Humani papiloma virus može zaraziti samo čovjeka. Do danas poznato je više od 100 danas tipova HPV virusa. Neki tipovi virusa inficiraju samo kožu, drugi samo sluznicu. Kožu inficiraju tipovi 1, 2, 3, 4 i 10 , a posljedica infekcije su bradavice na koži dlanova, tabana i prstiju.  Najčašća područja koja inficiraju HPV virusi koji napadaju sluznice su penis, skrotum, perineum, rodnica, vanjsko spolovilo žene i vrat maternice. Na vratu maternice HPV virus pokazuje posebnu sklonost infekciji stanica područja  i pločastogzone transformacije- mjesta dodira cilindričnog epitela kanala vrata maternice, endocerviksa, i pločastog epitela površine vrata maternice, egzocerviksa. U predjelu genitala infekcija HPV virusima javlja se kao kondilomi ili intrapeitelijalna neoplazija i invazivni rak vrata maternice, rodnice, vanjskog spolovila, anusa i penisa. Hoće li se u inficiranoj sluznici razviti kondilomi ili displazija ovisi o tipu virusa.

Kondilome, šiljate bradavice vanjskog spolovila, rodnice ili vrata maternice uzrokuju tipovi 6 i 11. To su dobroćudne lezije. Najčešće se nadju u osoba od 17 do 33 godine starosti, a procjenjuje se da zaraženo može biti 1-10% populacije. Zaraza je spolni kontakt, a rizik se povećava s brojem seksualnih partnera.  Liječe se lokalnom aplikacijom staničnih otrova ili antimetabolita (vrsta citostatika) kod kuće, ambulantno ili se odstranjuju krioterapijom, kauteriziraju ili odstranjuju standardnim kirurškim tehnikama.

Infekciju sluznice uzrokuju brojni tipovi HPV virusa od kojih su neki povezani s nastankom raka. Zovemo ih onkogenim tipovima virusa. Postoji opsežni i vrlo uvjerljivi dokazi kako su neki tipovi HPV virusa uzročnici raka vrata maternice, ali sve više dokaza kako mogu uzrokovati rak rodnice, vanjskog spolovila, anusa, penisa i grla. Najopasniji je tip 16 koji je nadjen u više od 60% žena s invazivnim rakom vrata maternice, tip 18 nadjen je u oko 10% takovih žena. S rakom vrata maternice nedvojbeno su povezani i tipovi 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59, 68 73  i 82. HPV infekcija povezuje se i s rakom anusa i malignim tumorima glave i vrata.

Infekcija onkogenim tipovima HPV virusa vrlo je česta. Osjetljivi testovi kojima se može dokazati svježa ali i ranija infekcija virusima pokazuju dodir s  HPV virusom tipa 16 u 19% muškaraca i čak 30% žena!!!! Aktualnu infekciju onkogenim HPV virusom ima oko 10% zdravih žena (uredna citologija vrata maternice) svih dobnih skupina, najviša učestalost nadjena je u Africi; tamo čak 22%  zdravih žena ima infekciju onkogenim HPV virusom. Infekcija je najčešća u žena u dobi od 20-24 godine. Medju spolno aktivnim adolescenticama (prosječna dob 16 godina), koje su imale odnose prosječno 2 godine s 4 spolna partnera nadjeno je njih 64% inficiranih onkogenim HPV virusom. Medju studenticama jednog koleđa nadjeno je 26% infekcija HPV virusom na početku studiranja,  medju incijalno negativnim, tijekom 3 godine praćenja, HPV infekciju dobilo je dodatnih 43%.  Drži se da će do čak 80% osoba ostvariti infekciju nekim  do tipova HPV virusa do 40. godine života.  Na sreću, infekcija je najčešće prolazna i postaje trajnom samo u 4-5% žena.  Nakon 30. godine života učestalost zaraženih opada. Mnoge spolno aktivne žene imaju povremene infekcije raznim tipovima virusa, one su najčešće prolazne, ali mogu ostaviti jednako tako prolazne promjene na stanicama sluznice zaraženog organa.

U europi najčešći tip virusa je tip 16, u Africi tipovi 52 i 51. U Engleskoj najčešći je tip 16, ali većina zaraženih žena uz infekciju tipom 16 ima i infekciju nekim od onkogenih tipova virusa za koji nema mogućnosti cijepljenja.

