Biokemijski pokazatelji nasljednih bolesti

 

Prenatalna dijagnoza malformacije djeteta prvi puta postavljena je prije manje od 30 godina. Danas, koristeći tehnološki napredak, već razmišljamo ne samo o uspješnoj korekciji malformacija nakon rodjenja već o intrauterinoj kirurgiji i liječenju genima. Osim slikovnih metoda (UZV, MR), u svakodnevni rad polako uključujemo brojne biokemijske metode. Mogućnosti predkoncepcijske, predimplantacijske i prenatalne dijagnostike zapanjujuće se povećavaju pa smo u opasnosti naći se u raskoraku izmedju obećavajućih laboratorijskih eksperimentalnih mogućnosti i upotrebljivosti pojedinog postupka u svakodnevnom radu na “makro planu” kompleksnosti ljudskog organizma, ograničeni još uvijek brojnim ljudskim, moralnim i etičkim dvojbama. Kada bi laicima i liječnicima bilo jasno da vjerojatno nikada nećemo moći tvrditi kako je nerodjeno dijete 100% zdravo, manje bi bilo sudskih procesa zbog “rodjenja pogreškom” i zbog “pogrešne ili neprovedene te i te metode prenatalne dijagnostike”. Što je danas razumno, a što pretjerivanje?

 

SVRHA ANTENATALNE DIJAGNOSTIKE

 

Identificirati roditelje nositelje prirodjenih bolesti i anomalija, u izvantjelesnim postupcima oplodnje probrati zdrave gamete i embrije, a u spontanim trudnoćama prepoznati dovoljno  rano tijekom intrauterinog života malformacije ili bolesti  i procijeniti koje bi anomalije ili bolesti bilo moguće liječiti, upozoriti roditelje da su sami nositelji mutacija ili da je njihovo dijete možda oštećeno, planiranje daljeg postupka i poroda.

 

Liječenje

Premda su intrauterini pokušaji drenaže likvora kod teškog opstruktivnog hidrocefalusa dugo bili napušteni kao beskorisni, ima dokaza da intrauterina drenaža likvora i mokraće kod genitourinarnih niskih opstrukcija pomaže sačuvati dovoljno moždanog i bubrežnog parenhima. Pokazana je korist antiaritmika kod fetalnih supraventrikularnih tahiaritmija. Intrauterino operacijsko liječenje dijafragmalne hernije u životinja pokazalo se mogućim, a polako se uvodi i liječenje genima.

 

Dijagnostiček metode koje se rabe su metode probira bolesti I metode detekcije bolesti.

Tehnike probirasu ultrazvučne metode i biokemijski parametri

Dijagnostički postupci su specifične tehnike, obično invazivne, s rizikom gubitka trudnoće i komplikacija

 

Biokemijski testovi:

 

1.) AFP /alfa fetoprotein/

Alfa fetoprotein je onkofetalni protein koji se normalno ne stvara u zdravih odraslih osoba, ali ga u velikoj količini tijekom i trimestra stvara žumanjčana vreća, a kasnije u II I III trimestru jetra djeteta. Stvaranje AFP-a nadzire gen na kromozomu 4.To je mali protein koji prelazi posteljicu. U majčinoj krvi raste do 32. tjedna, potom opada. Porast vrijednosti AFP javljaju se u majčinoj krvi uvijek kada je prijelaz preko posteljice olakšan (poremetnja placentacije, smrt djeteta, abrupcija, invazivni zahvati) i kada su fetalne kapilare u bliskom dodiru s plodovom vodom (otvoreni defekti neuralne cijevi, trbuha…). Niske vrijednosti AFP- a u serumu majke pokazatelj su opasnosti fetalne major kromozomske anomalije /trisomija 21, 13,18/.

 

2.) uE3 /nekonjugirani estriol/ i HCG /humani korionski gonadotropin/

 

Niske vrijednosti uE3 I visoke vrijednosti HCG-a nadjene su u krvi majki djece s kromosomskim anomalijama. Zajedno sa sAFP, kao test probira ili “triple test”, vrijednosti ovih hormona, uključujući biometrijske parametre /BIP/ i dob majke, kao i njenu tjelesnu težinu iskorišteni su za izradu software-a antenatalne procjene rizika za sy Down. Triple test točno identificira 60-70% trudnoća sa sy Down uz 7-8% lažno pozitivnih nalaza slijedeći 1:250 graničnom vrijednošću /cut off level/. U Klinici, koristeći vrijednost rizika 1:100, identificirali smo  svu djecu s Downovim sindromom i rjedjim major kromosomskim aberacijama bez lažno negativnih nalaza.

 

Osim u dijagnostici anomalija kromozoma, biokemijski testovi pokazuju se korisnim I u predskazivanju brojnih poremetnji trudnoće u kromozomski zdrave djece

 

 

Prenatalna dijagnoza poremetnji metabolizma

 

Prenatalna dijagnoza moguća je u oko 200 prirodjenih metaboličkih poremetnji dokazom specifičnog genetskog, enzimatskog poremećaja ili dokazom odredjenih proteina na uzorku fetalnih stanica dobivenih amniocentezom ili još bolje biopsijom korion frondosuma. Uspješna je prenatalna dijagnoza rijetkih poremećaja metabolizma sfingolipida, bakra, cistinoza, mukolipidoza.

 

Prenatalna dijagnoza genopatija – DNK analize

 

Mutacije pojedinog gena uzrok su većem broju nasljednih bolesti koje je moguće prenatalno dijagnosticirati direktnom dijagnozom mutacije (poznata mutacija) ili indirektno dokazom DNK polimorfizma u susjedstvu mutiranog gena (nepoznat mutirani gen). Većinom se radi o prenatalnoj dijagnostici hemoglobinopatija (13), cistične fibroze, mišićnih distrofija, imunodeficijencija (13, 14), od kojih je neke već moguće pokusno liječiti transplantacijom matičnih stanica fetusima in utero.