Teratogeneza i lijekovi u trudnoći
Embrionalno razdoblje traje od 2 tjedna nakon oplodnje do kraja 8. tjedna gestacije. To je vrijeme organogeneze. Fetalno razdoblje nastavlja se od kraja 8. tjedna do poroda. U ranom fetalnom razdoblju /9-20 tjedan/ nastavlja se diferencijacija ranije stvorenih organa i organskih sustava, a od 21. tjedna do poroda počinje i odvija se dozrijevanje. Uterus je idealna sredina koja potiče razvoj organskih sustava fetusa omogučujući stalnu interakciju s vanjskom okolinom. Plodova voda štiti fetus koji raste i osigurava mu mikrookolinu minimalnog tlaka koja omogućuje jednolik i simetričan razvoj tijela i lica, omogučuje razvoj pluća i predstavlja okolinu u kojoj fetus može “vježbom” razvijati mišiće i osjetilni sustav. Fetus “čuje” majčino srce, pokrete crijeva, krvotok posteljice, glasove iz okoline, zamjećuje promjenu položaja tijela majke i sve to koristi za pravilan razvoj senzornih i motornih funkcija. Fetus je putem intrauterine sredine zaštićen, ali i izložen nizu poticaja i dogadjaja koje će mu koristiti u trenutku prilagodbe na život izvan majčina tijela . Medjutim, upravo ta bliskost “vanjske okoline” i dostupnost “vanjskog svijeta” u odredjenim razdobljima intrauterinog `žvota može biti uzrokom strukturalnih ili funkcionalnih poremetnji: malformacija, deformacija ili bolesti. Malformacija je posljedica poremetnje morfogeneze. Deformacija je abnormalna pojava, oblik ili položaj dijela tijela koje nastaje nakon primjene izvanjske sile. Pored poznatih genetskih ili kromozomskih anomalija, iradijacije, infekcija, majčinih bolesti i lijekova, uzrok većini malformacija /i do 65%/ je nepoznat . Lijekovi i kemikalije u nastanku malformacija sudjeluju s oko 5%, a iradijacija još daleko rjedje (<1%). Teratogen je svaka tvar, organizam, fizička sila ili deficit koji tijekom trudnoće mo`e ugroziti normalan razvitak embrija ili ploda i tako uzrokovati abnormalnu gradju ili djelotvornost tkiva ili organa.
Strukturalni defekt, malformacija javit će se onda kada neki nepovoljni agens poremeti razvoj tkiva ili organa koji se razvija upravo u vrijeme izloženosti agensu ili neposredno nakon izlaganju. Svaki organ ima kritično razdoblje razvoja pa izloženost agensu prije ili tijekom njega uzrokuje malformaciju. Osjetljivost za manje abnormalnosti, pretežito funkcionalne ispade, ne poklapa se s vremenom osjetljivost za velike malformacije i obično je u nekom drugom razdoblju trudnoće kada prolirefiraju ili se diferenciraju stanice konkretnog tkiva ili organa .
Naročito velike defekte uzrokovat će kromozomalne aneuploidije ili strukturalni defekti nasljednog materijala. Isto tako, uzrok velikim malformacijama može biti oštećeni spermij ili jajna stanica. U vrijeme prvih dana nakon oplodnje blastocista je zaštićena zonom pelucidom, a morfogeneza nije započela. U ovom razdoblju obično vrijedi fenomen “sve ili ništa”: nakon izlaganja teratogenu plod će se ili pobaciti ili će ostati neoštećen. Stanice embrija u to vrijeme još nisu “upućene” na stvaranje odredjenih tkiva, one su pluripotentne. Embrij će preživjeti i razvijati se normalno u koliko oštećene pluripotontne stanice može zamijeniti hiperproliferacijom jednakih takvih, novih i zdravih, ili će biti pobačen u predimplantacijskoj ili ranoj postimplantacijskoj fazi razvoja . Kasnije razdoblje, od 15. do 60. dana nakon oplodnje vrijeme je organogeneze i najosjetljivije razdoblje u životu jedinke za nastanak malformacija. Izlaganje teratogenu najčešće }e dovesti do pobačaja u koliko do toga dodje unutar prvih 30 dana. Nakon 11. tjedna pa prema terminu fetus je rezistentan prema toksičkim tvarima. Sposobnost stvaranja malformacija smanjena je jer su organski sustavi već organizirani. Naime, kada je orgna organiziran i ima definitivan oblik velike malformacije su nemoguće. Medjutim, uvijek postoji opasnost od funkcionalnih ispada koji se mogu manifestirati tek u doba odrasle jedinke. Kasna izlaganja teratogenima mogu uzrokovati usporenje rasta, bolest, malfunkciju organa, prijevremeni porod, smrt fetusa ili novorodjenčeta, čak i malignome, odnosno konstitucijske bolesti u kasnijem životu..
Izloženi smo desetinama tisuća kemijskih tvari, a svakodnevno industrija nas okružuje novima. Za većinu tih tvari potencijalna teratogenost nije poznata. Svakodnevno se uvode brojni lijekovi čija potencijalna štetnost za fetus nikada nije ili ne}e biti testirana. Većinu istraživanja provode farmaceutske kuće kojima je u interesu lijek prikazati boljim no što on objektivno je, i, premda nikome ne pada na pamet da bi one mogle zanijekati očitu teratogenost, većinu takvih studija ne može se ozbiljno uzeti u obzir prilikom ocjene rizika za trudnoće/. Osim toga, mnoge studije koje bi dale odgovor na pitanje potencijalne teratogenosti nisu etički opravdane. I onda kada nema dokaza da je neki lijek teratogen u smislu izazivanja velikih strukturalnih mana ili teških funkcionalnih ispada, ipak za većinu lijekova nije poznato kako utječe npr. na kombinirane aktivnosti tijela: otpornost na hipoksićki incident, otpornost na infekcije, toleriranje pothladjivanja itd. Postojek klasifikacije lijekova s opbzirom na potencijalnu stetnost za plod: u skupini A su dokazano neštetni oijekovi, a oni koji su dokazano potenciojalno štetni ili je njihovo djelovanje nepoznato, svrstavaju se u skupuine B,C i D.
Ovakav pristup zapravo znači slijedeće: osloni se na lijek za koji dugogodišnje iskustvo pokazuje da je koristan i nije štetan za potomstvo, a izbjegavaj propisivati lijekove koji su opasni ili kojih potencijalna štetnost nije isključena, a postoji zamjena sa sigurnim sredstvom. To znači da su lijekovi skupina B, C ili D uvijek zabranjeni, osim u slučaju vitane indikacije kad korist za majku nadvladava potencijalnu štetnost