Zaraza virusima koji napadaju sluznice ostvaruje se najčešće spolnim kontaktom, spolnim odnosom, a učestalost infekcije jako se povećava s brojem spolnih partnera i kod muškaraca i kod žena. Vjeruje se da infekcija može nastati i nakon bliskog kontakta koža: sluznica. Spolni odnos nije uvjet infekcije jer se HPV infekcija susreće i 4% djevica.

Kod homoseksualnih muškaraca analna infekcija onkogenim HPV virusima susreće se u oko 30-40%. U oko trećine heteroseksualnih muškaraca nadjena je infekcija penisa onkogenim HPV virusom. Učestalost zaraze povećava pušenje, uživanje većih količina alkohola, broj spolnih partnera, uporaba kondoma jako smanjuje učestalost infekcije. Samoizliječenje koje se, kao i u žena, jednako često susreće i u muškaraca, ubrzano je u obrezanih muškaraca.

Zaražena osoba nema nikakove simptome i ni sama ne zna da je zaražena, pa tako lako prenosi infekciju na osobe s kojima je u spolnom kontaktu. U početnoj fazi infekcije virus se ne može zapaziti u stanicama metodama citološke pretrage stanica i Pap nalaz je uredan. Prisutnost virusa u tkivu može se dokazati  posebnim tehnikama izolacije antigena virusa (npr. PCR tehnologijom). Na tržištu postoji nekoliko standardnih testova od kojih neki zbirno potvrdjuju prisutnost nekog od 13 ili 14 najčešćih onkogenih tipova, a postoji i test koji omogućuje izdvojenu dijagnostiku prisutnosti tipova 16 i 18. Postoje i testovi koji omogućuju genotipizaciju pojedinih tipova virusa, no oni nisu standardizirani i općenito prihvaćeni.

 

Zašto HPV infekcija može uzrokovati nastanak raka

Infekcija HPV virusim najčašće je prolazna i tijekom prve godine nakon infekcije umnažanje virusa spontano prestaje u više od 50% osoba, da bi samo u njih 4- 5% prisutnost virusa mogla biti dokazanom i 4 godine nakon infekcije. Infekcija onkogenim virusom koja ne prolazi postaje trajnom i može, nakon niza godina, uzrokovati rak tkiva domaćina.Uz onkogene HPV viruse to je najčešće rak vrata maternice, ali i anusa, grla, rodnice itd….. Virus koji trajno boravi u stanici umnaža se na dva načina: u episomima izvan kromozoma domaćina ili unutar samih kromozoma kao njihov sastavni dio. Virus čiji je genetski materijal dio kromozoma domaćina bitno mijenja ponašanje stanica domaćina. Oni mijenjaju funkciju regulatora rasta tih stanica, onemogućuju djelovanje tvari koje u zdravom tkivu sprečavaju malignu pretvorbu. Pod utjecajem virusnih onkogena ne prekida se umnažanje stanica koje su pretrpjele oštećenje DNK i onemogućuje se njihova programirana smrt. Promijenjene i oštećene stanice umnažaju se bez nadzora, postaju besmrtne, proces oštećenja DNK se trajno nastavlja i stanica trajno sve više mijenja, postaje zloćudna. Koja je medjutim veza izmedju besmrtnosti stanica i zloćudne transformacije još uvijek nije poznato. Taj proces vjerojatno ovisi o genetskoj strukturi pojedinca ali i brojnim unutarstaničnim i medjustaničnim mehanizmima koji se moraju poremetiti da bi besmrtne stanice na kraju zaista postale zloćudne.

U trenutku kada virus postane sastavni dio genoma stanice, kada promijeni normalan izgled i ponašanje stanica, citološkim se pregledom može uočiti da stanice više nisu normalne, nego su promijenjene. Kažemo da su postale displastične. Citološka pretraga stanica vrata maternice (Pap test) prestaje biti normalnom. U koliko promijenjene, displastične stanice, postoje samo u donjoj trećini pločastog epitela vrata maternice govorimo o CIN-u I. To je najblaži stupanj displazije. Ako su promjenjene stanice donje dvije trećine epitela vrata maternice govorimo o CIN-u II, a ako su promijenjene stanice svih slojeva debljine epitela vrata maternice govorimo o CIN- u III i CIS-u (carcinoma in situ). Virus daleko najčešće invadira stanice zone transformacije, pa je, prilikom uzimanja Pap obriska, posebno važno uzeti obrisak s tog dijela vrata maternice. U žena u reprodukcijskoj dobi zona transformacije najčešće je na površini egzocerviksa. U žena u poslijemenopauzi zone transformacija pomiče se u unutrašnjost cervikalnog kanala.

