Pap test je pozitivan- što dalje?

U više od 90% pacijentica s displazijom ili rakom vrata maternice dokazana je infekcija onkogenim HPV virusom. Zato HPV tipizacija u pacijentica s takovim nalazom nije obvezatna. Uputno ju je učiniti u žena čiji citološki obrisak nije jasan ili je dvojben ( postoje atipične stanice, tzv. ASC-US).

Citološka dijagnoza cervikalne intraepitelijalne neoplazije (CIN) je dijagnoza postojanja displastičkih pločastih stanica sluznice vrata maternice koje su strogo ograničene na područje epitela. Nema prodora kroz bazalnu membranu. Premda nije moguće ustanoviti kada će uslijediti prodor malignih stanica u stromu, pod kojim uvjetima i kod kojih žena, poznato je da je to vrlo spor i dugotrajan proces. Zato postupak u žena s dijagnozom CIN-a može biti aktivan , ali i ekspektativan. U žena s CIN-I rizik razvitka malignoma je malen, a velika je vjerojatnost spontane regresije i normalizacije nalaza. Samo u 10% njih unutar 1 godine uočava se progresija nalaza. U onih s CINIII vjerojatnost regresije postoji, ali je ona bitno manja no u žena s CIN I, a rizik napredovanja prema invazivnom raku značajno je viši. U svih je medjutim pacijentica s dijagnozom CIN-a najvažniji cilj liječenja spriječiti nastanak invazivnog raka, a istodobno ne izložiti pacijenticu prevelikim zahvatima. Odabir postupka prvenstveno ovisi o citološkom i kolposkopskom nalazu, rezultatu biopsije, ali i dobi, želji za potomstvom i suradljivosti žene. U koliko žena razumije postupak i ocijenimo da će ozbiljno slijediti upute liječnika, posebice u nižih oblika CIN-a, može se čekati spontana regresija bolesti. U žena koje nisu suradljive, pametnije je odlučiti se za aktivan postupak. Ipak, prema mišljenju većine, CIN I koji traje nekoliko godina pametno je aktivno liječiti

Liječenje u medicini uspješno je samo u koliko se može ukloniti uzrok bolesti. Uzrok CIN_a je onkogeni HPV virus, ali lijek koji će sa sigurnošću ukloniti virus ne postoji. Preporučaju se mnoga sredstva, no nema dokaza da zaista djeluju. U koliko tijelo samo ne ukloni virus, ono što možemo učiniti je ukloniti morfološke posljedice infekcije. Ako je citološki i kolposkopski nalaz pozitivan, najprije valja učiniti ciljanu biopsiju i dobiti konačnu patološko-histološku dijagnozu. U koliko je promjena ograničena na mjesto biopsije, i sasvim malena, početna, izuzetno je moguće da i sama biopsija dovede do izliječenja. U koliko je citološki nalaz 6 tjedana nakon biopsije ponovno pozitivan, pametno je ukloniti čitavu transformacijsku zonu nekom od uobičajenih kirurških tehnika: ledom, ekscizijom električnom omčom, laserom ili nožem. Odluka o tome koju metodu izabrati najvažnija je u žena koje nisu radjale ili još namjeravaju radjati. U onih koje planiraju radjati, u kojih je citološka dijagnoza CIN III ili manja, a kolposkopski nalaz sa sigurnošću isključuje mogući invazivni rak potrebno je primijeniti poštedne kirurške metode: led ili eskciziju električnom omčom ili laserom (LEEP, LLETZ). Ekscizija električnom omčom ili laserom je metoda izbora jer se odstranjuje tanak sloj tkiva (nekoliko milimetara) kojeg je moguće patološkohistološki obraditi i dobiti konačnu dijagnozu. Liječenje ledom je takodjer poštedno, ali se odstranjeno tkivo ne može kvalitetno patološko-histološki pregledati. Nakon poštednih operacija vrat maternice ostaje praktički neoštećen i njegova je funkcija prilikom zanošenja (cervikalni faktor) i u trudnoći (intaktnost unutrašnjeg ušća, očuvana duljina) zadržana. U žena koje ne planiraju više radjati može se napraviti konizacija ( klinasta ekscizija vrata maternice kirurškim nožem prilikom koje se odstranjuje veći dio vrata maternice i može smanjiti njegova duljina i oštetiti unutrašnje ušće). Konizacija je obvezna u žena u kojih se sa sigurnošću ne može isključiti invazivni rak vrata maternice.
S obzirom da navedenim tehnikama ne uklanjamo virus, pametno je prilikom slijedećih kontrolnih pregleda ponoviti izolaciju virusa. Zadržavanje virusa upućuje na trajnu mogućnost ponovne pojave bolesti i zahtijeva dalji trajni pažljiv nadzor pacijentice.

