KADA MORAM GINEKOLOGU?

Nisam trudna i primjećujem :

-promjene na stidnici, svrbež, otvrdnuće ili ozljedu koja krvari

-nagli porast obujma trbuha I nejasna bol u trbuhu

-promjena iscjetka iz rodnice, primjese krvi izmedju menstruacija, krv nakon odnosa

-čvor u dojci, iscjedak iz dojke, promjena areole ili otvorena rana na dojci

U peri i poslijemenopauzi:

• Ponovna pojava krvarenja iz rodnice, sukrvica, posve nepravilna krvarenja

Promjena iscjetka iz rodnice, neugodan miris iscjetka

Dugotrajni učinci nošenja intrauterinog uloška

Upalna bolest u zdjelici uzrokuje neplodnost i povezana je s opasnošću ektopične trudnoće. Povezanost nošenja intrauterinog uloška i upalne bolesti u zdjelici   postoji, pa je zanimljivo istražiti postoji li kakva je opasnost za nastanak neplodnosti ili ektopične trudnoće u žena koje su nosile uložak. Zanimljivo je kako je pronadjena povezanost izmedju ektopične trudnoće i intrauterinog uloška koji je odstranjen. Premda su rezultati raznoliki, rizik ektopične trudnoće povišen je za 40% do 60% u žena koje su ranije nosile uložak, u suporedbi s rano izabranim poredbenim skupinama žena. Najzanimljivije je to kako mikroskopske mikroadhezije kao posljedica upale jajovoda u žena s ektopičnom trudnoćom koje su ranije nosile uložak nisu ništa češće od mikroskopskih mikroadhezija uz ektopičnu trudnoću u žena koje ni su nosile uložak. Jednako tako, 96% žena koje odstrane uložak da bi zanijele to i uspiju u prvoj godini, jednako ženama koje nisu imale uložak, koje su ranije koristile neku drugu vrstu kontracepcije ili je nisu koristile uopće. Najnovije studije otklanajaju posebni rizik neplodnosti u žena koje su nosile uložak, i rizik za neplodnost, odnosno ektopičnu trudnoću ponovno pripisuju jedino dolasku u dodir sa uzročnicima spolno prenosivih bolesti . Kada se, medjutim, usporede pacijentice s tubarnom neplodnošću i one koje su fertilne, najčešće se ipak može dokazati veća učestalost neplodnosti u onih koje su nosile jedan ili više, istih ili različitih vrsta inertnih ili mediciniranih intrauterinih uložaka . Ostaje upitno je li i ovaj podatak posljedica općeg nedostatka «case-control» studija i nepostojanja valjanih i dovoljno dugotrajnih kohortnih analiza što homogenije populacije žena s istovrsnim tipom uloška. Zapravo, vjerojatno je sav bespotrebni strah glede intrauterine kontracepcije upravo posljedica neadekvatno provedenih istraživanja o komplikacijama koje joj se pripisuju. Najnovija, kvalitetno provedena studija analize uzroka infertiliteta u žena koje su nosile bakrom medicinirane uloške negira bilo kakvu vezu uloška i kasnije neplodnosti i ponovno potvrdjuje kako su oba «zla» vezana uz uložak: upalna bolest u zdjelici i neplodnost prvenstveno uzrokovane dodirom s uzročnicima spolno prenosivih bolesti.

Teško je bilo što reći bez pregleda; Vaša doktorica Vas poznaje, trebali biste joj vjerovati!!!

Vjerojatno se radi o predmenstruacijskom krvarenje koje je obično posljedica slabe funkcije žutog tijela. Uz normalnu higijenu (dovoljno je jednom dnevno tuširanje), ne bi smjelo biti neugodnog mirisa!

Sekundarna amenoreja

Nakon što su ciklusi manje-više redoviti neko vrijeme, menstruacija može izostati. Tada govorimo o sekundarnoj amenoreji. U koliko su raniji ciklusi bili posve redoviti, sekundarna amenoreja postoji kada menstruacija izostane 3 I više mjeseci. Ako su raniji ciklusi bili neredoviti, sekundarna amenoreja postoji kad mjesečnica izostane 6 ili više mjeseci.

