NEIMUNOLOŠKI HIDROPS
Generalizirano nakupljanje tekućine u seroznim šupljinama i mekom tkivu fetusa bez prisutnosti specifičnih protutijela u majčinoj krvi definira se neimunološkim hidropsom. Javlja se s učestalošću od 1/2500-1/3500 novorodjenih. Uzrok je povećan kapilarni tlak, snižen osmotski tlak ili oštećenje perifernog kapilarnog krvotoka. Kronično fetomaternalno krvarenje ili medjublizanačka transfuzija, u koliko je trudnoća višeplodna, konačno uzrokuje popuštanje dječjeg srca (ishemija ili hipervolemija), što je najčešće objašnjenje pojave ove poremetnje. Klinički, fetalni hidrops može se manifestirati poremetnjama ritma srca fetusa (npr. supraventrikularnom tahikardijom) ili srčanim blokom. Uzrok neimunološkom hidropsu može biti srčana greška, dijafragmalna hernija, plućne limfangiektazije I malformacije pluća. Pored toga, anomalije gastrointestinalnog I urinarnog sustava takodjer su, uz kromosomske anomalije djeteta, mogući uzrok. Neki od uzroka izuzetno su rijetki. Hidrops se dijagnosticira onda kada se tekućina nakuplja u dvije lokacije ili na više mjesta. Pojavu prekomjernog nakupljanja tekućine samo na jednom mjestu valja nazvati prema lokalizaciji: hidrops, ascites, anasarka….
Liječenje je vrlo teško. Kod hidrotoraksa pojava opstrukcije krvotoka u velikim venama uzrokovat će popuštanje srca djeteta I ascites. Istodobno nije moguća ekspanzija pluća I njihov normalni razvitak. Mortalitet u takve djece je 100%. U koliko se nakon torakocenteze ustanovi plućna reekspanzija, a nema ascitesa prognoza je dobra.
Kod svih slučajeva neimunološkog hidropsa I hidrotoraksa savjetuje, a prije svih invazivnih zahvata u svrhu produljenja boravka djeteta in utero savjetuje se odredjivanje kariograma I pažljiv ultrazvučni pregled ostalih organa zbog dodatnim anomalija.
Hidrotoraks I ascites dijagnosticira se ultrazvučnom pretragom. Prepoznaju se kao abnormalna kolekcija tekućine izmedju zida prsnog koša, odnosno trbušne stijenke I torakalnih, odnosno abdominalnih organa. Ultrazvučno to su anehogenične zone s obje strane medijastinuma, odnosno ispod stijenke trbuha djeteta. Anasarka se prepoznaje prisutnošću debljine kože od 5 mm I debljom.