Do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u „tradicionalnoj“ su obitelji većine zemalja Europe uloge muškarca i žene, oca i majke, bile unaprijed podijeljene i dobro poznate. Otac je bio glava obitelji, neprikosnoveni autoritet, hranitelj. Majka je brinula za potomstvo, odgoj i dom, trudnoća i porod bili su „ženske“ brige, a planiranje obitelji, kontracepcija i pravo na pobačaj nepoznati pojmovi. Prisutnost oca uz porod djeteta bila je nezamisliva. Potom, polovinom prošlog stoljeća, nakon otkrića pilule za kontracepciju i uz sve veću zaposlenost i ekonomsku neovisnost žena, položaj žena, ali i muškaraca u društvu neminovno se mijenja. Nakon objavljivanja knjige Porod bez grubosti /LeBoyer 1975./, žene glasno traže promjenu svog položaja u društvu i aktivnu ulogu u odlučivanja glede vlastitog zdravlja i blagostanja. One žele ulogu u pitanjima fertiliteta, kontracepcije, žele pravo na planiranje obitelji i pobačaj i pravo uvida u zbivanja tijekom trudnoće i porodjaja. Shvaćaju da imaju pravo da porodjaj postane „human“, i bezbolan i svoje iskustvo žele podijeliti s partnerom. Istodobno, uz promijenjene socijalne okolnosti, tradicionalna uloga muškarca počinje se takodjer mijenjati. Premda je taj proces sporiji i teži, muškarci postaju samouvjereni i sigurni u svoju biološku ulogu, pa je i očinstvo sve zanimljvije suvremenom muškarcu; npr. čak 81,5% muškaraca u Belgiji i 50% Poljaka ne misle više da je kontracepcija isključivo ženska briga. Otac sve češće želi nazočiti porodaju svoje djece i sve češće mu se to omogućuje. Učestalost je vrlo različita od sredine do sredine i od zemlje do zemlje. U Finskoj je prisutnost oca u porodu bila dopuštena još 1960. godine, a u Engleskoj i Skandinaviji u gotovo 95% poroda otac je bio nazočan još posljednjih desetljeća 20. stoljeća. U 21. stoljeću nazočnost očeva na porodu sve je češća i u zemljama u razvoju i u siromašnijim zemljama svijeta. U jednoj studiji iz 2002. visoki broj muškaraca iz Belgije i Poljske aktivno prate trudnoće svojih partnerica (uključeni su u tečajeve o trudnoći, sudjeluju u antenatalnoj skrbi, sudjeluju kod pregleda i UZV pregleda). Čak je 98,8% Belgijaca izjavilo kako želi sudjelovati u porodu (57,3% Poljaka), a više od 95% Belgijaca zaista je i sudjelovalo u porodu svoje djece ( samo 29,1% Poljaka). U Grčkoj otac je nazočan u oko 50% poroda, a poticatelj je uglavnom žena. Na pitanje muškarcima zašto žele sudjelovati u porodu svoje djece većina ispitanih Danaca izjavila je da to žele prvenstveno zbog sebe samih, a ne samo zato da bi bili podrška svojim partnericama. Iskustva parova različita su.  Muškarci najčešće priznaju da osjećaju strah i nelagodu (čak do 50%),  često imaju osjećaj da nisu dobro došli u radjaonicu, neki imaju ozbiljnih psihosomatskim poteškoća do slabosti i nesvjestica, neki osjećaju krvinju zbog boli kojoj su izložene njihove partnerice, neki priznaju da nisu dovoljno pripremljeni o dogadjajima koji se odvijaju.  Veliki broj  muškaraca osjeća zahvalnost, poštovanje  i divljenje prema svojim partnericama. Istraživanje iz 2007. g. o iskustvima skupine parova kod kojih je muškarac nazočio porodu pokazalo je kako su žene bile vrlo zadovoljne znajući da je njihov partner uz njih, a muškarci jer su aktivno sudjelovali u radjanju vlastite djece.…Vjeruje se da sudjelovanje muškaraca u porodu doprinosi aktualnoj i budućoj čvrstoći veze roditelja, te čvrstoći veze roditelj- dijete tijekom čitavog bubućeg života …

Premda je u nekim pojedinačnim izvješćima pokazano kako je porod uz nazočnost partnera nešto kraći, a kondicija djece nešto bolje, za sada nema čvrstim dokaza kako je ishod poroda uz nazočnost oca i majke bolji nego kad žena radja sama uz prisutnost osoblja.

U nas nema istraživanja koja bi pratila ovu tematiku. Posljednjih desetak godina i u našim su rodilištima očevi sve češće nazočni. U početku ta je pojava bila sporadična, danas u gotovo 90% normalnih poroda otac je prisutan tijekom cijelog procesa radjanja i bar tijekom većeg dijela tog dogadjaja. U početku je bilo i neugodnih situacija: ljutnja na osoblje, jasno pokazivanje straha, pokušaj uplitanja u djelovanje osoblja, plač, nerazumno iskazivanje sreće, kolaps i nesvjestica…. No, nakon uvodjenja obveze da oba buduća roditelja  pohode pripremu za porodjaj, ovakovih je pojava sve manje, pa osoblje više i ne promjećuje stranu osobu pored porodjajne postelje. Ne možemo reći da su porodi lakši i brži, ali su oba roditelja svakako zadovoljniji.

Pošaljite nam upit i dogovorite pregled

 nisam robot

Ginekološka poliklinika GinOps

Polikliniku GinOps osnovala je prof. dr. sc. Snježana Škrablin, nakon prikupljenih 25 godina kliničkog iskustva u Klinici Petrova . Dr. Škrablin je specijalist ginekologije i porodništva, subspecijalist iz fetalne medicine i opstetricije,...

Kontakt

Korčulanska 3F
10000 Zagreb
Mob. 091 668 89 98
E-mail: ginops@ginops.hr
Tel. 01 6180 955

Newsletter

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti, posebne akcije i pogodnosti iz naše Poliklinike!

© GinOps. Sva prava pridržana.

Share This