Je li kronična bubrežna bolest prepreka trudnoći?
U koliko je bubrežna djelotvornost smanjena za više od 50% /klirens kreatinina snižen, plazmatski kreatinin 2 puta vi{i od granice normale za trudnoću/ vjerojatnost zano{enja i iznošenja je minimalna. Uz blaže poremećenu bubre`nu funkciju zano{enje i iznošenje je moguće i trudnoća većinom teče normalno . Poremetnje u trudnoći i njen ishod ovise o osnovnoj bolesti bubrega i stupnju oštećenja bubrežne djelotvornosti. Općenito, pogoršanje bubrež`ne funkcije može uzrokovati uroinfekcija ili pijelonefritis u trudnoći, a ishod trudnoće jako ovisi o istodobno postojećoj ili izostaloj hipertenziji. Uz težu ili tešku insuficijenciju redovito se razvija hipertenzija i dalje pogoršava bubrežna djelotvornost. Trudnoća sama po sebi većinom ne remeti prirodni tijek osnovne bubrežne bolesti. Izuzetak su IgA nefropatija, fokalna glomeruloskleroza, refluksna nefropatija i membranoproliferativni glomerulonefritis. Kod sistemskih bolesti u kojih je zahvaćen i bubreg, zanošenje je najpametnije odgoditi do postizanja dugotrajnije remisije osnovne bolesti.
Uz kroničnu bolest glomerula, početkom trudnoće povećava se, kao što je i očekivano, renalni protok plazme i glomerularna filtracija. Manji broj funkcionalnih jedinica ipak ne može osigurati maksimum povećanja oba parametra jednak onome u zdrave žene. Apsolutno povećanje i dosegnuta prilagodba bubrežne funkcije u žene s bolesnim bubrezima niža je dakle no u zdravih. To je razlog skromnijem povećanju cirkulirajućeg volumena krvi, smanjenoj renalnoj perfuziji, smanjenoj ekskreciji natrija, smanjenoj uteroplacentarnoj perfuziji i redovito nastupajućoj hipertenziji. Ishod je visoka učestalost fetalne hipotrofije i visoki perinatalni mortalitet koji uz hipertenziju kombiniranu s proteinurijom može iznostiti i 45%. Drži se da bubreg toliko oštećen da ne može dodatno povisiti protok krvi i glomerularnu filtraciju u koliko su predgraviditetne vrijednosti kreatinina 124 umol/L ili više .
Trudnoću trudnice s bubrežnom insuficijencijom valja voditi iskusan opstetričar uz dostupnost ustanove koja može pružiti optimalnu dijagnostiku i skrb za majku i dijete. Pored odredjivanja kreatinina i klirensa kreatinina prije trudnoće i rano tijekom prvog tromjesečja preporuča se stalan nadzor nad parametrima bubrežne djelotvornosti /kreatinin, klirens kreatinina, elektroliti, osmolarnost plazme i acidobazna homeostaza/, proteinurijom i serumskim vrijednostima proteina i kolesterola, vrijednostima krvnog tlaka, uz redovitu bakteriološku pretragu urina i odredjivanje serumskih vrijednosti urične kiseline, transaminaza i broja trombocita.
Laboratorijske parametre valja odredjivati bar svakih 4 tjedna . Pored mirovanja i niskoproteinske dijete /manje opterećenje mezangijalnih kapilara makromolekulama sprečava napredovanje skleroze glomerula/ valjanost ostalih modaliteta liječenja /antihipertenzivi, antikoagulancije/ je dvojbeno. shod trudnoće odredjuju dva parametra: glomerularna filtracija i krvni tlak . Uz nagli pad glomerularne filtracije ili porast krvnog tlaka valja razmotriti prekid trudnoće. Premda je uz rastući krvni tlak i proteinuriju diferencijalna dijagnoza prema superponiranoj gestozi gotovo nemoguća, svaku trudnicu pod sumnjom na superponiranu gestozu valja hospitalizirati zbog prirode gestoze: mogućnosti akutnih, nepredvidivih teških pogoršanja. Nadzor djeteta mora biti stalan i intenzivan.