U koliko je umnožen dovoljan broj promijenjenih stanica, promjena postaje vidljivom, najprije uz povećanje mikroskopom, a kasnije, ako se ne prepozna i ne liječi  postaje vidljiva golim okom. U žena s pozitivnim citološkim obriskom vrata maternice, posebice u koliko je dokazana prisutnost onkogenog tipa HPV virusa, promjene koje još nisu vidljive golim okom možemo pokušati naći pretragom koju zovemo kolposkopija.

 

Testovi probira raka vrata maternice

Uobičajen je Pap test. Kod tog testa štapićem ili špatulom uzimaju se stanice epitela vrata maternice  koje se razmazuju na staklo, fiksiraju, boje i koje citolog analizira koristeći povećanje mikroskopom. U pravilu uzimaju se stanice iz tzv. zone transformacije; to je mjesto spoja cilindričnog epitela koji prekriva kanal vrata maternice i pločastog epitela koji prekriva vanjsku površinu vrata maternice. Transformacijska zona je mjesto gdje počinje maligna transformacija, postepena promjena zdravih stanica u zloćudne. Transformacijska zona najčešće je na vanjskoj površini vrata maternice i dostupna je pregledu, posebice je to tako u žena reprodukcijske dobi. U starijih žena transformacijska zona u pravilu je smještena u unutrašnjosti kanala vrata  maternice i nije dostupna direktnom pregledu.

Pap test daje informaciju o izgledu stanica s površine vrata maternice, iz područja stražnjeg forniksa rodnice i iz kanala vrata maternice.  On pokazuje jesu li stanice normalne, promijenjene ili displastične, ili zloćudne, ali ne daje informaciju o histološkoj gradji tkiva. Dijagnoza intraepitelijalne neoplazije vrata maternice ili invazivnog raka zahtijeva patološkohistološki pregled uzorka tkiva koje se dobiva biopsijom sa sumnjivog mjesta.  Postoji korelacija izmedju citološkog i histološkog nalaza, no ona ja samo u oko 50% uzoraka potpuna. To znači da se iza svakog pozitivnog citološkog nalaza može skrivati patološkohistološki blaži, ali i ili teži oblik lezije.  Ovo znači da je Pap test test probira, a patološko-histološka obrada tkiva dijagnostički test za otkrivanje displazije ili raka vrata maternice.

Pap test je djelotvoran, premda su pogreške moguće u koliko se stanice uzimaju nepravilno s vrata maternice ili se uzorak nepravilno prenosti na staklo, nepravilno fiksira ili boji, ako citolog nije dovoljno precizan ili nalaz ne interpretira pravilno. Medjutim, uvodjenjen Pa testa pojavnost invazivnog raka vrata maternice višestruko je smanjena. U više od polovine žena koje razvijaju invazivni rak vrata maternice nikada nije obavljen test probira ili je on obavljen više od 5 godina prije postavljanja dijagnoze. Probir kompletne populacije odraslih žena  smanjuje rizik za razvitak invazivnog raka vrata maternice za više od 90%.

Uz Pap test, danas se sve više predlaže odredjivanje prisutnosti HPV virusa i, u koliko je izolacija pozitivna, odredjivanje tipa HPV virusa.  HPV testiranje može biti probir umjesto citološkog ili je HPV testiranje dopuna citološkom, posebice uz dvojbene citološke rezultate ili kod blagih lezija.

 

Pap test je pozitivan- što dalje?

U više od 90% pacijentica s displazijom ili rakom vrata maternice dokazana je infekcija onkogenim HPV virusom. Zato HPV tipizacija u pacijentica s takovim nalazom nije obvezatna. Uputno ju je učiniti u žena čiji citološki obrisak nije jasan ili je dvojben ( postoje atipične stanice, tzv. ASC-US).

