Antifosfolipidna protutijela
Tijekom posljednjih 25 godina nadjen je niz protutijela koja se vežu na negativno nabijene fosfolipide membrana. Najčešća od njih su lupus antikoagulant i antikardiolipinska protutijela, danas medjutim poznajemo i protutijela koja vežu protein C, protein S i prirodni placentarni antikoagulant, anexin V. Mogu pripadati protutijelima klase IgG, IgM ili IgA. Premda se mogu naći i u posve zdravih osoba, nerijetko uzrokuju antifosfolipidni sindrom, bolest koju prate ponavljanje venske i/ili arterijske tromboze, trombocitopenija i nepovoljna reprodukcijska anamneza . Ova protutijela vežu se direktno na kardiolipin ili proteine koji vežu fosfolipide kao npr. beta2 glikoprotein I, protein C, S ili anexin V . Normalno beta2 glikoprotein I veže se uz negativno nabijene fosfolipide aktiviranih trombocita i onemogućuje pokretanje koagulacijske kaskade daljim vezanjem faktora XII i kompleksa protrombinaze. Ako je beta2 glikoproteina I vezan antikardiolipinskim protutijelom lanac koagulacije pokreće se neometano. Beta 2 glikoprotein I nalazi se u visokim koncentracijama na površini sinciciotrofoblasta, pa se njegovom neutralizacijskom protutijelom remeti implantacija. Protutijelo koje veže protein C ili S uzrokovat će arterijske i venske tromboze, vezanje anexina V dovodi do pokretanja koagulacije i tromboze u interviloznom prostoru . Dodatno, antifosfolipidna antitijela mogu direktno oštetiti trombocite, endotel i stanice sinciciotrofoblasta, mogu remetiti stvaranje vazodilatacijskih prostaglandina u decidui, remetiti fibrinolizu itd.
Lupus antikoagulant ne veže negativno nabijene fosfolipide direktno već se veže uz protrombin vezan uz fosfolipide.
Antifosfolipidna protutijela stvara oko 30-50% pacijentica oboljelih od sistemskog lupusa. U njih su tada učestale tromboze, neurološke poremetnje i trombocitopenija. Ova su protutijela česta u žena koje su imale habitualne pobačaje, intrauterinu smrti djeteta, endocarditis, postporodni miokarditis, temporalni arteritis, vazookluzivne bolesti koje napadaju razne organe, posebno bubreg . Ova protutijela u niskom se titru mogu naći i u zdravih žena i u žena koje su imale normalne trudnoće. Medjutim, njihova povezanost s brojnim nepovoljnim ishodina trudnoće toliko je značajna da se danas preporučuje odrediti antifosfolipidna protutijela u žena s nepovoljnom reprodukcijskom anamnezom.
Antifosfolipidni sindrom
Kombinacija antikardiolipinskih protutijela i/ili lupus antikoagulanta s jednom ili više kliničkih komplikacija, poznata je kao primarni antifosfolipidni sindrom. Fosfolipidni sindrom može komplicirati sistemski lupus eritematodes i tada je to sekundarni antifisfolipidni sindrom. Mnoge bolesnice imaju antifosfolipidni sindrom, a da istodobno nemaju sistemski lupus. Nadjena protutijela smatraju se biljegom visoko rizične trudnoće. Mnogi nepovoljni ishodi posljedica su nepravilne implantacije i placentacije, a to potvrdjuje kako je poremećena funkcija posteljice najčešći razlog poremetnjama trudnoće u trudnica s primarnim i sekundarnim antifosfolipidnim sindromom.