Neplodnost – problem današnjice
Neplodnost postoji kad se ne uspije zanijeti nakon 12 ili više mjeseci nezaštićenih spolnih odnosa. Zdravi i mladi par u normalnim okolnostima u 85% slučajeva postiže trudnoću u prvoj godini. U idućem razdoblju izgledi zanošenja manji su od 5%. Plodnost jako opada s dobi. Ako imaju odnos u vrijeme najveće plodnosti tijekom jednog ciklusa zanijet će 50% žena u dobi od 10-26 godina, 40% žena u dobi od 27-34 godina i 30% žena u dobi od 35-39 godina, pod uvjetom da su im i partneri iste dobi. Ako su partneri samo 5 godina stariji učestalost zanošenja past će na 45% za žene do 27 godina, na 35 % ako su u dobi od 27-34 godine i na samo 15 % ako su u dobi od 35-39 godina. Učestalost zanoženja žena nakon 40.te godine vrlo je niska i još dodatno s dobi jako opada, tako da je spontana trudnoća nakon 45.te godine života žene samo sporadična.
Dob muškarca manje utječe na plodnost, no učestalost muške neplodnosti danas je jednaka onoj kod žena . Na žalost, drži se da će u idućim godinama ona još opadati. Razlozi su brojni, većinom vezani uz narastajuća okolinska zagadjenja.
Zbog navedenog parovima dobi iznad 30 godina koji imaju problem zanošenja što prije obaviti pregled I obradu kako bi se liječeje koje može potrajati započelo što ranije
Da bi se trudnoća ostvarila potrebno je da postoji kvalitetna jajna stanica, kvalitetan spermij I očuvan put njihova kontakta: prohodni jajovodi. U dijagnostici dakle valja procijeniti postoje li ovulacije I kakva je ovarijska rezerva, kakav je spermiogram I jesu li jajovodi prohodni. Dijagnostika je jednostavna, a liječenje različito ovisno o uzroku I dobi partnera. S obzirom da neplodnost može biti uzrokovana brojnim okolnostima od kojih je neke moguće relativno brzo ukloniti, liječenje može dati I relativno brze rezultate. Na žalost, postoje I brojni uzroci koje je teško korigirati, a u oko 30% parova trudnoća ne uspijeva premda su svi nalazi uredni. To je tzv. Idiopatska neplodnost, danas sve češća.
Ocjena postojanja ovulacija
Serijskom folikulometrijom u ciklusu može se ultrazvukom pratiti prisutrnost vodećeg folikula u jajniku, njegov rast I nastup ovulacije. Istodobno prati se promjena morfologije endometrija koja mora pratiti hormonalne promjene koje prate razvoj folikula. Radi veće dijagnostičke točnosti u drugoj fazi ciklusa može se odrediti vrijednost progesterone , što potvordjuje ovulaciju.
Ovarijska rezerva
To je sposobnost jajnika I pokazuje broj I kvalitetu preostalnih jajnih stanica u jajniku. Smanjena rezerva jajnika upućuje da žena koja je u reprodukcijskoj dobi I ima normalne menstruacije, otežano zanaša u ciklusu ili njeni jajnici reagiraju na stimulaciju ovulacije smanjenim stvaranjem folikula. Prema nema jedinstvenih kriterija, ovarijska se rezerva obično iskazuje visinom antimilerovog hormona (AMH), vrijednostima hormona koji stimulira folikule (FSH) ili vrijednostima inhibina B, brojem antralnih folikula ( AFC) , a može se ispitati testom s klomifenom.
Ove vrijednosti pokazuju sposobnost jajnika odgovoriti na poticanje ovulacije, no ne koreliraju sa sposobnošću spontano zanijeti ili roditi živo dijete.
