Amnioskopija
Prof dr. sc. Snježana Škrablin
Metode nadzora stanja fetusa tijekom trudnoće
Svrha antenatalnog nadzora procjena je uhranjenosti i oksigenacije djeteta, kako bi se, nakon pojave znakova poremećene oksigenacije, trudnoća mogla dovršiti prije nastupa nepovratnih oštećenja. Vjeruje se kako bi se pravodobnijim prepoznavanjem ugroženosti djeteta hipoksijom perinatalni pobol i umiranje djece mogli smanjiti. U studijama pokusno izazvane hipoksije životinja mogu se pratiti brojni kardiocirkulacijske i metaboličke promjene s ciljem održavanja dostatne prokrvljenosti vitalnih organa preraspodjelom fetalnog minutnog volumena s vazodilatacijom i povećanim protokom kroz srce, mozak i nadbubrežne žlijezde. Te postupke prilagodbe moguće je pratiti prateći funkciju nekih organa, npr. srca, mozga, bubrega. Istodobno, smanjuje se perfuzija ostalih dijelova tijela i organa vazokonstrikcijom, što se naziva centralizacija krvotoka ili fenomen štednje mozga – “brain sparing effect”. U humanoj trudnoći, reakcije hipoksičkog fetusa dostupne praćenju, gotovo su istovjetne ovima, praćenim i zamjećenim u brojnim pokusima na životinjama. “Štednja krvi” pogadja najprije kožu, pa počinje deskvamacija kožnih stanica, verniksa, dlačica I one se pojavljuju u plodovoj void. Plodova voda postaje mliječna, a nije više posve prozirna, Nakon toga javlja se ”štednja” u crijevima, a zbog nje počinje prva peristaltika I fetus ispušta crijevni sadržaj u plodovu vodu; plodova voda sada postaje zeleno obojena, kažemo da je mekonijska. Nakon toga slijedi “štednja” I u bubrezima. Zbog nje fetus stvara sve manje urina I sve manje je plodove vode, jer tijekom druge polovine trudnoće količina mokraće koju fetus stvara jako doprinosti ukupnoj količini stvorene plodove vode. Kad fetus “štedi” u bubrezima, plodove vode je sve manje. Sve aktune promjene količine kisika u krvi fetusa izazivaju promjene u nadzoru aktivnosti srca i prate se analizom fetalne srčane akcije. Kod kroničnih promjena u fetalnom krvotoku koje mogu takodjer uzrokovati manjak kisika ocjenjuje se protok krvi u krvnim žilama posteljice i fetusa. Promjene u ponašanju fetusa možemo pratiti amnioskopijom i amniocentezom, a promjene u sadžaju kisika u fetalnoj krvi kardiotokografijom i doplernim metodama nadzora.
Amnioskopija
To je pregled plodove vode kroz cervikalni kanal posebnim valjcima i pod izborom hladnog svjetla. Radi se u terminu, kada je vrat maternice već otvoren. Potpuno je neinvazivna i bezbolna i može se ponavljati mnogo puta. Promatramo izgled, boju i količinu plodove vode. Kod fetusa prije 38 tjedana gestacije plodova voda je posve prozirna. Zbog tzv. »fiziološke manjkavosti posteljice« koja nastupa koncem trudnoće u svakog fetusa tada počinje ponuda kisika bivati manjom od potrebe, pa se i sasvim fiziološki javljaju znakovi štednje u koži, ljuštenje površnih slojeva kože zajedno sa sirasim mazivom koji prekirva kožu fetusa i ostalim elementima pristnim u koži. Izmiješano s plodovomo vodom, ti elementi čine plodovu vodu mliječnom, nije više prozirna. Dakle, jednostavnim promatranjem možemo vidjeti da je plodova voda postala mliječna i da je trudnoća u terminu. Osim toga, ako je štednja bila izraženija, dogodila se i peristaltika crijeva ,pa je u plodovoj vodi sada prisutan mekonij. Plodova voda je postala zelena i to jasno vidimo. Nerijetko se dogodi da fetus, zbog hipoksije, ispusti mekonij, a da još nema trudova ili bilo kojih drugih znakova da je djetetu uzmanjkalo kisika. Pravodobno učinjenom amnioskopijom tada možemo vidjeti ugroženost djeteta i poduzeti postupke kako bi se trudnoća završila.