Bolesti bubrega i trudnoća
Bubreg je organ koji svojom djelotvornošću omogućuje održavanje homeostaze tjelesnih teku}ina i elektrolita, omogućuje izlučivanje metaboličkih nusprodukata i niza za organizam štetnih tvari, sudjeluje u regulaciji stvaranja i djelotvornisti vitamina D i nadzire sastav krvi putem proizvodnje eritropoetina. Regulirajući izlučivanje natrija i sudjelujući u sustavu renin-angiotenzin odgovoran je za održavanje krvnog tllaka.
Prilagodbe bubrežne djelotvornosti na potrebe trudnoće mogu imati niz kliničkih implikacija. Povezane su s nastupom benigne, ali za trudnicu mučne nikturije i učestalog nagona na mokrenje i ortostatskih edema. Nadalje, pogoduju učestalosti urinarnih infekcija i pijelonefritisa u trudnoći, a ove pak poremetnje mogu remetiti prepoznavanje i pravilnu procjenu težine kroničnih bubrežnih bolesti. Renalne prilagodbe jako mijenjaju interpretaciju testova bubrežne fukcije u trudnoći i kriterija normale za niz laboratorijskih pokazatelja. Nadalje, elementi prilagodbe mijenjaju se dramatično uz nastanak hipertenzije u trudnoći, ali i uz istodobno postojeću kroničnu bubrežnu bolest .
Učestali nagon na mokrenje javlja se tijekom prvog i trećeg tromjesečja, kada je mokraćni mjehur pristisnut rastućim uterusom u maloj ili velikoj zdjelici. Noćno mokrenje posljedica je mobilizacije tekućine iz venskog bazena donjih ekestremiteta, koji u ležećem položaju tijekom noći više nije komprimiran gravidnim uterusom. Mobilizirana teku}ćna povećava venski priljev i minutini volumen srca, renalni protok krvi i plazme, povećava se glomerularna filtracija i stvaranje mokraće. Ortostatski edemi nastaju tijekom dana u donjim ekstremitetima. Uzrok im je pritisak gravidnog uterusa na velike vene, otežani odtok krvi, porast hidrostatskog tlaka u venama nogu i pojačana filtracija tekućine iz krvožilnog kapilarnog bazena periferije. Povećavaju opasnost nastanka varikoziteta i tromboembolijskih komplikacija .