Ključ zdravlja
Ključ za zdravlje je uklanjanje oksidativnog stresa iz stanice. Povišenje oksidativnog stresa i zadržavanje oksidativnog stresa povišenim uzrok je kroničnih bolesti. Jedini put djelotvornog uklanjanja patogena je izložiti ga oksidativnom stresu.-Fentonovoj reakciji. To je zapravo način svakog biooksidacijskog liječenja. Djelotvorne terapije zapravo imitiraju način na koji zdravo tijelo uklanja patogene.
Oksidativni stres
Oksidacija je proces uklanjanja, a redukcija vraćanje elektrona prethodno oksidiranim biomolekulama (nukleinske kiseline, molekule proteina, ugljikohidrata, masti, encimi, strukturne molekule). Ova medju izmjena jedan je od najvažnijih bioloških proces. Oksidirane molekule gube svoje biološke funkcije. U reduciranom stanju ponovno su biološki djelotvorne. Na molekularnoj dakle razini za biološki učinak svakog sustava u tijelu važno je prvenstveno jesu li njegove molekule oksidirane ili nisu. S izuzetkom oksidacije koja je način poticanja metaboličkih putova, u svakom drugom slučaju oksidacija molekula je način na koji se pokreće patološki proces u tijelu. Dakle, ako želimo procijeniti jesu li molekule, organi, ili cijelo tijelo zdravi ili nisu trebamo procijenti stupanj njihove oksidacije. Važno je koje su molekule oksidirane, u kojem organu ili dijelu tijela, u kojoj mjeri i koliko su dugo ti dijelovi zahvaćeni oksidacijom. Drugim riječima, bolest je zapravo stanje opsežne, dugotrajne oksidacije organa, tkiva, i cijelog tijela. Oksidativni stres je ekscesivna prisutnost oksidiranih biomolekula, relativno i u odnosu na prisutnost normalnih biomolekula u reduciranom stanju. Prekidanjem oksidirosti prestaje bolest. Svaki stupanj oksidacije koji nadilazi onaj neophodan za pokretanje signalnih metaboličkih putova je patološki.
Uzroci stresa oksidacijom
Sve molekule koje direktno ili indiraktno uzrokuju oksidaciju biomolekula su uzroci oksidativnog stresa. To su za tijelo otrovi. Jednom oksidirana, biomolekula može povratiti svoju normalnu funkciju samo u koliko postoji raspoloživa tvar koja će joj vratiti oduzeti elektron; dakle ako na nju djeluju tvari koje reduciraju.
Dakle, oksidant je otrov koji oduzima elektron normalnoj, zdravoj molekuli , a antioksidant taj elektron vraća biomolekuli i time joj osigurava normalnu funkciju. Toksini su otrovi za stanicu, zovemo ih još i slobodnim radikalima i reaktivnim oksidacijskim spojevima. Jednostavno, ako tvar nema mogućnost oduzeti izravno ili neizravno elektron biomolekuli , ona nije toksin i ne može stetiti tijelu. Kad govorimo o zdravoj prehrani mislimo pod tim upravo to jesu li u nekoj hrani zastupljene tvari koje nakon probave imaju sposobnost reducirati oksidirane dijelove tijela. Na moleklarnom dakle nivou otrov je svaka tvar koja oduzima elektrone, a hrana ili nutrijent je svaka molekula koja taj elektron može vratiti. Zdravlje ovisi dakle o tomu postoji li u tijelu normlnan medjuomjer tvari koje oksidiraju i tvari koje reduciraju; prevaga oksidansa uzrokuje bolest. Je li nešto za tijelo otrovno ili nutritivno vrijedno ovisi zapravo samo o tomu u kojoj mjeri djeluje na oksidacijsko/redukcijsku ravnotežu. Npr. ebola je toliko opasna samo zato jer uzročnik promptno uklanja sav C vitamin u tijelu i u njegovom potpunom nedostatku javljaju se generalizirana krvarenja….Najčešći patogeni koji uzrokuju oksidacijski stres u tijelu su infekcije, a njihovo porijeklo u većine ljudi u parodontu, tonzilama, respiracijskom epitelu i u konačnici crijevu jer se toksini stalno gutaju i time neprekidno obnavlja oksidacijski stres u gastointestinalnom sustavu. Odatle se prenose bilo gdje u tijelo.Oksidacije stanica uzrokuje razne bolesti, ovisno, naravno o afinitetu patogena prema odredjenom tkivu. Ako su ciljni organ (tkivo) sustavi za osiguranje energenata za tijelo, npr. stvaranje ATP-a., oksidacije otrovom može uzrokovati akutno otrovanje i gotovo tenutnu smrt, kao npr kod trovanja cijanidima. Infekcija npr. tonzila nekom bakterijom uzrokovat će oksidaciju tkiva tonzila, umnažanje bakterija u ciljnom tkivu, gutanje i stalno zaražavanje probavnog sustava i polagano širenje oksidacijskog oštećenja drugdje u tijelo. Već postojeći oksidacijsko oštećenje npr. srca, genitalnih organa i sl., olakšat će nastanak klinički manifestnog oštećenja tih organa i uz manje količine novopridošlih otrova….
Indikator oksidacijskog stresa stanice su:
- Nivo unutarstaničnog kalcija
- Nivo unutarstaničnog magnezija
- Nivo nivo unutrstaničnog vitamina C
- Nivo unutarstaničnog glutationa
Posebno je važno obratiti pozornost na vrijednosti unutarstaničnog kalcija. Povišene vrijednosti izravni su znak oksidacijskog stresa. Što su više, to je oksidacijski stres veći. Literaturni podaci pokazuju da su povišene razine unutrstaničnog kalcija lako postižu nekontroliranim unošenjem raznim dijetetskim pripravcima ili prilagodjenom prehranom ili su posljedica bolesti , izravno povezane sa povišenom smrtnošću. Npr. povišen unutarstanični kalcij izravno uzrokuje smrt od srčane kljenuti. Zato treba biti oprezan s nekritičko m primjenom raznijnkalcij suplementa koji se danas naširoko preporučaju, prodaju i uzimaju.