Naravno da je trudnoća najčešći razlog za sekundarnu amenoreju I valja je isključiti u svake pacijentice u koje menstruacija izostane. 

Najčešći razlozi za nastanak sekundarne amenoreje su poremetnje na razini hipotalamusa (oko 50%), najčešće se radi o disfunkciji, puno rjedje o ozbiljnijoj bolesti te regije mozga. Na drugom mjestu su policistični jajnici (20%), ili neki drugi poremećaj u funciji jajnika, potom poremetnje na razini hipofize (npr. mali tumori, mikroadenomi). Puno rjedje sekundarna amenoreja nastaje zbog nekog poremećaja  na razini maternice (najčešće adhezija). Rijetko je sekundarna amenoreja posljedica bolesti nekog drugog organa, npr. bolesti nadbubrežne žlijezde ili štitnjače, ili neke teške sistemske bolesti.

Funkcionalna hipotalamička amenoreja nastaje zbog poremetnji u stvaranju hormona hipotalamusa  (GNRH) koji nadzire lučenje hormona hipofize koji inače direktno kontroliraju proces ovulacije u jajniku. Kada nema hormona hipotalamusa, kada su njegove vrijednosti vrlo niske ili pulzacije nepravilne, lučenje gonadotropina hipofize se remeti, a najvažnije je da se remeti normalno povećanje sekrecije LH hormona u vrijeme ovulacije, pa ovulacije prestaju. Ako ovo stanje traje dugo jako se smanjuje lučenje estrogena iz jajnika. Najopasnija posljedica manjka estrogena je krhkost kostiju I posljedični lomovi kosti, urogenitalna atrofija s dispareunijom, propadanje kože itd….

Funkcionalna hipotalamička amenoreja najčešće se susreće u djevojaka I žena koje naglo omršave (obično se gubi 10% od idealne tjelesne težine), izlažu se ozbiljnim fizičkim naporima (sportašice, balerine…) ili postoji selektivna redukcija unosa masti I uopće jako smanjenje količine masti u tijelu. Može nastupiti I u uvjetima jake emocionalne neravnoteže I stresa. Sklonost nastanku amenoreje u odredjenim uvjetima genetski je uvjetovana. Uz datu genetsku predispoziciju, amenoreja će nastupiti, dok u djevojaka neporemećenog genoma, isti uvjeti neće uzrokovati amenoreju. Obično  s prestankom razloga koji ju je uzrokovao, amenoreja prestaje, ali ne uvijek. Katkad je npr. potreban puno veći dobitak na težini da bi se ciklus regulirao, a katkad uz to moraju biti zadovoljeni I neki drugi uvjeti: npr. smanjenje vrijednosti nekih hormona u tijelu itd….

Drugi po učestalosti razlog za nastanak sekundarne amenoreje su policistični jajnici (sindrom PCOS). Premda je u žena s ovom poremetnjom češća oligomenoreja (rijetke menstruacije), u nekih od njih menstruacije potpuno prestaju. Sindrom policističnih jajnika nije jednostavna bolest jajnika, to je zapravo složeni poremećaj s promjenama funkcije mnogih sustava. U osnovi najčešće postoji povećano lučenje androgena (najčešće testosterona), žene su vrlo često preuhranjene ili jasno pretile, imaju trajno povećane količine estrogena zbog kojih se javlja hiperplazija endometrija, često uz to postoji rezistencija na inzulin ili šećerna bolest. Za razliku od žena s hipotalamičkom amenorejom, u ove skupine žena sa sekundarnom amenorejom nema opasnosti od lomova kostiju, ali postoji ozbiljna opasnost od nastanka tzv.metaboličkog sindroma I brojnih rizika koji ga prati: visoki krvni tlak, povišena razina masti u krvi, koronarna bolest itd…

