Normalan rast djeteta posljedica je ekspresije genetskog potencijala za rast naslijedjenog od roditelja modificiranog dostupnosšću potpore za rast, tj. kisika, glukoze i ostalih esencijalnih tvari. Genetski potencijal upravlja ne samo dobivanjem na težini, već i rastom u duljinu, proporcijama tijela i dozrijevanjem. Rast jednike i konačnu dimenziju tijela najvećim dijelom odredjuju genetska poruka naslijedjena od majke i genom fetusa. Utjecaj isključivo očevog genoma, bar u ljudi, u ovom je smislu zanemariv. Zanimljivo je da je utjecaj fetalnih hormona štitnjače, kortikosteroida ili spolnih hormona na fetalni rast vrlo mali. Utjecaj na rast, premda indirektan, pripisuje se inzulinu i inzulinu sličnim činiteljima rasta, možda humanom placentarnom laktogenu. Definirati intrauterini zastoj rasta vrlo je teško jer apsolutni potencijal za rast jednike nije moguće ustanoviti. Do uvodjenja ultrazvuka u rutinski klinički rad porodničarima je procjena rasta djeteta u pojedinim razodobljima gestacije bila samo indirektno dostupna, ocjenom porasta maternice i mjerenjem udaljenosti njenog dna od simfize. Nakon poroda, postojala je mogućnost grube procjene uhranjenosti odredjivanjem porodne težine i svrstavanjem djeteta u skupine primjereno uhranjenih, pothranjenih i preuhranjenih za gestacijsku dob. Uvodjenje ultrazvuka omogućilo je točnu procjenu trajanja trudnoće i procjenju vremena kada se usporenje rasta pojavi, ali i uočavanje mogućnosti vraćanja na ishodišnju krivulju rasta spontano ili zahvaljujući nekim postupcima liječenja. Fetus tako može biti zaostao u rastu i onda kada ne pripada skupini djece “porodne težine ispod 10.te percentile”. Smrtnost fetusa i djece porodne težine ispod 10. te percentile i onih u kojih se tijekom trudnoće uočava odstupanje od normlne krivulje rasta, kao i pobol, povišeni su u usporedbi s djecom urednog rasta i normalne težine za trajanje gestacije. U posljednje vrijeme posebno je ističe opasnost kroničnih odstupanja u intelektualnom razvoju i drugih najrazličitijih neuroloških posljedica u djece zaostale u rastu.
Sumnju na intrauterini zastoj u rastu valja potvrditi ultrazvučnom biometrijom. U tu svrhu neophodno je i najvažnije točno poznavanje trajanja trudnoće. Postoje precizni ultrazvučni nomogrami za izmjerene vrijednosti udaljenosti tjeme-trtica, biparijetalnog dijametra, duljine femura i drugih kostiju, i mnogi drugi koji izmjereni do 20. tjedna trudnoće koreliraju s trajanjem trudnoće do unutar 7 dana. Tek uz precizno poznavanje trajanja trudnoće odstupanja u vrijednostima drugih izmjerenih parametara mogu biti pouzdani pokazatelji odstupanja u rastu. Kod simetričnog zastoja svi mjereni parametri odstupaju od očekivane dinamike rasta uočene još od rane trudnoće. Kod asimetričnog zastoja, odstupanje se primjećuje samo u nekim parametrima i to u pravilu nakon 26. tjedna (28. tjedna) tjedna trudnoće.
U svrhu postavljanja dijagnoze rabe se najrazličitiji ultrazvučni parametri: mjerenje opsega trbuha na nivou pupčane vene /izmjerena vrijednost jako varira od pretraživača do pretraživača/, mjerenje duljine femura /pouzdanost oko 47%/, odredjivanje težine fetusa in utero iz izmjerenog opsega abdomena, biparijetalnog promjera i duljine femura sa pouzdanošću od 87% ili odredjivanjem proporcija tijela. Za odredjivanje proporcije tijela koja korelira sa zastojem u rastu može se koristiti omjer izmjerenog opsega glave i abdomena, opsega abdomena i duljine femura ili, najnovije, odredjivanjem intrauterinog ponderalnog indeksa: omjer procijenjenje djetetove težine i duljine femura. Nadjeno je da ova posebna metoda odlično korelira sa pokazateljima fetalne intrauterine ugroženosti.
Dijagnozu intrauterinog zastoja u rastu može olakšati i promatranje količine plodove vode /indeks plodove vode/ i promatranje zrelosti posteljice, premda je pozitivna prediktivna vrijednost obih metoda relativno niska, ili doplerska mjerenja. U novije vrijeme stvoreni su indeksi intrauterinog rasta, koji uzimaju u obzir anamnezu trudnoće, vrijednosti majčinog krvnog tlaka i ultrazvučne biometrijske pokazatelje, no njihova je klinička upotrebljvost još upitna. Kombiniranje metoda i donošenje zaključaka zahtijeva dovoljno vremena: procjena je 15-20 minuta u koliko se uzima anamneza i ultrazvučna biometria.S obzirom da je hipotrofično dijete perinatalno ugroženo, svaku trudnoću pod sumnjom na intrauterini zastoj rasta valja smatrati visoko rizičnom. Svakom djetetu valja osigurati sve raspoložive metode nadzora stanja i oksigenacije kako bi se trudnoća završila na vrijeme i spriječile ireverzibilne posljedice.
Pitajte doktore
[contact-form-7 id="1235" title="contact-form_pitaj-doktoricu"]