Preinvazivni rak.

Napredovanje preinvazivnog u invazivni rak dugotrajan je proces, pa je procjena da se to tijekom trudnoće dogadja u manje od 0,5% žena . Osim toga uvijek valja računati na mogućnost regresije bolesti koja se, ovisno o stupnju uznapredovalosti citoloških i kolposkopskih promjena, dogadja i u do 70% babinjača . Ako smo sigurni da je citološka promjena preinvazivna, konačno se liječenje odgadja do nakon završenog babinja.
Vaginalni porod možda pogoduje postporodnoj regresiji pretkliničkog raka vrata maternice .

Asimptomatska bakteriurija

Trudnice se često žale na simptome dizurije, nikturije, urgencije, same ili u kombinaciji, a sigurno je da ovi simptomi sami po sebi nisu dokaz uroinfekcije. Još češće uroinfekcija postoji, a kliničkih simptoma nema ili su potpuno atipični. Zbog učestalosti uroinfekciju valja tražiti. Nalaz sedimenta urina dvojbene je vrijednosti u trudnoći. Neophodna je stoga uvijek bakteriološka obrada urina. Zbog anatomskih razloga i dvojbi u vjerodostojnost bakteriološkog nalaza kulture urina, godinama je postojala dvojba kako definirati i kada dijagnosticirati uroinfekciju tijekom trudnoće. Držalo se da više od 100 000 bakterija u ml urina dobivenog kultivacijom srednjeg mlaza urina predstavlja znaćčan broj koji upućuje na asimptomatsku infekciju parenhima urotrakta. Bilo koja koncentracija bakterija dobivena suprapubičnom punkcijom smatrana je patolo{šom. Danas, nakon propisno uzetog uzorka, navode se dokazi o dijagnostičkoj vjerodostojnosti i ni`ih koncentracije, posebice u trudnica s nekom kroničnom, odnosno konkurentnom bolešću. Postoje dvojbe koju metodu probira upotrijebiti, kada je provoditi, je li potrebno ponavljati u negativnih trudnica, itd, no u svih trudnica s kroničnom preegzistentnom bolešću bubrega, hipertoni~črki i dijabetičarki urinokulturu valja učiniti {što je ranije moguće.
Najčešć uzročnik uroinfekcije svakako je E. coli, bakterija koja je rezistentna prema kiselosti rodnice, lako adherira na rodnički epitel, stvara tvari koje inhibiraju fagocitozu i dodatno samnjuju peristaltiku uretera. Od ostalih patogena tu su klepsiella, proteus, koagulaza negativni stafilokoki i pseudomonas.
Vjeruje se da izmedju 2-10% `ena ima povremenu asimptomatsku bakteriuriju, proporcija nije viša u trudnoći. Medjutim, tijekom trudnoće 40% takvih žena dobit će simptomatsku infekciju: cistitis ili pijelonefritis. Još je vž`nije da asimptomatska uroinfekcija može biti uzrokom zastoju u rastu djeteta, pobačaju ili prijevremenom porodu, anemiji majke.
Svaku dakle asimptomatsku uroinfekciju valja liječiti. Naravno, antibiotik se odabire prema antibiogramu, a liječenje sprovodi tijekom 14 dana. Na žalost, oko 30% liječenih imat će recidiv tijekom iste trudnoće, a oko 15-20% ponovnu bakteriuriju nakon dva ciklusa liječenja. Drži se da će do 60% “izlije~enih” tijekom trudno}e
imati ponovnu značajnu bakteriuriju nakon završene trudnoće i kasnije u životu. Asimptomatska bakteriurija tijekom trudnoće nije vezana uz značajne anatomske defekte urinarnog sustava, pa se ni u slučajevima relapsa ili recidiva ne preporučuju invazivne metode pretrage ni nakon, a posebice ne tijekom aktualne trudnoće.

U sasvim početnoj trudnoći vrijednosti HCG-a mogu biti toliko niske da ih test “ne uhvati”. Ponovite ga za 7 dana…..

Ako se ponovi ili smeta, možda treba promijeniti vrstu tableta…..Danas na tržištu postoji više vrsta tableta za OC koje su složene tako da sprečavaju krvarenja u tijeku uzimanja u djevojaka koje su tomu sklone ili sprečavaju prejaku atrofiju endometrija u djevojaka koje su tomu sklone, imaju veći ili manji učinak na zadržavanje vode u tijelu, promjenu apetita, raspoloženja itd…Dakle, premda to nije uvijek lako učiniti unaprijed, s vremenom će se naći “formula” koja pristaje gotovo svakoj djevojci….

Testovi probira raka vrata maternice

Uobičajen je Pap test. Kod tog testa štapićem ili špatulom uzimaju se stanice epitela vrata maternice koje se razmazuju na staklo, fiksiraju, boje i koje citolog analizira koristeći povećanje mikroskopom. U pravilu uzimaju se stanice iz tzv. zone transformacije; to je mjesto spoja cilindričnog epitela koji prekriva kanal vrata maternice i pločastog epitela koji prekriva vanjsku površinu vrata maternice. Transformacijska zona je mjesto gdje počinje maligna transformacija, postepena promjena zdravih stanica u zloćudne. Transformacijska zona najčešće je na vanjskoj površini vrata maternice i dostupna je pregledu, posebice je to tako u žena reprodukcijske dobi. U starijih žena transformacijska zona u pravilu je smještena u unutrašnjosti kanala vrata maternice i nije dostupna direktnom pregledu.

Pap test daje informaciju o izgledu stanica s površine vrata maternice, iz područja stražnjeg forniksa rodnice i iz kanala vrata maternice. On pokazuje jesu li stanice normalne, promijenjene ili displastične, ili zloćudne, ali ne daje informaciju o histološkoj gradji tkiva. Dijagnoza intraepitelijalne neoplazije vrata maternice ili invazivnog raka zahtijeva patološkohistološki pregled uzorka tkiva koje se dobiva biopsijom sa sumnjivog mjesta. Postoji korelacija izmedju citološkog i histološkog nalaza, no ona ja samo u oko 50% uzoraka potpuna. To znači da se iza svakog pozitivnog citološkog nalaza može skrivati patološkohistološki blaži, ali i ili teži oblik lezije. Ovo znači da je Pap test test probira, a patološko-histološka obrada tkiva dijagnostički test za otkrivanje displazije ili raka vrata maternice.

Pap test je djelotvoran, premda su pogreške moguće u koliko se stanice uzimaju nepravilno s vrata maternice ili se uzorak nepravilno prenosti na staklo, nepravilno fiksira ili boji, ako citolog nije dovoljno precizan ili nalaz ne interpretira pravilno. Medjutim, uvodjenjen Pa testa pojavnost invazivnog raka vrata maternice višestruko je smanjena. U više od polovine žena koje razvijaju invazivni rak vrata maternice nikada nije obavljen test probira ili je on obavljen više od 5 godina prije postavljanja dijagnoze. Probir kompletne populacije odraslih žena smanjuje rizik za razvitak invazivnog raka vrata maternice za više od 90%.