Hormonska kontracepcija-povoljni učinci

U sprečavanju trudnoće koriste se peroralni pripravci estrogena i gestagena, kombinirani pripravci oba hormona ili sami gestageni u obliku intramuskularnih injekcija i implantati gestagena. Najčašći pripravci su brojne monofazične ili trifazičke kombinacije s 20ucg etinilestradiola (niskodozažni), 35 ucg etinilestradiola (srednje dozažni) i 50 ucg etinilestradiola (visokodozažni) s raznim gestagenima: derivatima testosterona ili medroksiprogesterona (starije generacije), levonorgestrelom (srednje generacije) ili s desogestrelom, gestodenom ili norgestimatom (gestagenima treće generacije). Danas se rabe već i gestageni četvrte generacije. Kombinirani pripravci nalaze se nadalje i u jednomjesečnim injekcijama  sačinjenim od 25mg medroksiprogesteronacetata (MPA) i 5mg estradiol cipionata (E2C). Injekcije s 150 mg MPA djelotvorne sprečavaju zanošenje prosječno 3 mjeseca. Implanti koji se rabe u novije vrijeme sadrže samo gestagene: levonorgestrel, a djelotvorni su prosječno 5 godina, etonorgestrel , pripravak djelotvoran 3 godine ili nomegestrol , djelotvoran 12 mjeseci. Hormonski kontraceptivi, posebice pripravci za peroralnu primjenu, vjerojatno su najtemeljitije istraženi lijekovi, pa ipak, pravi učinak pojedinih formula još je daleko od detaljnog poznavanja. Sigurno je kako je korist koju mogu polučiti veća no moguće komplikacije, ali precizno je poznavanje učinka svakog pojedinog pripravka neophodno kako bi se izbjegle moguće nepovoljne posljedice.

Zapanjujuće je da nakon desetljeća korištenja hormonske kontracepcije većina žena ne prepoznaje nekontracepcijsku korist kombiniranih kontracepcijskih pripravaka, a velik broj ih se neopravdano boji uzimanja ovih sredstava. Istraživanje  sa Sveučilišta Yale iz 1991. pokazalo je da osim spoznaje o smanjenju učestalosti bolnih menstruacija tijekom uzimanja preparata i izostanka neželjenih zanošenja, većina ispitanica nije ni pomišljala na potencijalne koristi koju medikacija može pružiti. Što više, više no trećina ispitanica iz jedne novije studije iskazala je ozbiljnu zabrinutost za svoje zdravlje strahujući neopravdano od «pilulom» uzrokovanog raka vrata maternice ili dojke. Neovisno o obrazovanju, čak 42% ispitanica iz  istraživanja provedenog 1994. godine vjeruje kako je jedina korist hormonske kontracepcije sprečavanje trudnoće, 30% strahuje od karcinoma uzrokovanog «pilulom», a samo 6% je čulo kako ovi pripravci mogu zaštititi od nekih vrsta zloćudnih oboljenja. Nakon završetka brojnih dugotrajnih studija koje su, pored analize kontracepcijske djelotvornosti, imale za cilj istražiti učinak kontracepcijskih pripravaka na zdravlje žena, naša je nedvojbena zadaća pokazati kako su ovi strahovi većinom neopravdani, a kontracepcija kombiniranim pripravcima steroida sigurno smanjuje učestalost brojnih teških bolesti, posebice karcinoma genitalnog sustava. Što više, povoljan učinak, posebice pripravaka s višom sadržinom estrogena (najčešće 35 ucg ili višom), na pojedine bolesti danas je siguran.

Povoljni učinci hormonske kontracepcije

Općenito, povoljne posljedice kontracepcijskog učinka su relativno dobro poznate, no, realno, na njih se u svakodnevnom poslu malo misli. Smanjenjem učestalosti neželjenih trudnoća i, stoga, namjernih pobačaja, smenjena je:

1. potreba za kirurškom sterilizacijom
2. smrtnost žena
3. učestalost upalne bolesti u zdjelici
4. potreba i trošak bolničkog liječenja zbog smanjenja učestalosti komplikacija nakon namjernog pobačaja, sterilizacija, zbog upala itd…

Posebno značajna korist proizlazi od izrazitog smanjenja učestalost ektopične trudnoće u žena koje uzimaju hormosku kontracepciju.