Žene koje imaju lošu ovarijsku rezervu obično su starije od 40 godina, u prethodnom ciklusu izvatjelesne oplodnje dobiveno je 3 ili manje jajnih stanica I imaju niske vrijednosti AMH ili folikula u jajniku. Utjecaj dobi je presudan. Čak I uz normalne vrijednosti AFC ili AMH, žene starije od 40 godina imaju velike probleme zanijeti ili iznijeti dijete do vijabiliteta. Suprotno tomu, mlade žene lakše zanose I uz umanjenu ovarijsku rezervu.
Ako je žena starija od 35 godina, obrada se radi nakon 6 mjeseci neuspješnog pokušavanja zanijeti , odnosno odmah kod žena od 40 godina I starijih. Jednako tako, kod žena koje su imale operacije u predjeklu genitalnih organa, koje boluju od endometrioze, PCO, imale su upale adneksa, liječne su kemoterapijom I sl. Takodjer je najbolje obradu započeti odmah.
Žene koje imaju vrlo nisku ovarijsku rezervu, a posebno ako su starije od 40 godine imaju vrlo male izglede zanijeti uz stimulaciju ovulacije ili IVF postupak. Njima je najbolje ponuditi donaciju jajne stanice mladje žene, donaciju embrija ili adopciju.
Kod mladjih od 40 godina može se pokušati postupak izvantjelesne oplodnje.
Spermiogram
Priprema za spermiogram ključna je za dobivanje točnih rezultata i vrlo je jednostavna. Najvažniji uvjet je period seksualne apstinencije, odnosno suzdržavanje od bilo kakve ejakulacije, u trajanju od minimalno dva, a maksimalno sedam dana. Optimalnim se smatra period od dva do pet dana, jer kraća apstinencija može rezultirati manjim brojem spermija, dok ona dulja od tjedan dana može negativno utjecati na njihovu pokretljivost. Prije davanja uzorka preporučuje se izbjegavanje alkohola i duhanskih proizvoda.
Definicija urednog nalaza spermiograma mijenjana je s vremenom, danas se rabi ona iz 2021 godine:, uredan nalaz je volumen ejakulata veći od 1,4 ml, koncentracija od 16 milijuna spermija po mililitru te ukupan broj spermija u ejakulatu veći od 39 milijuna. Što se tiče pokretljivosti, smatra se da je potrebno imati više od 42% ukupno pokretnih spermija, od čega najmanje 30% mora biti progresivno pokretno (kreću se ravno ili u velikim krugovima). Jedan od najstrožih kriterija je morfologija, gdje se normalnim smatra nalaz s najmanje 4% spermija pravilnog oblika. Također se procjenjuje i vitalnost, odnosno postotak živih spermija, koji bi trebao biti veći od 54%. Važno je naglasiti da odstupanje od ovih vrijednosti ne znači nužno trajnu neplodnost, već ukazuje na to da spermiji mogu biti jedan od uzroka poteškoća pri začeću.
Kod blaze smenjenog broja ili pokretljivosti spermija moguće je postići obogaćivanje uzorka I trudnoću jednostavnim postupkom inseminacije u vrijeme ovulacije. Kod teškog smanjenja broja ili pokretljivosti spermija, metoda obogaćivanja ne uspijeva korigirati manjak. Tada je jedini izlaz izvantjelesna oplodnja.
Procjena prohodnosti jajovovoda
Najjednostavnija je ultrazvučna procjena prohodnosti jajovoda sonohisterografijom (SHG). U sterllnim uvjetima kroz poseban kateter u maternicu se kroz cervikalni kanal uštrcava fiziološka otopina, a punjenje maternice I prolaz kroz jajovode prati ultrazvukom. Mogu se koristiti I posebni kontrasti. Sonohisterografijom će se ukloniti I blaze opstrukcije jajovoda ( sluz, detritus, meke adhezije), pa će tako unutar 3-6 mjeseci mogućnost zanošenja nakon zahvata biti povišena. Medjutim, ako su jajovodi začepljni ili nepovratno oštećeni, zanošenje nije moguće. Tada je ponovno jedini izlaz postupak izvantjelesne oplodnje.