Razmišljanja o nastanku raka
Mogućnosti sprečavanja nastanka raka
Teorija o nastanku raka ima mnogo, neke su vjerojatnije , neke manje vjerojatne, no većina se slaže da je za njegov nastanak izuzetno važna genetska predispozicija, epigenetski fenomeni i u životu stečene i proživljene bolesti i situacije .
Neka su istraživanja pokazala da se bolest često susreće u ljudi koji su, osim pozitivne obiteljske anamneze raka (više osoba u obitelji bolovalo od raka raznih lokacija), potjecali iz obitelji u kojima su se susretale bolesti poput dijabetesa i tuberkuloze ili alkoholizam. Nerijetko je za nastanak ove bolesti okrivljeno izrazito traumatično djetinjstvo. Osoba s genetskom sklonošću i ovim dodatnim činiteljima koja je imala problematično djetinjstvo može, dakle, uz daljnje fizičke i psihološke karakteristike koje proizlaze iz situacija tijekom života zaista razviti bolest. To je osoba koja ima predispoziciju za nastanak raka. Naravno da od raka može oboljeti svatko, no osobe koje nemaju predispoziciju obolijevaju mnogo rjedje.
Osoba sa predispozicijom razviti će bolest tijekom života ako se u nekom trenutku stvore uvjeti koji su „okidač“ za razvoj bolesti. U tom trenutku bolest počinje – neki to razdoblje zovu dispozicija.
Dispozicija ili incijalni pokretač može biti vrlo različit: izlaganje ionizirajućem zracenju, otrovanje teškim metalima, otrovanje herbicidima, gomilanje otrovnih tvari unesenih ili stvorenih u tijelu, loš odgovor na ponavljani svakodnevni stres, infekcije, parazitoze, itd . Razdoblje kad djeluju neki od tih „okidača“ obično traje godinama i čak desetljećima. Neki čak vjeruju da postoji trenutak kad stanice postaju maligne i da se on može odrediti; od „tog trenutka sve se promijenilo“. Razdoblje početnog rasta raka, dakle od prve promijenjene stanice do klinički prepoznatljive bolesti zove se pretklinička faza karcinoma. U toj fazi maligne stanice nastaju , no organizam ih neprekidno uspješno uklanja i do razvoja klinički manifestne bolesti ne dolazi upravo zato jer tijelo ima mehanizme kojima prepoznaje nastanak malignih stanica i ima načine kako ih ukloniti. U svakog od nas, sa godinama starosti sve češće i više, svaki dan odredjeni broj stanica u tijelu maligno alterira, no ne razvijaju svi klinički karcinom; u većine tijelo će prepoznati i ukloniti maligno promijenjene stanice.
Ako mogućnost prepoznavanja malignih stanica od strane imunosnog sustava nestane ili nestane mogućnost tijela da ih ukloni na vrijeme, započet će dioba malignih stanica i rast tumora. U početku, tumor ćemo moći otkriti relativno rijetko i obično slučajno jer ne daje simptome. Što je veći, simptomi su češći, pa se zbog njih čovjek javlja liječniku i započinje proces dijagnostike. Tada je, medjutim, tumor najčešće već puno veći od 1 cm u promjeru, a sa njegovom veličinom i proširenošću, znamo to svi, opadaju izgledi izliječenja. Bolest koja se javlja simptomima i može se prepoznati metodama kliničke pretrage i slikovnom dijagnostikom je bolest u klinički prepoznatljivoj fazi. Najčešće bolest se dijagnosticira tek u ovoj fazi.
Prevencija prehranom, detoksikacijom, bioenergetska medicina
Faza dispozicije i prekliničkog karcinoma dugo traje i to razdoblje daje nam mogućnosti djelotvorne prevencije maligne alteracije ili prepoznavanja maligne alteracije u samom početku – prepoznavanje malog broja stanica koje su maligno alterirale, ali još nema tumora koji se prepoznaje zbog svoje veličine.
Čovjek koji ima genetsku predispoziciju za nastanak raka i koji u životu biva izložen situacijama koje ga stvaraju sklonim razviti bolest ne mora na kraju zaista oboljeti. U koliko uspijemo spriječiti dolazak u dodir sa situacijama i tvarima koje su „okidači“, rak se neće razviti bez obzira na predispoziciju i dispoziciju za bolest. Bolest se neće razviti ni onda kad tehnikama koje su dovoljno osjetljive prepoznamo postojanje malog broja malignih stanica, dakle karcinom u pretkliničkoj fazi. S obzirom da je frekvencija malignih stanica drugačija od one zdravih stanica u tijelu, osjetljive tehnike bioenergetske, kvantne medicine, gotovo sigurno mogu prepoznati i olakšati tijelu da ukloni pojedinačne maligne stanice u toj najranijoj fazi. To isto vjerojatno mogu i mnoge druge tehnike bazirane na prehrani i aktivnim tvarima.
Jedan od najjednostavnijih načina izbjegavanje je svakog oblika ionizirajućeg zračenja, čak i minimalnih doza. Sve doze ionizirajućeg zračenja primljene tokom života zbrajaju se i malignom se razvija u osoba s predispozicijom onda kad je ukupna tijekom života primljena doza prešla graničnu.
Tijelo se može osnažiti modalitetima prehrane, uzimanjem tvari koje mogu ukloniti maligne stanice ili olakšati imunosnom sustavu da ih ukloni. Postoje prirodne tvari koje djeluju na taj način.
Toksine je moguće izbaciti i neutralizirati detoks tretmanima. Možemo pokušati izbjeći nepovoljno djelovanja stresa i koristiti tehnike moduliranja ili uklanjanja nepovoljnog djelovanja emocija.
Bioenergetske tehnike prepoznaju promjenu frekvencije stanica, vrlo lako prepoznaju postojanje bolesnih stanica i istodobno, istim se tehnikama, te bolesne stanice uklanjaju odmah ili u tretmanima koji slijede. Uredjaji bioenergetske medicine pretražuje energije stanica u tijelu i traže promjene: slabosti, manjkove, alergije, abnormalnosti, disfunkcije, osjetljivosti, vulnerabilnosti. Istodobno šalje frekvencije zdravlja da pomogne samoregulaciju tijela. Tim se tehnikama ne dijagnosticira bolest, one pretražuju i reguliraju bioteren u kojem se bolesti stvaraju i razvijaju. Vjerujem da se korištenjem ovih tehnika može spriječiti rani razvoj raka.