Sekundarna amenoreja

Nakon što su ciklusi manje-više redoviti neko vrijeme, menstruacija može izostati. Tada govorimo o sekundarnoj amenoreji. U koliko su raniji ciklusi bili posve redoviti, sekundarna amenoreja postoji kada menstruacija izostane 3 I više mjeseci. Ako su raniji ciklusi bili neredoviti, sekundarna amenoreja postoji kad mjesečnica izostane 6 ili više mjeseci.

Naravno da je trudnoća najčešći razlog za sekundarnu amenoreju I valja je isključiti u svake pacijentice u koje menstruacija izostane. 

Najčešći razlozi za nastanak sekundarne amenoreje su poremetnje na razini hipotalamusa (oko 50%), najčešće se radi o disfunkciji, puno rjedje o ozbiljnijoj bolesti te regije mozga. Na drugom mjestu su policistični jajnici (20%), ili neki drugi poremećaj u funciji jajnika, potom poremetnje na razini hipofize (npr. mali tumori, mikroadenomi). Puno rjedje sekundarna amenoreja nastaje zbog nekog poremećaja  na razini maternice (najčešće adhezija). Rijetko je sekundarna amenoreja posljedica bolesti nekog drugog organa, npr. bolesti nadbubrežne žlijezde ili štitnjače, ili neke teške sistemske bolesti.

Funkcionalna hipotalamička amenoreja nastaje zbog poremetnji u stvaranju hormona hipotalamusa  (GNRH) koji nadzire lučenje hormona hipofize koji inače direktno kontroliraju proces ovulacije u jajniku. Kada nema hormona hipotalamusa, kada su njegove vrijednosti vrlo niske ili pulzacije nepravilne, lučenje gonadotropina hipofize se remeti, a najvažnije je da se remeti normalno povećanje sekrecije LH hormona u vrijeme ovulacije, pa ovulacije prestaju. Ako ovo stanje traje dugo jako se smanjuje lučenje estrogena iz jajnika. Najopasnija posljedica manjka estrogena je krhkost kostiju I posljedični lomovi kosti, urogenitalna atrofija s dispareunijom, propadanje kože itd….

Funkcionalna hipotalamička amenoreja najčešće se susreće u djevojaka I žena koje naglo omršave (obično se gubi 10% od idealne tjelesne težine), izlažu se ozbiljnim fizičkim naporima (sportašice, balerine…) ili postoji selektivna redukcija unosa masti I uopće jako smanjenje količine masti u tijelu. Može nastupiti I u uvjetima jake emocionalne neravnoteže I stresa. Sklonost nastanku amenoreje u odredjenim uvjetima genetski je uvjetovana. Uz datu genetsku predispoziciju, amenoreja će nastupiti, dok u djevojaka neporemećenog genoma, isti uvjeti neće uzrokovati amenoreju. Obično  s prestankom razloga koji ju je uzrokovao, amenoreja prestaje, ali ne uvijek. Katkad je npr. potreban puno veći dobitak na težini da bi se ciklus regulirao, a katkad uz to moraju biti zadovoljeni I neki drugi uvjeti: npr. smanjenje vrijednosti nekih hormona u tijelu itd….

Drugi po učestalosti razlog za nastanak sekundarne amenoreje su policistični jajnici (sindrom PCOS). Premda je u žena s ovom poremetnjom češća oligomenoreja (rijetke menstruacije), u nekih od njih menstruacije potpuno prestaju. Sindrom policističnih jajnika nije jednostavna bolest jajnika, to je zapravo složeni poremećaj s promjenama funkcije mnogih sustava. U osnovi najčešće postoji povećano lučenje androgena (najčešće testosterona), žene su vrlo često preuhranjene ili jasno pretile, imaju trajno povećane količine estrogena zbog kojih se javlja hiperplazija endometrija, često uz to postoji rezistencija na inzulin ili šećerna bolest. Za razliku od žena s hipotalamičkom amenorejom, u ove skupine žena sa sekundarnom amenorejom nema opasnosti od lomova kostiju, ali postoji ozbiljna opasnost od nastanka tzv.metaboličkog sindroma I brojnih rizika koji ga prati: visoki krvni tlak, povišena razina masti u krvi, koronarna bolest itd…

Napravite taj nalaz i javite se doktoru…..I to odmah jer bi se moglo raditi o ektopičnoj trudnoći, a tada je potrebno biti stručan i raditi brzo jer je to opasna situacija….Ali, nemojte paničariti, sve to se lako rješava! VP!

IZVANMATERNIČNA TRUDNOĆA

Izvanmaternična trudnoća nastaje kada se oplođeno jajašce implantira izvan materišta.

U 98% slučajeva oplođeno se jajašce implantira u jajovodu pa kada se govori o izvanmaterničnoj trudnoći praktički se misli na tubarnu trudnoću.  U jajovodu se zametak najčešće smjesti u ampuli (60%), potom u istmičnom dijelu ( 25%), potom u abdominalnom ušću i fimbrijama (13%) i rijetko u intersticijskom dijelu tube (2%).

Osim u tubi jajašce se može implantirati u ovariju (0.8%), trbušnoj šupljini, u atretičnom robu maternice i u cerviksu uterusa.

