Ekosistem rodnice

Domaćin posjeduje mehanizme kojima prepoznaje mikrobe svoje flore, a uljeza uništava, ali nije poznato koji su mehanizmi koji dopuštaju bakterijsku kolonizaciju samo nekim sojevima oportunista. Imunosni sustav domaćina tolerira bakterije jer ih je susreo vrlo rano tijekom embrionalnog života, na njih se «navikao» zbog kronične ekspozicije,one se možda umnažaju brže no što ih imunosni sustav može razoriti ili ih tijelo podnosi je su korisni domaćinu, slično djelovanju bakterija koje nastanjuju probavni sustav i stvaraju vitamin K. Prisutnost normalne flore onemogućuje kolonizaciju, prianjanje, proliferaciju i oštećenje opasnim i virulentnim mikroorganozmima. Organizmi normalne flore natječu se s virulentnim bakterijama za hranu, mjesta prianjanja, možda stvaraju antibakterijske suspstance, citolitičke nusprodukte metabolizma ili bakteriocine koji uništavaju mikrobe stranih sojeva. Poznato je kako je sadržaj i sastav organskih kiselina u izlučevinama rodnice različit uz prisutnost različitih bakterijskih sojeva, a mijenja se nakon liječenja.

Mikrookoliš rodnice djeluje kao dio bakterijskog ekosustava. Mikroorganizmi koji nastavaju rodnicu hrane se eksudatom ili tvarima koje nastaju tijekom metabolizma vaginalnog epitela. Mikrookoliš rodnice upravlja tipom mikroba koji će nastavati rodnicu. S obzirom na promjenljivost epitela tijekom ciklusa, mikrookoliš se stalno mijenja, pa je i flora u različitim fazama ciklusa različita. Flora novorodjenčadi obiluje latobacilima, koji se umnažaju zahvaljujući visokim vrijednostima majčinih estrogena. Nakon 30 dana života laktobacili nestaju, da bi se ponovno pojavili u vrijeme menarhe. Tijekom trudnoće, zbog obilja estogena ponovno se umnaža flora rodnice, ali se smanjuje broj sojeva, prevladavaju latobacili i, kasnije tijekom  trudnoće, gljivice. Tijekom menstruacije, pH rodnice raste, povećava se ponuda hranjivih tvari, mijenja se flora rodnice, javljaju se streptokoki i stafilokoki, neki anaerobi. Neki oportunistički stafilokoki nastavaju rodnice nekih žena i normalno ne uzrokuju tegobe. Medjutim,  stvarajući toksin toksičkog šoka (toxic shock syndrome toxin-1), mogu uzrokovati teške infekcije poslijeoperacijskih rana i toksički šok nakon menstruacije.

Najstarije saznanje o korištenju hranjivih tvari iz raspadnutog epitela rodnice je korištenje glikogena iz vaginalnog epitela za rast laktobacila. Kasnije, modernije  bakteriološke studije pokazale su da laktobacili nisu jedini pripadnici normalne mikroflore rodnice. Bakterije koje razaraju glikogen mogu stvarati tvari potrebne u metabolizmu neglikogenolitičkih bakterija, to je simbioza, «cross feeding» kojom različite bakterije pomažu jedne drugoj preživjeti u mikrookolišu rodnice. Cross feeding je dokazan ne samo korištenjem glikogena, već i nekih aminokiselina, a u nekih sojeva anaeroba npr. neke tvari koje metaboliziraju sojevi bacteroides postaju hrana propionibakterijama. Mijenjenje osobina ekosustava mijenja aktivnost normalne mikroflore; mijenja se medjuomjer bakterijskih sojeva, broj pripadnika soja, nastanjuju se drugi sojevi, neki nestaju . Npr. male različitosti ekosustava rodnica i endocerviks uzrok su malim različitostima normalne mikroflore oba dijela genitala. Rodnica i endocerviks imaju različiti pH, u rodnici nema žlijezda, epiteli su različiti, sve to uzrokuje sitne razlike karakteristika tvari koje se pojavljuju u dodiru s mikroorganizmima. Moderna mikrobiologija pokazuje kako niski normalni vaginalni pH ima vrlo važne konzekvence po vaginalnu floru; ne samo da onemogućuje razmnožavanje nekih bakterijskih sojeva, već djeluje na topivost mikronutrijenata ili djelotvornost enzima koje koriste neki sojevi bakterija. Niski pH rodnice nije posljedica samo glikogenolize laktobacilima. Rodnica djevojčica kisela je i prije bakterijske kolonizacije. Nadalje, pH rodnice ne ovisi samo o glikegenolizi; neke bakterije koje metaboliziraju proteine stvaraju bazične produkte, aminokiseline se metaboliziraju u uvjetima niskih parcijalnih tlakova kisika do organskih kiselina ili amonijaka. Rodnica je sredina niskog parcijalnog tlaka kisika, anaerobni mikrookoliš. To znači da dio normalne mikroflore koristi fermentaciju, a ne oksidativni metabolizam. Osobitost  mikrookoliša rodnice je arhitektonika i osobitosti površine, glikokaliks koji omogućuje prianjanje samo odredjenim mikrobima. Neki povrišinski receptori mogu biti jednaki ili vrlo slični za pripadnike normalne flore, ali i za patogene .