Danas na tržištu postoji više vrsta tableta za OC koje su složene tako da sprečavaju krvarenja u tijeku uzimanja u djevojaka koje su tomu sklone ili sprečavaju prejaku atrofiju endometrija u djevojaka koje su tomu sklone, imaju veći ili manji učinak na zadržavanje vode u tijelu, promjenu apetita, raspoloženja itd…Dakle, premda to nije uvijek lako učiniti unaprijed, s vremenom će se naći “formula” koja pristaje gotovo svakoj djevojci….

Što je normalna menstruacija

Menstruacija je krvarenje izmaternice koje nastaje nakon naglog pada vrijednosti progesterone I estrogena a nakon involucije žutog tijela stvorenog ovulacijom.
Menstruacije se javljaju s učestalošću od 24-38 dana, izmedju ciklusa varijacija smije biti do 9 dana, trajanje do 8 dana. Menstruacijski ciklus računa se kao razmak izmedju prvih dana krvarenja. Menstruacije su normalne, ako su redovite I onda kada krvarenja traju kraće od 4 dana.
Kod nekih žena, najčešće radi preuranjenog propadanja žutog tijela, gotovo u svakom ciklusu, prije početka prave menstruacije, javlja se oskudno krvarenje u trajanju od dan, dva. To je predmenstruacijsko krvarenje. Obično je beznačajno.
U nekih se slično oskudno krvarenje javlja nakon završene menstruacije. Zove se postumenstruacijsko krvarenje. Obično je beznačajno.
Neke žene imaju oskudno krvarenje sredinom ciklusa, to je intermenstruacijsko ili ovulacijsko krvarenje. Takodjer je beznačajno, a pripisuje se blagom padu vrijednosti estrogena oko ovulacije.

Potrebam Vam je pregled jer je krvrenje trebalo prestati. Svako krvrenje iz maternice koje nije normalna menstruacija može biti znak ozbiljne bolesti koju treba isključiti. Tek tada smije se ići na zaustavljanje krvrenja nekim lijekom……

Perimenopuza-zašto je potreban nadzor I liječenje

Dijagnoza menopauze-posljednje menstruacije, postavlja se retrogradno, a nakon što žena nije 12 mjeseci imala menstruaciju, i za to nema nekih drugih razloga. Obično se javlja negdje oko 50.te godine života, no nije rijetkost da žene imaju redovite mjesečnice I nakon navršenih 55 godina života.U koliko menopauza nastupi prije navršenih 40 godina života govorimo o prijevremenoj menopauzi. Razdoblje od nekoliko godina prije I poslije menopause je perimenopuza. U to vrijeme postepeno popušta, gasi se funkcija jajnika. Čak I nekoliko godina prije menopauze žena može imati brojne tegobe: navale vrućine, promjene raspoloženja, poremetnje spavanja, probleme u seksualnoj funkciji, zaboravljivost, smetnje koncentracije, neredovita krvarenja iz maternice, promjene u funkciji drugih endokrinih žlijeza…Sve su to posljedice promjene u količini I medjuomjeru hormona koje luči jajnik,a koje mogu uzrokovati probleme koje žena osjeća. Osim što ove smetnje jako remete kvalitetu života, neki od njih, posebice promjene na kostima ili patološko zadebljanje sluznice maternice, mogu uzrokovati ozbiljne probleme, neposredno, ali I kasnije u životu. Premda sve žene imaju iste ili slične hormonalne promjene, odgovor ciljnih organa na njih je različit. U nekih 80% osjeća se neugoda, ali samo u oko 30% smetnje su toliko izražene da se žene obraćaju doktoru za pomoć. Medjutim, I onda kada nema posebno neugodnih subjektivnih tegoba, krhkost kostiju, povišen kardiovaskularni rizik I promjene sluznice maternice (posebice oblici hiperplazije koje danas smatramo prekancerozama) razlog su za ozbiljan nadzor svake žene u tom razdoblju života.

Povoljni učinci hormonske kontracepcije
Općenito, povoljne posljedice kontracepcijskog učinka su relativno dobro poznate, no, realno, na njih se u svakodnevnom poslu malo misli. Smanjenjem učestalosti neželjenih trudnoća i, stoga, namjernih pobačaja, smenjena je:
1. potreba za kirurškom sterilizacijom
2. smrtnost žena
3. učestalost upalne bolesti u zdjelici
4. potreba i trošak bolničkog liječenja zbog smanjenja učestalosti komplikacija nakon namjernog pobačaja, sterilizacija, zbog upala itd…
Posebno značajna korist proizlazi od izrazitog smanjenja učestalost ektopične trudnoće u žena koje uzimaju hormosku kontracepciju.

Nadalje, kombinirana kontracepcija, ali i kontracepcija injektabilnim gestagenima ili implanti, ublažava menstrualne probleme, posebice gubitak krvi i dismenoreju, smanjuje učestalost hipokromnih anemija, djeluje pozitivno u žena s endometriozom, i u tih se problema hormonska kontracepcija rabi kao dokazano djelotvoran lijek.