UČESTALOST: U našim krajevima na 100 do 200 intrauterinih trudnoća pojavljuje se jedna izvanmaterična trudnoća. Poslijednjih dvadesetak godina svugdje u svijetu povećana je učestalost izvanmaternične trudnoće, a to se pripisuje učestalijim upalama genitalnih organa u žena. Izvanmaternična trudnoća može nastati u bilo kojem dijelu generativne dobi žene, ali je ipak najčešća između 31 i 40 godine života.

 U razvijenim zemljama izvanmaternična trudnoća drugi je po redu uzrok majčinom mortaliteu.

ETIOLOGIJA: Svaka trudnoća započinje izvan maternice, jer se jajašce oplodi u ampularnom dijelu jajovoda.  Jajašce se implantira tek kada se odbaci zona pelucida, a to se normalno zbiva tek kada jajašce dođe u materište. Ukoliko je oplođeno jajašce zaustavljeno ili je usporen njegov transport kroz jajovod, onda se ono kada se otopi zona pelucida implantira na mjestu na kojem se nalazi. Dakle svi uzroci koji dovode do poremećenog transporta oplođenog jajašca kroz jajovod  mogu biti uzroci izvanmaternićne trudnoće. Funkciju jajovoda najčešće poremeti upala koja dovodi do oštećenja muskulature i cilijarnog epitela jajovoda. Upala najčešće nastaje ascedentnim putem, a u mladih žena danas je često uzrokovana Chlamydiom trachomatis. Upala jajovoda ekstragenitalnog porijekla  najčešće nastaje kod apendicitsa, pa je zato izvanmaternična trudnoća češća u desnom jajovodu. Upala obično zahvati oba jajovoda, zbog toga je u žene koja je jednom zanijela izvanmaternice oko 40 puta veća mogućnost da opet zanese izvan maternice, nego u žene koja nikada nije imala izvanmaterničnu trudnoću. Antibitici su također povečali učestalost izvanmaternične trudnoće jer se ranim liječenjem salpingitisa spriječi potpuna okluzija jajovoda i neplodnost, ali jajovod ostaje oštećen i djelimice prohodan pa je povečan rizik od tubarne trudnoće.

Rijeđi uzroci izvanmaternične trudnoće su tumor maternice ili jajnika koji dislociraju tubu ili anomalije razvoja jajovoda kao npr. divertikuli. U jednom dijelu bolesnica ne nađe se nikakvih makro niti mikroskopskih promjena na jajovodima pa se ne zna uzrok izvanmaternične trudnoće. Od izvanmaternične trudnoće su ugrožene žene koje su već imale ektopičnu trudnoću, koje su preboljele upalu zdjeličnih organa, koje su predhdono imale upalu u zdjelici, koje su neplodne i koje imaju maternični uložak. Intrauterini uložak štiti od trudnoće u maternici, ali ne štiti od one izvan maternice, pa ako žena zanese, a ima maternični uložak tada na 20 do 30 intrauterinih trudnoća dolazi jedna izvanmaternična.

ISHOD TUBARNE TRDNOĆE: Tubarna trudnoća obično završava između 6 i 12 tjedna amenoreje kao tubarni abortus ili ruptura tube. Kakav će biti ishod tubarne trudnoće ovisi o tome u kojem se dijelu jajovoda smjestilo oplođeno jajašce. Ako se jajašce smjesti u ampularnom dijelu jajovoda završava tubarnim pobačajem, a ako se smjestilo u istmičnom dijelu jajovoda završava rupturom tube.

Tubarni abortus je izbacivanje zametka kroz abdominalno ušće jajovoda u peritonealnu šupljinu. To je gotovo u pravilu završetak trudnoće ukoliko se jajašce smjestilo u ampulanom dijelu jajovoda. Kada jajašce ispuni i rastegne jajovod počinje krvarenje na mjestu implantacije. Ta krv djelimice odvoji jajašce od stijeke tube.  Krv i jajašce ispunjavaju prekomjerno rastegnuti jajovod pa je to praćeno bolovima. Kako se krv kroz abdominalno ušće jajovoda cijedi u trbušnu šupljinu česte su omaglice zbog nadražaja peritoneuma. Jajašce se obično ne odvoji odmah od tube nego se to zbiva postepeno , u etapama. Pri svakom odljuštenju ponavlja se krvarenje.

Ruptura tube ima puno dramatičniji tijek od tubarnog abortusa. Nastaje kada se jajašce smjesti u istmičnom dijelu jajovoda koji se zbog uskog lumena ne može rastegnuti kao ampularni dio. Trofoblast jajašca tu lako prodire kroz stijenku jajovoda i tom prilikom ošteti jednu ili više krvnih žila pa nastaje obilno krvarenje. Ruptura tube obično nastaje spontano nakon 6-8 tjedana amenoreje, ali ju može ubrzati trauma, snošaj ili pregrub ginekološki pregled. Kod sumnje na izvanmaterničnu trudnoću ginekološki pregled mora biti pažljiv da ne bi došlo do rupture tube. Kod rupture tube krvarenje je toliko obilno da žena brzo umire ukoliko se kiruški intervenira. Zbog toga izvanmaternična trudnoća spada u urgentna stanja u medicini.

Ništa, trebalo bi sve b iti u redu, ovak razmak se tolerira…..VP!

Ako ne uspijevate zanijeti najbolje je što prije obaviti pregled i  obradu neplodnosti. Neke je poremetnje lako liječiti, neke baš i ne i  katkad je potrebno dosta vremena….VP!