Tumori jajnika

Najveći broj žena s tumorom jajnika nemaju simptoma. Tvorba se obično otkrije tijekom rutinskog fizikalnog pregleda, tijekom ultrazvučnog pregleda ili u vrijeme druge pretrage trbuha. One žene koje pak imaju tegobe najčešće se žale na akutnu ili kroničnu bol u trbuhu ili druge probleme poput rastućeg abdominalnog obujma ili ascites.

Tumori manji od 5 centimetara vidljivi ultrazvukom, ispunjene prozirnom tekućinom i bez odebljanja stijenke , papila ili solidnih dijelova unutar tvorbe, najvjerojatnije su funkcionalne luteinske ciste ili druge ciste koje se vremenom ne mijenjaju ili koje običnopuknu i nestaju . U vrijeme dok postoje, luče estrogene i česti ih prati izostanak menstruacije.  Vrijednosti biljega kojsi se najčešće radi su niske ili granične.

Tvorbe adneksa veće od 5 centimetara, bilateralne, rastuće ili one koje ne nestaju, one koje se ultrazvukom projiciraju kao papilarne tvorbe sa solidnim, multicističnim ili septiranim odjeljcima zahtijevaju pomno praćenje i daljnje pretrage. Maligne tvorbe obično prate i povišenje vrijednosti tumorskih biljega. Svaku sumnjivu tvorbu na jajniku valja patološkohistološki obraditi. Oko 80 % tvorbi koje su se ultrazvukom doimale dobroćudnima bile su dobroćudne i nakon patološkohistološke obrade. Ultrazvuk je, međutim, manje točan u dijagnosticiranju zloćudnih promjena. Od 14 od 131 promjene koje su ultrazvučno okarakterizirane kao vjerojatno zloćudne, samo je jedna od njih (7%) bio zaista rak jajnika. MRI je usporediva s ultrazvukom u ocijenjivanju prirode adneksalnih tumora i korisna je u daljnjoj identifikaciji tvorbi koje se ultrazvukom ne mogu lako svrstati u jasno dobroćudne ili sumljive. Može se koristiti i CT. Konačna dijagnoza postavlja se ipak uvijek patološkohistološkom pretragom, pa je stoga najpametnije operirati svaku ženu u koje se nekom od metoda slikovne dijagnostike posumnja na zloćudni tumor jajnika.

Bez djelotvorne kontracepcije, nema načina biti siguran od začeća. Što znači “paziti”????

KADA MORAM GINEKOLOGU?

