Ciste dojke
Dobroćudne ciste potjeću od apokrine metaplazije lobularnih acinusa. Obično su prekrivene jednoslojnim spljoštenim ili kolumnarnim epitelom. Na seriji autopsija 725 žena nadjeno je u 58% njih sitne ciste I u 21% ciste promjera iznad 1 cm . Incidencija cisti u dojkama najviša je u dobi izmedju 40 I 50 godina, a u oko 7% žena ciste će se naći bar jednom tijekom praćenja .
Postojanje cisti prepoznaje se I klasificira ultrazvukom. Postoje 3 vrste cisti: jednostavne, složene I kompleksne . Jednostavne ciste su prozirne i glatkih rubova . Ne zahtijevaju poseban postupak I praćenje, ali ih je, zbog bolnosti, katkad potrebno isprazniti. Ciste koje se vraćaju, potrebno je ponovno pregledati I ponovno aspirirati, a najbolje ih je kirurški odstraniti.
Složene ciste imaju prisutne odjeke, najčešće bjelančevinastog tkiva unutar tvorbe, katkad ih je teško razlučiti od solidnih tvorbi. Potrebno je obaviti aspiraciju I dobiveni materijal poslati na bakteriološku ili citološku obradu. Ako se I nakon ispražnjenja ciste aspiracijom I dalje vidi abnormalnih odjeka, potrebo je obaviti “core-needle” biopsiju.
Kompleksne ciste imaju pregrade I solidne tvorbe unutar ciste. Te unutarcistične tvorbe najčešće su papilomi, medularni karcinom, papilarni karcinom ili infiltrirajući duktalni karcinom. Neki upućuju na potrebu obaviti “core-needle” biopsiju kompleksnih cisti, ali nakon te je procedure tvorbu teško precizno locirati prilikom kirurškog odstranjenja. S obzirom da je sve papilarne tvorbe ionako potrebno kirurški odstraniti, najbolje je taj postupak obaviti prilikom svake dijagnoze kompleksne ciste.