Uroinfekcije u trudnoći
Prilagodba bubrega i cijelog urinarnog sustava na zahtjeve trudnoće jedna je od najznačajnihijih promjena u trudnoći. Počevši od prvog tromjesečja, funkcija bubrega mijenja se slijedeći porast volumena cirkulirajć}e krvi i udarnog, odnosno minutnog volumena srca. Strukturalne i funkcionalne promjene različite su, još kontroverzne i upitne.
Tijekom trudnoće progresivno se šire bubrežne čašice, pijeloni i ureteri. Najizrazitije su pro{ireni dijelovi desnog kanalnog sustava (75% promatranih urografija). Uzrok gestacijskoj hidronefrozi, posebice desno, vjerojatno je pritisak rastuće maternice, tijek ilija~
čnih arterija i venoznih ogranaka i posljedica dilatarajućeg u~
činka progesterona, uz dektrorotaciju gravidnog uterusa i za{šitni učinak kolon sigmoideuma.
Prošrenje kanalnog sustava, posebice tijekom druge polovine trudnoće, povećava “mrtvi prostor” uretera. Istodobno, povećava se i kapacitet mokraćnog mjehura, gotovo podvostru~
čava. Promjene kapaciteta mokra}nog mjehura vjerojatno su posljedica smanjenja tonusa miši~
čja. Dilataciju uretera prati pak porast tonusa uz pro{irenje volumena zbog opstrukcije u pelvi~nom ogranku. Sve to izrazito mijenja funkcije bubrega u trudnoći i cijeli sustav ~ini osjetljivim za nastanak niza patoloških promjena.
Najčešći problem jesu uroinfekcije tijekom trudnoče.
Asimptomatska bakteriurija
Trudnice se često žale na simptome dizurije, nikturije, urgencije, same ili u kombinaciji, a sigurno je da ovi simptomi sami po sebi nisu dokaz uroinfekcije. Još češće uroinfekcija postoji, a kliničkih simptoma nema ili su potpuno atipični. Zbog učestalosti uroinfekciju valja tražiti. Nalaz sedimenta urina dvojbene je vrijednosti u trudnoći. Neophodna je stoga uvijek bakteriološka obrada urina. Zbog anatomskih razloga i dvojbi u vjerodostojnost bakteriološkog nalaza kulture urina, godinama je postojala dvojba kako definirati i kada dijagnosticirati uroinfekciju tijekom trudnoće. Držalo se da više od 100 000 bakterija u ml urina dobivenog kultivacijom srednjeg mlaza urina predstavlja znaćčan broj koji upućuje na asimptomatsku infekciju parenhima urotrakta. Bilo koja koncentracija bakterija dobivena suprapubičnom punkcijom smatrana je patolo{šom. Danas, nakon propisno uzetog uzorka, navode se dokazi o dijagnostičkoj vjerodostojnosti i ni`ih koncentracije, posebice u trudnica s nekom kroničnom, odnosno konkurentnom bolešću. Postoje dvojbe koju metodu probira upotrijebiti, kada je provoditi, je li potrebno ponavljati u negativnih trudnica, itd, no u svih trudnica s kroničnom preegzistentnom bolešću bubrega, hipertoni~črki i dijabetičarki urinokulturu valja učiniti {što je ranije moguće.
Najčešć uzročnik uroinfekcije svakako je E. coli, bakterija koja je rezistentna prema kiselosti rodnice, lako adherira na rodnički epitel, stvara tvari koje inhibiraju fagocitozu i dodatno samnjuju peristaltiku uretera. Od ostalih patogena tu su klepsiella, proteus, koagulaza negativni stafilokoki i pseudomonas.
Vjeruje se da izmedju 2-10% `ena ima povremenu asimptomatsku bakteriuriju, proporcija nije viša u trudnoći. Medjutim, tijekom trudnoće 40% takvih žena dobit će simptomatsku infekciju: cistitis ili pijelonefritis. Još je vž`nije da asimptomatska uroinfekcija može biti uzrokom zastoju u rastu djeteta, pobačaju ili prijevremenom porodu, anemiji majke.
Svaku dakle asimptomatsku uroinfekciju valja liječiti. Naravno, antibiotik se odabire prema antibiogramu, a liječenje sprovodi tijekom 14 dana. Na žalost, oko 30% liječenih imat će recidiv tijekom iste trudnoće, a oko 15-20% ponovnu bakteriuriju nakon dva ciklusa liječenja. Drži se da će do 60% “izlije~enih” tijekom trudno}e
imati ponovnu značajnu bakteriuriju nakon završene trudnoće i kasnije u životu. Asimptomatska bakteriurija tijekom trudnoće nije vezana uz značajne anatomske defekte urinarnog sustava, pa se ni u slučajevima relapsa ili recidiva ne preporučuju invazivne metode pretrage ni nakon, a posebice ne tijekom aktualne trudnoće.