Nisam trudna i primjećujem :

-promjene na stidnici, svrbež, otvrdnuće ili ozljedu koja krvari

-nagli porast obujma trbuha I nejasna bol u trbuhu

-promjena iscjetka iz rodnice, primjese krvi izmedju menstruacija, krv nakon odnosa

-čvor u dojci, iscjedak iz dojke, promjena areole ili otvorena rana na dojci

U peri i poslijemenopauzi:

• Ponovna pojava krvarenja iz rodnice, sukrvica, posve nepravilna krvarenja
• Promjena iscjetka iz rodnice, neugodan miris iscjetka

Drage moje, osim uz korištenje oralne kontracepcije ili uz IUD, dakle, bez zaštite UVIJEK MOŽETE ZANIJETI. Računjanje plodnih dana nesigurno je i vodila sam brojne trudnoće koje su nastupile nakon odnosa u „sigurne „ dane. Osim toga, uz opise tipa : radili smo to i to, tada i tada, ovako i onako, morala bih biti vidovnjak pa pogoditi jeste li trudna ili ne. Zato je najbolje uozbiljiti se i shvatiti da vam je najednostavnije i najmanje „bolno“ obaviti pregled i započeti sigurnu kontracepciju. Tako sigurno neće biti problema koji Vas muče, vjerojatno svaki ili svaki drugi mjesec….

Ovo je bio odnos negdje 7. dan ciklusa, spermiji žive do 8 dana,ovulacija u ciklusa od 28 dan je 14.dan ciklusa-…..

STERILNOST ( neplodnost) je pojava kad bračni par  ne uspije postići trudnoću tijekom dvije godine urednog spolnog života bez kontracepcije.

Sterilnost (neplodnost) je BOLEST. S obzirom da je osnovno ljudsko pravo i pravo na zdravlje,  tako prema definiciji neplodnosti kao bolesti zakon omogućava takvim parovima da se postupak umjetne prokreacije financira iz zdravstvenog fonda.

INFERTILNOST je nemogućnost radjanja žive i za život sposobne djece          ( spontrani pobačaji, mrtvorodjena djeca, mrtva djeca post partum).

STERILITET može biti:

1. PRIMARNI – ako žena nikad nije zanijela

                                               2.SEKUNDARNI  – ako žena ne može zanijeti nakon prethodnih trudnoća, bez obzira na njihov ishod.

12% bračnih parova NEPLODNO bez svoje želje.

Može se govoriti o MUŠKOJ  STERILNOSTI  I  ŽENSKOJ STERILNOSTI.

Muškarci su uzrokom neplodnosti para u oko 3o% slučajeva, takodjer i žene, dok su  ostali kombinirani. Upravo se zbog toga  se problem neplodnosti promatra kao problem PARA U CJELINI.

ETIOLOŠKI se bračna neplodnost može podijeliti na skupine:

1. manja vrijednost sperme ( oplodna sposobnost muškarca u prvom redu ovisi o broju i kvaliteti spermija u jednom ejakulatu )

                                                           – volumen ejakulata minimalno l ml, fiziološki    2,5-3 ml

                                                           – normospermia (minimalno 20000000/ml ejakulata, minimalno 60% pokretnih, odnosno 4o% u grupi a. i b.)

                                                           – oligospermia ( broj spermija manji od 2ooooooo/ml ejakulata uz 60% pokretnih) – blaža i teža

                                                           – azoospermia ( potpuni nedostatak spermija)

                                                           – asthenospermia ( smanjena pokretljivost bez obzira na broj spermija)

                                               – necrospermia (potpuna nepokretnost sp.                                                     – teratospermia (povećan broj abnormalnih oblika spermija)  #Uglavnom prisutne kombinacije npr “oligoasthenospermia”

                        * uzroci smanjene oplodne sposobnosti muškarca mogu biti:

            – nasljedni kromosomski poremećaji (Klinefelterov sy.)

            – infekcije (orhitis kao kompl. epidem. parotitisa)

            – metabolički poremećaji (dijabetes)

            – neurološki popremećaji (paraplegija,…)

            – vaskularni poremećaji (varicocoela,…)

            – faktori okoline(hipertermija,ionizirajuće zračenje…)

            – zapreke u izlučivanju sperme (stenoze, tumori, upale,…)

            – hormonski poremećaji(hipot.-hipof. por.,…)

2. 2. izostanak ovulacije
3. zapreke u prodiranju spermija k jajašcu (konglutinacija cerviksa, opstrukcija tuba)
4. smetnje u nidaciji oplodjenog jajašca

                        * najčešći uzroci ženskog steriliteta su

            – infekcije koje dovode do oštećenja i neprohodnosti jajovoda

            – ovarijski ili hormonalni poremećaji

            – endometrioza

            – idiopatski sterilitet

            – imunološka nepodnošljivost