje citolog analizira koristeći povećanje mikroskopom. U pravilu uzimaju se stanice iz tzv. zone transformacije; to je mjesto spoja cilindričnog epitela koji prekriva kanal vrata maternice i pločastog epitela koji prekriva vanjsku površinu vrata maternice. Transformacijska zona je mjesto gdje počinje maligna transformacija, postepena promjena zdravih stanica u zloćudne. Transformacijska zona najčešće je na vanjskoj površini vrata maternice i dostupna je pregledu, posebice je to tako u žena reprodukcijske dobi. U starijih žena transformacijska zona u pravilu je smještena u unutrašnjosti kanala vrata  maternice i nije dostupna direktnom pregledu.

Pap test daje informaciju o izgledu stanica s površine vrata maternice, iz područja stražnjeg forniksa rodnice i iz kanala vrata maternice.  On pokazuje jesu li stanice normalne, promijenjene ili displastične, ili zloćudne, ali ne daje informaciju o histološkoj gradji tkiva. Dijagnoza intraepitelijalne neoplazije vrata maternice ili invazivnog raka zahtijeva patološkohistološki pregled uzorka tkiva koje se dobiva biopsijom sa sumnjivog mjesta.  Postoji korelacija izmedju citološkog i histološkog nalaza, no ona ja samo u oko 50% uzoraka potpuna. To znači da se iza svakog pozitivnog citološkog nalaza može skrivati patološkohistološki blaži, ali i ili teži oblik lezije.  Ovo znači da je Pap test test probira, a patološko-histološka obrada tkiva dijagnostički test za otkrivanje displazije ili raka vrata maternice.

Pap test je djelotvoran, premda su pogreške moguće u koliko se stanice uzimaju nepravilno s vrata maternice ili se uzorak nepravilno prenosi na staklo, nepravilno fiksira ili boji, ako citolog nije dovoljno precizan ili nalaz ne interpretira pravilno. Medjutim, uvodjenjem Pap testa pojavnost invazivnog raka vrata maternice višestruko je smanjena. U više od polovine žena koje razvijaju invazivni rak vrata maternice nikada nije obavljen test probira ili je on obavljen više od 5 godina prije postavljanja dijagnoze. Probir kompletne populacije odraslih žena  smanjuje rizik za razvitak invazivnog raka vrata maternice za više od 90%.

Uz Pap test, danas se sve više predlaže odredjivanje prisutnosti HPV virusa i, u koliko je izolacija pozitivna, odredjivanje tipa HPV virusa.  HPV testiranje može biti probir umjesto citološkog ili je HPV testiranje dopuna citološkom, posebice uz dvojbene citološke rezultate ili kod blagih lezija.