Miom i trudnoća
Najveći je problem, naravno, što učiniti ako žena ima miom i želi zanijeti. Istraživanja učinjena do sada pokazuju da je učestalost zanošenja nakon operacije, u usporedbi s učestalošću zanošenja neoperiranih žena sa miomom, nešto bolja samo u žena čiji je miom submukozan. Kod intramuralnih i, posebno, subseroznih mioma uspjeh zanošenja operiranih žena nije ništa bolji od onih neoperiranih. Operacijom se ne postiže smanjenje učestalosti ponovljenih pobačaja neovisno o lokaciji mioma. Operirati ili ne važno je pitanje jer kod operiranih žena su komplikacije u trudnoći češće, posebice one vrlo opasne; npr. prsnuće maternice u mjestu ožiljka. Ona se susreće u porodu i, na žalost i prije negovog početka u relativno visokom postotku trudnica (1-1,5%) i tada je nerijetko izravni uzrok smrti djeteta. Prema našim istraživanjima, nakon miomektomije, u usporedbi sa trudnoćama žena s miomima koje nisu bile operirane, vaginalno radja samo 12% trudnica, u 4,3% došlo je do rupture maternice,i perinatalna je smrtnost djece bila nekoliko puta viša no u djece neoperiranih žena.