Uvod

Cilj nadzora trudnoće, normalne ili poremećene, uvijek je rodjenje zdravog i za život sposobnog djeteta i očuvanje zdravlja majke. Posebice u kronično bolesnih trudnica antenatalna skrb mora prvenstvenu brigu posvetiti majci. Danas kada se žene na trudnoću odlučuju sve kasnije, nije rijetkost da kronična bolest bitno poremeti izglede zanijeti ili iznijeti trudnoću, ali jednako tako može značajno ugroziti zdravlje i život majke. Što više, kronično popuštanje djelotvornosti nekih organa i dostupnost transplantaciji, omogućila je zanošenje i trudnoću ženama u kojih je prethodna bolest  trudnoću činila nezamislivom, bilo zbog rizika za zdravlje majke, bilo zbog nerješivog infertiliteta. Opstetričari su pak pred novim i zanimljivim izazovom; kako voditi i završavati  trudnoće nakon transplantacije, kako provoditi liječenje koje treba spriječiti odbacivanje presadka, kako procijeniti utjecaj trudnoće na djelotvornost presadka i ima li smisla dopustiti dojenje ? Iskustva u nas i u svijetu za sada vrlo su oskudna.

Transplantacija pluća

Teška kronična opstruktivna, restriktivna i vaskularna bolest pluća s trajnom respiracijskom insuficijencijom čini trudnoću neizvjesnom, a katkad i besmislenom. Godine 1983. započelo se s pojedinačnim transplantacijama pluća, a do danas opisano je 17 trudnoća u transplantiranih pacijentica iz kojih je rodjeno 9 djece . U trudnoćama nakon transplantacije pluća vrlo su česte komplikacije, bar jednu ima gotovo svaka žena, vrlo je često odbacivanje organa tijekom ili ubrzo nakon trudnoće, polovina djece su prijevremeno rodjeni, no kasniji im je razvoj u pravilu uobičajen za djecu rodjenu prijevremeno odnosno nakon visoko rizičnih trudnoća. U koliko je funkcija presatka uredna dopušten je vaginalni porod. Najvažnija preporuka je trudnoću dopustiti tek 2 ili više godina nakon operacije i samo u onih žena s urednom funkcijom presadjenog organa, a tijekom trudnoće neophodne su učestale provjere funkcije presadka i najpažljivija moguća antenatalna skrb . Do danas nije opisano smrtnih ishoda u majki nakon transplantacije pluća, no, odbacivanje prestka češće je u ovih, no u trudnica drugim presadjenim organima. Za sada, na žalost nema mogućnosti procijene koje su trudnoće  u tom smislu najrizičnije .

Transplantacija jetre

Prva trudnoća nakon transplantacija jetre, indicirane kroničnom insuficijencijom organ ili akutnim popuštanjem nakon sindroma HELLP opisana  je 1978 godine, pa su iskustva s trudnoćama nakon ove transplantacije oskudna. Opisano je 7 spontanih trudnoća u 8 žena, jedna blizanačka trudnoća nakon izvantjelesne oplodnje . Kao i u trudnoća nakon transplantacije drugih solidnih organa najvažniji parametar procjene izgleda trudnoće je funkcija organa prije trudnoće. U žena nakon transplantacije jetre susreće se nerijetko bubrežna insuficijencija, popraćena teškim hipertenzijama i preeklampsijom, uzrokovana hemodinamskim premetnjama krvotoka u bubregu  ili oštećenjem bubrega agresivnom imunospresivnom terapijom  koja je nerijetko potrebna zbog sklonosti odbacivanju organa u trudnoći. Trudnoća medjutim može proteći i potpuno uredno. Intrauterini zastoj rasta i prijevremeni porod susreću se često.

Transplantacija matičnih stanica i koštane srži

Rabi se nakon agresivnog, radikalnog liječenja malignoma kombiniranog iradijacijom cijelog tijela. U literaturi susreću se izvješća tijeka bolesti nekoliko desetaka tisuća bolesnika . Neplodnost koja na žalost slijedi iradijaciju cijelog tijela u djetinjstvu, najčešće ostaje i nakon uspješne ztransplantacije; zanosi samo oko 0.6% žena. U koliko uspije, trudnoća nerijetko teče bez poteškoća, no prijevremeni porod, intrauterini zastoj rasta i operacijski porodi česti su. U žena s nepovratno propalom funkcijom jajnika moguća je tehnika donacije oocita . Problem u takvih trudnoća nerijetko je smanjen uterus zbog nerazvijanja maternice u hipoestrgenim uvjetima tijekom djetinjstva i puberteta.

