Mogući uzroci spontanog i habitualnog pobačaja:
– anomalije zametka: kromozomopatije, genopatije
infekcije
oštećenja otrovima, toksinima, fizikalnim ili kemijskim agensima
Kromzomske anomalije očituju se najčešće nepravilnom razvojem oplodjene jajne stanice – blastociste. Dio koji će kasnije stvoriti posteljicu, trofoblast, u početku se razvija normalno, a izostaje razvijanje embrioblasta, dijela iz kojeg se razvija plod.. S obzirom da su signali ranog embrija neophodni za nastavak normalne implantacije i placentacije, evakuacije ovakve trudnoće nastupa prije ili kasnije sasvim spontano. Ovakav razvoj rane trudnoće zovemo slijepo jajašce, engl. blighted ovum,. Ultrazvučna dijagnostika omogućila je ranije prepoznavanje ovakvih trudnoća. Korištenje tehnike punog mjehura, odnosno nekoliko tjedana ranije, vaginalnim pristupom, omogućava jednostavno prepoznavanje gestacijskog mjehura (obično nepravilnog) u kojem nedostaje embrij. Vrijednosti beta HCG-a mogu biti normalne ili su nešto snižene (postoji trofoblast). U novije vrijeme učestali pobačaji opisani su u parova kod kojih nema genetske anomalije, ali se anomalije kromozoma u spermijima pojavljuju tijekom spermatogeneze, a sve se češće kao uzrok pobačaja okrivljavaju i oštećenja slobodnim radikalima.
Infekcije ili oštećenja ranog embrija uzrokovat će nepravilan i izostali razvoj embrioblasta i kasnije trofoblasta. Embrij postoji i lako se ultrazvučno identificira. Medjutim, izostaje prepoznavanje fetalne srčane akcije (vidljiva u većine modernih uredjaja vaginalnom sondom već u plodova duljine 3 mm) i normalan, očekivani rast fetusa. Ponovljena pretraga nakon 7 dana omogućuje postavljanje sigurne dijagnoze: odumrla trudnoća. U većine žena ubrzo će nastupiti spontano izbacivanje odumrle trudnoće. U dijela žena,medjutim, do spontane evakuacije ne dolazi tjednima; nastupa tzv. izbjegnuti pobačaj, engl. missed abortion. Ultrazvučna pretraga omogućuje pravilnu dijagnozu i raniju evakuaciju odumrle trudnoće. Time se sprečavaju nekoć relativno česta krvarenja zbog afibrinogenemije uzrokovane potrošnom koagulopatijom.
– imunološke poremetnje prepoznavanja i tolerancije antigeno stranog fetalnog tkiva
Vjerojatno su češće no što se do sada vjerovalo. Mogu biti uzrokovane izostankom normalne adaptacije majčinog imunosnog sustava u trudnoći, izostankom u trudnoći normalne ekspresije posebnih antigena na stanicama cito i sinciciotrofoblasta, odnosno gubitkom imunološke barijere sijalomucinom i sličnim tvarima. Pretpostavlja se da na imunološke uzročne čimbenike otpada preko 80% inače nerazjašnjenih slučajeva habitualnih pobačaja.
–
insuficijencija vrata maternice
Učestalost spontanog pobačaj zbog ove poremetnje to je češća što je trudnoća uznapredovalija. Zbog insuficijencije vrata maternice gube se u pravilu trudnoće starije od 14 tjedana. Čest je uzrok habitualnim srednjim ili kasnim pobačajima. Premda ova poremetnja još nije dijagnostički, pa ni terapijski do kraja razjašnjena, sve je više dokaza da se trudnoće gube ili zbog nastupajuće ascendentne infekcije ili zbog protruzije plodovih ovoja i njihovog spontanog prijevremenog prsnuća. Isto tako, sve je više dokaza da uspostava integriteta unutrašnjeg ušća vrata maternice može spriječiti prolaps ovoja, ascententnu infekciju, ali i prekinuti maternične kontrakcije. Ima dokaza da pretraga vrata maternice ultrazvukom može olakšati i standardizirati postavljanje dijagnoze insuficijencije materničnog vrata.
– endokrinopatije: šećerna bolest, bolesti štitnjače, manjkavost žutog tijela
Nepravilno liječena, neliječena ili nedostatno regulirana šećerna bolest uvijek je dovodjena u svezu s otežanim zanošenjem i gubitkom trudnoća. Jednako tako, žene s neliječenim pojačanim ili nedostatnim lučenjem štitnjače sklone su obim poremetnjama. Danas je pravilna regulacija dijabetesa i pravilno liječenje bolesti štitnjače problem pobačaja gurnulo u drugi plan. Jednako tako, promijenjen je stav o manjkavosti žutog tijela kao uzroku gubitka velikog broja ranih trudnoća. Vjerojatnije je, da je u sva tri slučaja za gubitak trudnoće odgovoran nepravilan razvoj folikula u jajniku i stoga manje vrijedna jajna stanica, oocita, i posljedično manje vrijedan plod. Nadoknada progesteronom, neovisno o putu primjene, pokazala se izuzetno korisnom.
– bolesti majke ili ploda
Prije svega misli se na kronične bolesti koje prati insuficijencija pojedinih organa (srca, bubrega, jetre…), koagulopatije, kolagenoze ili kronična sistemska ili lokalna infekcija majke koja se prenosi na deciduu, ovoje, maternicu ili plod ili uzrokuje maternične kontrakcije zbog febrilnog stanja.
– anomalije maternice
Premda je trudnoću moguće zanijeti, nositi i iznijeti bez većih poteškoća i u abnormalno gradjenoj maternici, sve je više dokaza da neke anomalije mogu jako remetiti ili čak onemogućiti zanošenje ili iznošenje. U tijeku su studije koje prate ishod trudnoće u žena koje zanose nakon korektivnih zahvata na maternici, a koje su ranije izgubile jednu ili više trudnoća. Začudjujuće je da najveće i najčešće poremetnje čine manji defekti-npr. uterus subseptus, maternita podijeljena pregradom. Medju ženama koje ponovljeno pobacuju, njih oko 40-50% ima neku anomaliju maternice (najčešće pregradu u materištu, adhezije ili dvorogu maternicu), a njenim operacijskim zbrinavanjem značajno se povisuju izgledi za uspješnim završetkom idućih trudnoća. Zanimljivo je, medjutim, kako je u toj populaciji žena, i nakon operacije, učestalost spontanih pobačaja i dalje viša no u zdravih žena ili onih kod koje nisu operirane. Još uvijek nema kvalitetnih studija koje bi dokazale kako se povoljniji ishod idućih trudnoća može pripisati operacijama subseroznih, intramuralnih, pa čak i submukoznih mioma, koje se, takodjer, dovodi u vezu s habitualnim pobačajima.
– okolinska zagadjenja, trauma fetusa
Sve se češće spominje veza zagadjenja okoliša i spontanog pobačaja. Na mogućnost gubitka trudnoće valja računati i nakon izvodjenja invazivnih dijagnostičkih zahvata u svrhu prenatalne dijagnostike: korion frondosum biopsija, rana amniocenteza, placentocenteza itd.