Svi organi i organski sustavi mijenjaju djelotvornost, a ovdje ćemo prikazati najvažnije promjene.

Prilagodba hematopoetskog sustava

Krvotvorni sustav trudnice prilagodjava volumen krvi, sastav plazme i stvaranje krvotvornih stanica potrebama trudnoće. Sustav za zgrušavanje krvi svojim prilagodbama nastoji gubitak krvi tijekom trudnoće i u porodu smanjiti na minimum. Upravo povećanje volumena cirkulirajuće krvi omogućava zadovoljavanje narastajućih potreba djeteta u rastu za kisikom i hranjivim tvarima.

Volumen krvi počinje se povećavati već s 6 tjedana trudnoće i najviši je s 34 tjedna. Povećanje iznosi oko jednu litru do litru i pol /prosječno 1200 do 1500 ml/, odnosno 45% do 50% je veći no prije trudnoće. U svakoj idućoj trudnoći volumen je krvi nešto veći no u prethodnoj, a razmjerno je veći u višeplodnih, u usporedbi s jednoplodnim trudnoćama. Povećani krvni volumen omogućuje primjereni krvotok u posteljici, maternici, dojkama, bubrezima i koži trudnice. Najveći dio povećanja volumena krvi posljedica je povećanja volumena plazme, a manji dio posljedica je povećanog stvaranja eritrocita. Konačni učinak uvijek je promjena vrijednosti laboratorijskih parametara: relativan pad hematokrita i smanjenje koncentracije bjelančevina u krvi /fiziološka hemodilucija/. Promjena volumena krvi i medjuomjera plazma:stanice odražava se i u smanjenju koncentracije serumskog željeza, folata, vitamina itd.
Zanimljivo je da je nadjen pravilan odnos izmedju pravilnosti rasta djeteta i porasta volumena majčine plazme, ali ne i porasta volumena majčinih eritrocita. Hipervolemija trudnoće olakšava podnošenje gubitka krvi u porodu: trudnica s prijeporodnim vrijednostima hemoglobina od oko 12 g/dl bez poteškoća podnosi gubitak od oko 1 litre krvi u porodu.

Prilagodba bubrežne funkcije

Bubreg je organ koji svojom djelotvornošću omogućuje održavanje homeostaze tjelesnih tekućina i elektrolita, omogućuje izlučivanje metaboličkih nusprodukata i niza za organizam štetnih tvari, sudjeluje u regulaciji stvaranja i djelotvornosti vitamina D i nadzire sastav krvi putem proizvodnje hormona koji potiče stvaranje eritrocita – eritropoetina. Regulirajući izlučivanje natrija i sudjelujući u sustavu renin-angiotenzin odgovoran je za održavanje krvnog tlaka. Bubreg tijekom trudnoće podliježe nizu anatomskih i funkcionalnih prilagodbi, od kojih neke možemo uočiti i još 12 – 16 tjedana nakon poroda. Bitna uloga bubrega zadržavanje je natrijeva iona u količini neophodnoj za zadržavanje dovoljne količine vode koja omogućuje porast volumena krvi i izvanstanične tekućine. Zbog prilagodbe na trudnoću mnogi testovi bubrežne djelotvornosti mijenjaju se tijekom trudnoće, pa je stoga tijekom trudnoće kriterij normalnih vrijednosti bitno različit. Npr. normalne vrijednosti ureje i kreatinina niže su tijekom trudnoće za oko 50%, a klirens kreatinina tijekom trudnoće viši no izvan nje za oko 30%-50%.
Strukturalne i funkcionalne promjene bubrežne djelotvornosti pretežito su posljedica hormonalnih učinaka progesterona, mehaničkog utjecaja rastućeg volumena gravidnog uterusa, utjecaja držanja tijela trudnice i njene fizičke aktivnosti, ali i posljedica prilagodbe kardiocirkulacijskog sustava na trudnoću: naraslog minutnog volumena, naraslog volumena krvi i plazme i promjene kapaciteta venskog sustava i koloidnoosmotskog tlaka krvi. Strukturalne promjene bubrega i uretera posljedica su dilatacije bubrežnih čašica i mokraćovoda zbog primarno progesteronskog djelovanja, mehaničkog pritiska i hipomotiliteta posredovanog vjerojatno naraslim koncentracijama prostaglandina E. Proširenje mokraćovoda zahvaća prvenstveno dio iznad ulaza u malu zdjelicu, započinju već tijekom prvog tromjesečja, ali su najizrazitije nakon 20. tjedna. Proširenje bubrežne nakapnice javlja se u 80-90% trudnica. Kapacitet mokraćovoda i bubrežne nakapnice naraste 25 puta i može primiti i do 300 ml urina. Naravno da tako promijenjen kanalni sustav utječe na promijenjenu interpretaciju 24 satnih ekskrecijskih testova i jako pridonosi pojavi urinarnih infekcija.

