Miomi i trombofilija kao mogući uzroci ponovljenih pobačaja
Miomi
Prema benigni, fibroidi nisu inertni, oni mijenjaju funkciju endometrija na molekularnoj razini: decidualizacija je usporena, koncentracija citokina neophodnih za implantaciju snižena, a mijenjaju i ekspresiju gena uključenih u proces implantacije i angiogenezu. Ipak, kao rezultat brojnih meta analiza medju ženama koje liječe neplodnost, značajan nepovoljan učinak na reprodukciju dokazan je samo u mioma koji dodiruju endometrij i mijenjaju oblik maternice (submukozni miomi) , a dvojben je kod žena s intramuralnim miomima (oni koji su smješteni unutar mišića). Ovaj zaključak potvordjen je i u prospektivnoj randomiziranoj studiji 900 žena s neobjašnjenom neplodnošću u kojih je ishod zanošenja i broj živorodjenih bio jednak neovisno o prisutnosti mioma koji ne remete oblik kavuma. U svih se studija, već godinama, potvrdjuje izostanak bilo kakvog nepovoljnog utjecaja ako je miom subserozan (smješten ispod serozne ovojnice maternice). Novijeg datuma su rezultati istraživanja fertilne populacije, ali su rezultati zapravo jednaki: u normalno plodnih žena, ni jedna karakteristika mioma ne umanjuje plodnost i rezultate iznošenja, čak ni kod submukoznih mioma.
Isto tako, još uvijek je otvoreno pitanje je li ishod zanošenja bolji ako se miom operira. U jedinoj randomiziranoj studiji koja je pratila ishod zanošenja nakon histeroskopske miomektomije, u usporedbi s neoperiranim ženama, učestalost spontanog pobačaja bila je ista. Isto tako, do danas nije dokazan povoljan učinak miomektomije kod intramuralnih fibroida.
Zaključak je u populaciji žena koje mogu zanijeti asimptomtske miome ne operirati. U neplodnih žena operirati samo miome koji su submukozni i remete oblik materišta.
Nasljedna trombofilija
Nasljedna trombofilija (mutacija gena za faktor V Leiden, mutacija gena za protrombin, manjak AT III, proteína C i S) u retrospektivnim studijama u odredjenoj je mjeri povezivana s gubljenjem trudnoća, kako ranih tako i kasnih, dok su rezultati prospektivnih studija većinom negativni. U najvećima: metaanalizi 31 sudije, EPCOT studiji i studijama iz Nimesa ustanovljena je veza defekta, posebice multiplih i spradičnih gubljena kasnijih trudnoća (iznad 10 tjedana). Profilaksa niskomolekularnim heparinom do danas se nije pokazala uspješnom. U visoko rizičnih trudnica i uz odredjene prethodno nadjene nalaze patološko-histološke pretrage posteljice, profilaktičko davanje niskomolekularnog heparina može se razmotriti samo u “case by case” odlučivanju. To znači da odluku treba li primjenjivati heparin profilaktički ili ne treba valja donijeti strogo individualno, slijedeći anamnezu, patološkohistološke nalaze ranijih trudnoća, aktualne nalaze i neke druge specifičnosti svake pojedine trudnoće. .U niskorizične populacije, u žena koje ponavljano pobacuju u ranoj trudnoći i u neplodnih žena ne preporučuje se probir faktora trombofilije prije odlčuke o trudnoći.
U žena koje su radjale mrtvu djecu i u onih s patološkohistološkim nalazima decidualne tromboze ili infarkata, može se, u okviru obrade i u planiranim istraživanjima odrediti i faktore nasljedne trombofilije i davati profilaksa. Obrada se mora obaviti izvan trudnoće i u vrijeme kada nema trombotičkih komplikacija, a žena ne uzima lijekove koji djeluju na zgrušavanje krvi.