Transplantacija bubrega

O trudnoćama žena s transplantiranim bubregom imamo najviše iskustva. Sedamdesetih godina učestalost zanošenja nakon transplantacije bubrega bila je 1:50 , već 1993, 1:17, da bi posljednjih godina učestalost zanošenja u žena reprodukcijske dobi od čak narasla na zapanjujućih 1/7. Nije poznato zbog čega, no učestalost višeplodnih trudnoća povišena je na oko 3% .  Starija izvješća navode visoku učestalost pobačaja, prijevremenih poroda, intrauterinog zastoja rasta i visok perinatalni mortalitet . U novijim izvješćima primjetna je niža učestalost medicinski induciranog pobačaja, spontanog pobačaja i pad perinatalne smrtnosti .  Danas je sasvim jasno kako ishod trudnoće bitno ovisi o stabilnosti funkcije presadka u trajanju od najkraće 2 godine nakon operacije i normalnim pregraviditetnim vrijednostima krvnog tlaka . Nejasno je medjutim koje okolnosti pogoduju nepovratnom pogoršanju funkcije presadjenog bubrega i odbacivanju organa: poremetnje koje su istina rijetke (do 9%), no i dalje vrlo opasne. Tranzitorno poremećena funkcija presadka i blago, prolazno povišene vrijednosti kreatinina česte su i neopasne pojave tijekom većeg broja ovih trudnoća (13, 15). Život majke može biti ugrožen infarktom miokarda i kardiomiopatijom , hipertenzivnim krizama, povećanom učestalošću dijabetesa  i anemijom .

Djeca majki liječenih ciklosporinom pokazuju umjereni pad imunosnog odgovora tijekom prve godine života . U dobi 9 mjeseci do 18 godina 95% djece majki tijekom trudnoće liječenih azatioprinom, kortikosteroidima i ciklosporinom razvijaju se primjereno, premda njih 10% ima neke anomalije, najčešće urogenitala. Iskustva s djecom majki liječenih drugim, novim imunosupresivima, za sada su oskudna, no nema dokaza da ti lijekovi povećavaju učestalost malformacija .

Transplantacija pankreasa, bubrega i srca

Opisano je više od 50 trudnoća nakon uspješne transplantacije gušterače i gušterače i bubrega zajedno. Opasnost za trudnoću su uobičajene za trudnoće nakon ivh operacija: povišena učestalost hipotrofije i prijevremenog radjanja, a za majku oko 10% epizoda odbacivanja organa, najčešće nakon poroda i pogoršanje komplikacija dijabetesa i onda kada je glikemija u trudnoći uredna . Izvješća o trudnoćama nakon transplantacije srca još su sporadična, no ohrabruje izostanak ozbiljnih i pogibeljnih komplikacija u majki.

Zaključak

Sve trudnoće nakon transplantacije organa visoko su rizične i moraju biti vodjene pažljivo i uz suradnju opstetričara i transplantacijskih stručnjaka. Općenito za preporučiti je:

  • planiranje zanošenja u vrijeme stabilne i uredne funkcije presadka
  • pažljiv nadzor trudnoće
  • nastavak imunosupresivnog liječenja tijekom trudnoće
  • nadzor funkcije presadka
  • porod može biti vaginalni
  • osigurati nadzor funkcije presadka nakon poroda i pratiti dijete do zrelosti.

 

S obzirom da su iskustva s transplantacijama i trudnoćom još uvijek oskudna bilo bi uputno uključiti Hrvatsku u svjetske registre.

Pošaljite nam upit i dogovorite pregled

Ginekološka poliklinika GinOps

Polikliniku GinOps osnovala je prof. dr. sc. Snježana Škrablin, nakon prikupljenih 25 godina kliničkog iskustva u Klinici Petrova . Dr. Škrablin je specijalist ginekologije i porodništva, subspecijalist iz fetalne medicine i opstetricije,...

Kontakt

Korčulanska 3F
10000 Zagreb
Mob. 091 668 89 98
E-mail: ginops@ginops.hr
Tel. 01 6180 955

Newsletter

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti, posebne akcije i pogodnosti iz naše Poliklinike!

© GinOps. Sva prava pridržana.

Share This