Tijek bolesti u trudnoći
Trudnicu, u koje je bolest otkrivena u prvom ili drugom tromjesečju trudnoće, treba liječiti na isti način kao i izvan trudnoće. Premda karcinom dojke ponekad odgovara na hormonske manipulacije, nema dokaza hormonske promjene u trudnoći pogoršavaju bolest. Vrijednosti kortizola su povišene u ranoj trudnoći, uzrokujući pad koncentracije o T-limfocita, što se ipak normalizira nakon 20. tjedna. Prolaktin, koji luče hipofiza i posteljica tijekom kasne trudnoće i laktacije, moguć je, premda ne i dokazan pokretač karcinogeneze u ljudi. Od estrogena proizvedenih u trudnoći, posebno je važan estriol, koji ne samo da je slab estrogen, nego može i antagonizirati djelovanje estradiola i estrona, što ima zaštitni učinak protiv karcinogeneze (24).
Podaci iz starije literature ukazuju da se razvoj bolesti ubrzava, a prognoza slabi, u mlađih žena, posebno ako bolest koincidira s trudnoćom. Birks i suradnici su to preispitali u seriji od 58 bolesnica praćenih tijekom 25 godina (12). Studija je pokazala da je 5- i 10-godišnje preživljavanje žena mlađih od 30 godina jednako onome u žena starijih od 30. Približno 57% je preživjelo 4 godine, a 40% 10 godina. U velike većine “dugoročno” preživjelih bolesnica bolest se nije ponovila. Štoviše, ukupno 23 trudnoće su se pojavile među 16 bolesnica, bez negativnih posljedica na tijek bolesti, premda je do čak 15 trudnoća došlo unutar 5 godina od postavljanja dijagnoze.
U nedavnoj studiji retrospektivno su analizirane 63 bolesnice s karcinomom dojke u trudnoći. Nodalne metastaze i PHD sciroznog karcinoma (=Ca ductale invasivum) bili su nešto češći u ispitivanoj grupi nego u ne-trudničkoj populaciji, ali je 5-godišnje preživljavanje iznosilo očekivanih 80%, bez obzira na to je li trudnoća dovršena ili nastavljena. Takozvani minimalni karcinom dojke (celularna atipija) može biti češći u žena koje su prvi porod (živorođeno dijete!) imale prije 20-te (relativni rizik oko 2) (25), dok se 1,5x veća incidencija kliničkog karcinoma dojke opaža u nulipara, ili u onih žena koje su prvi put rodile nakon 30-te. Regionalni rasap u limfne čvorove u vrijeme postavljanja dijagnoze, a ne koincidirajuća trudnoća, pogoršava prognozu bolesti. Kašnjenje s dijagnozom zbog opisanih promjena u trudnoći može omogućiti širenje bolesti, te je upravo otežana dijagnostika bolesti u trudnoći, a ne hormonska facilitacija tumorskog rasta, “detrimental”. Pretjerano pažljivo postupanje s tumorom je također još jedan od razloga lošeg ishoda bolesti.