Biofilm

Biofilm je kolekcija patogenih mikroorganizama povezanih s površinom ili medjusobno  tvarima koje čine polimer. Normalna mikroflora  organizma tzv „dobre bakterije“, ne stvara biofilm. Polimer koji veže patogene u biofilm stvaraju same bakterije i razlikuje se ovisno o soju bakterija koji ih stvara i osobinama mikrookoline, tkiva, u kojem se stvara. Medjustanična tekućina medju vlaknima polimera slobodno cirkulira olakšavajući prehranu kolonija.  Zgodno je primjećeno kako stvoreni biofilm zapravo oponaša primitivni organizam. Osim bakterija, biofilm stvaraju gljivice, npr. kandida, kokcidije, trihosporon, a nadjeni su i biofilmom zaštićene kolonije patogena gradje koja se obično pripisuje virusima. U plakovima parodonta ili u genitalnim organima česti su polimikrobni plakovi, kombinacije više sojeva mikroba ili spoj mikroba i gljivica, mikroba, gljiva i parazita itd….. Drži se da je bakterijska vaginoza zapravo posljedica biofilmom prekrivenih i zaštićenih kolonija gram negativnih bakterija, uz posebice često prisutnu gardrnerelu vaginalis. Biofim postoji i intracelularno, dakle unutar stanica.

Ukoliko nisu promptno odstranjeni djelovnjem imunosnog sustva, patogeni u tijjelu uvijek će stvoriti biofilm koji ih štiti i omogućuje im preživljenje. Ispod biofilma aktivni rast patogena je ograničen, ali je stalan. Ni jedan poznati antibiotik ne može uništiti patogene ispod biofilma. Oni ovdje stalno stvaraju nusprodukte metabolizma i stalno uzrokuju intoksikaciju tijela. Biofilm postoji na svim mjestima kronične upale, na svim mjestima fokalnih infekcija i na mjestima gdje bakterije stvore apsces. Biofilm zapravo omogućuje da infekcija postane kronična. Drži se da biofilm može uzrokovati  nastanak malignoma, a bakterije zaštićene biofilmom omogućuju i stvaranje plakova ateroskleroze u koronarnim arterijama, karotidama, u ugrušcima koji uzrokuju infarkte, venske i arterijske tromboze, uzrokuju nakupljanje tekućine u perikardu i pleuri, sudjeluju u stvaranju proširenja krvnih žila (aneurizme), nakupljaju se u mozgu , zglobovima i posteljicama uzrokujući tako niz poremetnji trudnoće. Ovaj način remećenja zdravlja patogenima zapravo je puno češći od akutnih infekcija bez obzira jesu li one lokalne ili sistemske jer je svatko od nas tijekom života imao neku infekciju, odnosno bakterije su negdje postojale i stvorile biofilmom zaštićene kolonije koje se uvijek mogu aktivirati. Ovaj vid uzrokovanja kroničnih bolesti rijetko je u fokusu interesa  i njemu se malo govori i misli. A zapravo, većina ljudi i ne znajući živi s  biofilmom na brojnim lokacijama  i ima probleme za koje se pretpostavlja da su osobine njihova tijela i da ih se zapravo ne može izliječiti. Premda biofilmom zaštićeni patogeni mogu postojati svugdje u tijelu, najčešći su u ustima (periodontalni prostor i na jeziku ili unutar punjenih zubnih korijena), sinusima i respiratornom epitelu. Sudeći prema rezultatima brojnih objavljenih istraživanja, biofilmom zaštićene kolonije patogena  zapravo su uzrok tih bolesti. Npr. perioodontalni procesi nadjeni su u većine bolesnika s Alzheimerom, kod Parkinsonove bolesti, u oboljelih od sistemskih kolgenoza, jako povećavaju smrtnost od miokardijalnog infarkta, cerebrovaskularnog inzulta. Drže se odgovornim za brojne slučajeve ponavljno izgubljenih trudnoća, za nastanak brojnih komplikacija trudnoće, smatraju se uzrokom neplodnosti, sindroma policističnih jajnika, erektilnih disfunkcija.  Uspješno pak izliječenje dovodi do poboljšanja i nerijetko ozdravljenja.

Patogeni u tijelu postoje u dva oblika; kao slobodni, pojedinačno u krvi i tada klinički postoji akutna infekcija ili su u tkivu vezani u oblike biofilma. Zadržavanje patogena na mjestu ranije infekcije je pravilo, a ne izuzetak. U koliko primarna akutna upala nije promptno i temeljito izliječena, patogeni će se uvijek zadržati zaštićeni biofilmom, klinički neprepoznatljivi, ali  stalno prisutni. Povremeno, pojedini dijelovi biofilma mogu biti potisnuti u krv i izazvati  kliničke simptome akutne infekcije. Kronična infekcija može pak godinama tinjati , npr. sinusitis, prostatitis, otitis, adneksitis, endometritis, uz malo ili nimalo kliničkih simptoma.

Biofilm je rezistentan prema  antibioticima: oni slabo i sporo prodiru u biofilm, komponente biofima suprotstavljaju se djelovanju antibiotika ili ga razaraju,  efektori imunosnog sustava koji zajedno s antibiotikom eliminiraju patogene ne prepoznaju patogene u biofilmu ili su nedjelotvorni u sredinama biofilma ili pak teško prodiru u njega. Osim toga patogeni u biofilmu sporo rastu, a mehanizam djelovanja antibiotika upravo je utjecaj na prestanak umnažanja patogena i djeluju upoavo na njihov rast i razmnožavanje . Biofilm je nerijetko hipoksičan, a u takovom okruženju  djelovanje je antibiotika slabije. Posebno su rezistentni stari biofilmovi. Općenito, kad postoji infekcija na koju ne djeluje antibiotik koji bi prema antibiogramu trebao biti djelotvoran, to obično znači da je infekcija kronična zbog postojećeg biofilma.

Ginekološka poliklinika GinOps

Polikliniku GinOps osnovala je prof. dr. sc. Snježana Škrablin, nakon prikupljenih 25 godina kliničkog iskustva u Klinici Petrova . Dr. Škrablin je specijalist ginekologije i porodništva, subspecijalist iz fetalne medicine i opstetricije,...

Kontakt

Korčulanska 3F
10000 Zagreb
Mob. 091 668 89 98
E-mail: ginops@ginops.hr
Tel. 01 6180 955

Newsletter

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti, posebne akcije i pogodnosti iz naše Poliklinike!

© GinOps. Sva prava pridržana.

Share This