Citološka dijagnoza cervikalne intraepitelijalne neoplazije (CIN) je dijagnoza postojanja displastičkih pločastih stanica sluznice vrata maternice koje su strogo ograničene na područje epitela. Nema prodora kroz bazalnu membranu. Premda nije moguće ustanoviti kada će uslijediti prodor malignih stanica u stromu, pod kojim uvjetima i kod kojih žena, poznato je da je to vrlo spor i dugotrajan proces. Zato postupak u žena s dijagnozom CIN-a može biti aktivan , ali i ekspektativan. U žena s CIN-I rizik razvitka malignoma je malen, a velika je vjerojatnost spontane regresije i normalizacije nalaza. Samo u 10% njih unutar 1 godine uočava se progresija nalaza. U onih s CINIII vjerojatnost regresije postoji, ali je ona bitno manja no u žena s CIN I, a rizik napredovanja prema invazivnom raku značajno je viši. U svih je medjutim pacijentica s dijagnozom CIN-a najvažniji cilj liječenja spriječiti nastanak invazivnog raka, a istodobno ne izložiti pacijenticu prevelikim zahvatima. Odabir postupka prvenstveno ovisi o citološkom i kolposkopskom nalazu, rezultatu biopsije, ali i dobi, želji za potomstvom i suradljivosti žene. U koliko žena razumije postupak i ocijenimo da će ozbiljno slijediti upute liječnika, posebice u nižih oblika CIN-a, može se čekati spontana regresija bolesti. U žena koje nisu suradljive, pametnije je odlučiti se za aktivan postupak. Ipak, prema mišljenju većine, CIN I koji traje nekoliko godina pametno je aktivno liječiti

Liječenje u medicini uspješno je samo u koliko se može ukloniti uzrok bolesti. Uzrok CIN_a je onkogeni HPV virus, ali lijek koji će sa sigurnošću ukloniti virus ne postoji. Preporučaju se mnoga sredstva, no nema dokaza da zaista djeluju. U koliko tijelo samo ne ukloni virus, ono što možemo učiniti je ukloniti morfološke posljedice infekcije. Ako je citološki i kolposkopski nalaz pozitivan, najprije valja učiniti ciljanu biopsiju i dobiti konačnu patološko-histološku dijagnozu. U koliko je promjena ograničena na mjesto biopsije, i sasvim malena, početna, izuzetno je moguće da i sama biopsija dovede do izliječenja. U koliko je citološki nalaz 6 tjedana nakon biopsije ponovno pozitivan, pametno je ukloniti čitavu transformacijsku zonu nekom od uobičajenih kirurških tehnika: krioterapijom, ekscizijom električnom omčom, laserom ili nožem. Odluka o tome koju metodu izabrati najvažnija je u žena koje nisu radjale ili još namjeravaju radjati. U onih koje planiraju radjati, u kojih je  citološka dijagnoza CIN III ili manja, a kolposkopski nalaz sa sigurnošću isključuje mogući invazivni rak potrebno je primijeniti poštedne kirurške metode: krioterapiju ili eskciziju električnom omčom ili laserom (LEEP, LLETZ). Ekscizija električnom omčom ili laserom je metoda izbora jer se odstranjuje tanak sloj tkiva (nekoliko milimetara) kojeg je moguće patološkohistološki obraditi i dobiti konačnu dijagnozu. Krioterapija je takodjer poštedna, ali se odstranjeno tkivo ne može kvalitetno patološko-histološki pregledati. Nakon poštednih operacija vrat maternice ostaje praktički neoštećen i njegova je funkcija prilikom zanošenja (cervikalni faktor) i u trudnoći (intaktnost unutrašnjeg ušća, očuvana duljina) zadržana. U žena koje ne planiraju više radjati može se napraviti konizacija ( klinasta ekscizija vrata maternice kirurškim nožem prilikom koje se odstranjuje veći dio vrata maternice i može smanjiti njegova duljina i oštetiti unutrašnje ušće). Konizacija je obvezna u žena u kojih se sa sigurnošću ne može isključiti invazivni rak vrata maternice.

S obzirom da navedenim tehnikama ne uklanjamo virus, pametno je prilikom slijedećih kontrolnih pregleda ponoviti izolaciju virusa. Zadržavanje virusa upućuje na trajnu mogućnost ponovne pojave bolesti i zahtijeva dalji trajni pažljiv nadzor pacijentice.

Pošaljite nam upit i dogovorite pregled

 nisam robot

Ginekološka poliklinika GinOps

Polikliniku GinOps osnovala je prof. dr. sc. Snježana Škrablin, nakon prikupljenih 25 godina kliničkog iskustva u Klinici Petrova . Dr. Škrablin je specijalist ginekologije i porodništva, subspecijalist iz fetalne medicine i opstetricije,...

Kontakt

Korčulanska 3F
10000 Zagreb
Mob. 091 668 89 98
E-mail: ginops@ginops.hr
Tel. 01 6180 955

Newsletter

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti, posebne akcije i pogodnosti iz naše Poliklinike!

© GinOps. Sva prava pridržana.

Share This