Željezo je korisno tijelu za potrebe izgradnje hemoglobina i samo u količinama potrebnim za nju. Svo ostalo, suvišno i neiskorišteno za tijelo je opasan otrov. Zato se željezo smije davati samo pacijentima s jasno dokumentiranom anemijom zbog manjka željeza i nikome više, u strogo kontroliranim količinama i strogo odredjeno vrijeme….Slično vrijedi i za kalcij i bakar. Ta tri elementa nikada ne treba davati napamet i bez jesne indikacije, a nakon što se zadovolje potrebe, medikaciju treba odmah prekinuti. U suvišku ta tri agensa sudjeluju u stvaranju jakog oksidativnog stresa i direktno uzrokuju upalu u crijevima. Slobodno, nevezano željezo je hrana patogenima i oni izvrsno uspijevaju uz puno željeza i tada postaju još opasniji. Posebno osjetljiva skupina su trudnice. Njima se često, „za svaki slučaj“ u ishranu dodaju preparati željeza, nerijetko i ženama koje nemaju anemiju i kod kojih je to dodatno željezo otrov koji će potiho, ali sigurno, poremetiti oksigenaciju najprije u crijevima, potom i drugdje u tijelu. U trudnoći ionako je stvaranje slobodnih radikala povećano i ovo može biti pogubno. Slično je i kod bolesnika s drugim vrstama anemija ili drugih kroničnih bolesti, kojima se daje željezo i onda kada su vrijednosti serumskog željeza normalne ili čak povišene.