Prilagodba kardiocirkulacijskog sustava

Tijekom trudnoće mijenja se funkcija kardiocirkulacijskog sustava zbog naraslog volumena krvi i promjene hormonskog miljea: suviška estrogena, progesterona i vazoaktivnih prostaglandina. Srce i velike krvne žile anatomski se prilagodjavaju naraslom volumenu krvi. Srčani se mišić u trudnoći povećava i to se može vidjeti ultrazvučnim pregledom. Jednako tako raste i sposobnost srčanog mišića da se djelotvorno steže. Podizanjem ošita mijenja se i položaj srca. Sve navedene promjene mijenjaju auskulatacijski nalaz i jako otežavaju postavljanje dijagnoze bolesti srca u trudnoći. Zbog porasta volumena cirkulirajuće krvi, potreba djeteta za kisikom i hranjivim tvarima, krvotoka posteljice i porasta tjelesne težine trudnice, srce i krvne žile izložene su izrazitim naporima. U zdrave trudnice prilagodba organa je potpuna i ne uzrokuje promjene majčinog općeg stanja. Medjutim, kod bolesnog kardiocirkulacijskog sustava opterećenje trudnoćom može izrokovati tešku srčanu dekompenzaciju i ozbiljnu opasnost za život trudnice.
Promjena djelotvornosti kardiocirkulacijskog sustava slijedi narasli krvni volumen i promjene djelotvornosti drugih organa u trudnoći. Hemodinamske promjene posljedica su volumnog opterećenja krvotoka i hormonskog utjecaja, uteroplacentarnog krvotoka i promjene sistemske vaskularne reaktibilnosti. Najznačajnija prilagodba srčane djelotvornosti je promjena minutnog volumena majčinog srca. Već s 8 tjedana trudnoće minutni volumen naraste za 22% iznad predgraviditetnih vrijednosti, a do 24 tjedna 50% je veći. U stojećem je položaju mnogo manji no u sjedećem ili posebice ležećem. Porast minutnog volumena veći je no istodobni kapacitet posteljice i krvnih žila maternice. Suvišak krvi puni ostale organe i organske sustave u kojih se javlja prepunjenost krvlju, hiperemija /dojka, pluća, koža…/.Istodobno, otpor tijeku krvi u trudnoći je smanjen, pa i pored naraslog minutnog volumena, normalno, krvni je tlak niži no izvan trudnoće.

Prilagodba sustava za disanje

Funkcionalni rezidualni kapacitet pluća je, zbog podizanja dijafragme, snižen već tijekom drugog tromjesečja, pa je snižen i izdisajni rezervni volumen, funkcija traheje i bronha se ne mijenjaju bitno, a često se ne može ustanoviti ni bitnijih promjena u parametrima izmjene plinova putem alveola. Ono što se tijekom trudnoće bitno mijenja je plućna ventilacija, jer se minutni volumen disanja povećava. To je posljedica prije svega potičućeg učinka progesterona na centar za disanje i time ubrzanog disanja i naraslog volumena udaha.

Osnovne metaboličke prilagodbe

Prilagodba metabolizma u trudnoći ima nekoliko ciljeva:
• osigurati zadovoljavajući rast i razvoj djeteta
• osigurati dovoljno energije za porod i dovoljno rezervi fetusu za prilagodbu životu izvan maternice
• omogućiti stvaranje majčine rezerve kojima će zadovoljiti narasle potrebe za energijom u trudnoći
• stvoriti rezerve za napore poroda i laktacije

Da bi ove ciljeve mogao osigurati majčin organizam podliježe koordiniranoj seriji fizioloških prilagodbi koje omogućuju s jedne strane održavanje majčine homeostaze, a s druge fetalni rast i razvoj. Trudoća je, posebice njena prva polovina anaboličko stanje kada raste uzimanje hrane i kada majka gomila oko 3.5 kg masti i oko 900 grama bjelančevina i za to koristi oko 80 000 dodatnih kalorija. Tijekom drugog tromjesečja metabolizam postaje razgradni, rezervna mast se koristi, povećava se rezistencija prema inzulinu, a vrijednosti šećera u krvi padaju . Sve ove promjene regulira humani placentarni laktogen, estrogeni i progesteron koji mijenjaju osjetljivost na inzulin i korištenje glukoze. Nakon obroka u trudnice više su vrijednosti glukoze, inzulina, slobodnih masnih kiselina i triglicerida; osiguran je energetski supstrat za fetus /glukoza/, za majku /trigliceridi/ i snižen podražaj za glukoneogenezu, glikogenolizu i ketogenezu. Nakon gladovanja, glukoza u krvi pada brže i jače no izvan trudnoće /koristi je placenta i fetus, a kapacitet za glukoneogenezu je manji no izvan trudnoće/, a metabolizam se brzo mijenja prema iskorištavanju masti. Nakon gladovanja u krvi je niža glukoza i aminokiseline /posebno alanin jer se koristi za glukoneogenezu/. Brzo korištenje masti, lipolizu, jako potiče humani placentarni laktogen koji istodobno djeluje ketogenetski i stimulira glukoneogenezu. Dakle u trudnoći, nakon 12 satnog gladovanja tijekom noći, u krvi je niska glukoza, nizak je alanin, povišeni su ketoni i slobodne masne kiseline. Trudnoća pogoduje kiselosti krvi koju valja izbjegavati jer kiseline prelaze u dijete i tamo su potencijalno otrovne posebice za osjetljive strukture središnjeg živčanog sustava.

Pitajte doktore

Pošaljite nam upit i dogovorite pregled

 nisam robot

Ginekološka poliklinika GinOps

Polikliniku GinOps osnovala je prof. dr. sc. Snježana Škrablin, nakon prikupljenih 25 godina kliničkog iskustva u Klinici Petrova . Dr. Škrablin je specijalist ginekologije i porodništva, subspecijalist iz fetalne medicine i opstetricije,...

Kontakt

Korčulanska 3F
10000 Zagreb
Mob. 091 668 89 98
E-mail: ginops@ginops.hr
Tel. 01 6180 955

Newsletter

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti, posebne akcije i pogodnosti iz naše Poliklinike!

© GinOps. Sva prava pridržana.

Share This